Tišina u srcu Biograda
U samom središtu Biograda na Moru, skriveno iza zidova i mirisa čempresa, stoji staro biogradsko groblje.
Danas gotovo neprimjetno prolazniku, ono već gotovo dva stoljeća čuva uspomene na nekadašnje živote, priče i sudbine.
Tamo gdje se sada čuju koraci, nekad su bili polja izvan naselja. Godina je bila 1829., a Biograd je, slijedeći novu austrijsku odredbu o zdravlju i čistoći, morao svoje mrtve premjestiti iz crkava i dvorišta — u prostore namijenjene isključivo njima. Od tada, prebivalište živih i prebivalište mrtvih zauvijek su razdvojeni.
Prvi ukop i početak novog poglavlja
Prvi koji je ovdje našao svoj mir bio je Šimun Mikulić, sin Mate iz Biograda, koji je preminuo u 80. godini života.
Njegovo ime i danas stoji na staroj kameno ploči, uzidanoj u sjeverozapadni dio groblja — tih i ponosan podsjetnik na prvi ukop 21. lipnja 1829. godine.
Odatle je započela tiha povijest ovog mjesta, koje se širilo i raslo zajedno s gradom.
Prvo proširenje dogodilo se 1898., drugo 1902. godine. A kada je 1989. otvoreno novo gradsko groblje, staro je “otišlo u mirovinu” nakon 160 godina neprekinute službe.
Dvije vjere, jedno počivalište
Groblje je oblikom pravokutna kamena oaza, ograđena zidom i podijeljena u dva dijela — jedan veći, katolički, i jedan manji, pravoslavni. Ta tiha podjela, bez ograde između, govori o suživotu i poštovanju dviju vjera koje su dijelile isti prostor, isti zrak i isto more.
Kada zakoračite unutra, osjetite miris smole i starog kamena.
Sa zapadne strane groblja nalaze se skromniji grobovi, jednostavni kameni križevi i ploče, pokoja uvela ruža. Istočno od ulaza, u novijem dijelu, nadgrobni spomenici postaju raskošniji – reljefi anđela, srca, skulpture.
U njima se osjeća ljudska želja da sjećanje traje, da se ne zaboravi lice, ime, trenutak.
Kameni anđeli i tihi svjedoci
Mnogi nadgrobni spomenici nose iste oblike i motive – anđele s podignutom rukom, križeve s urezanim srcima, rozete.
Ti ponavljajući simboli svjedoče o vremenima kad su ljudi naručivali spomenike na istom mjestu, ali i o nekoj zajedničkoj skromnosti – nije bilo potrebe isticati se.
Na rubovima groblja ističu se veće, obiteljske grobnice: Pelicarića, Strpića, Lukačića.
Njihove metalne ograde i ukrašeni kameni okviri pričaju o obiteljima koje su Biogradu ostavile trag.
Tu su i dvije grobne kapelice – mauzolej obitelji Pelicarić i kapelica s inicijalima Ante Eškinje, velikog dobrotvora grada.
Eškinja je iza sebe ostavio djela koja i danas žive: dio svog imanja darovao je za školovanje siromašnih đaka, a kuću na poluotoku Crkvi ostavio časnim sestrama Družbe Klanjateljica Krvi Kristove, koje su 1938. ondje otvorile vrtić i gimnaziju.
Groblje koje diše tišinom
Iako na starom groblju već desetljećima nema novih ukopa, ono nije prestalo živjeti.
Cvijeće i svijeće koje se i danas pojavljuju na grobovima svjedoče o tome da zaborav nikada nije potpun.
Na Dušni dan, u sumrak, kada se zvona grada oglase u 16 sati, ovdje se okupljaju potomci, prolaznici, znatiželjnici i tišina.
Održava se Služba za pokojne i tada cijelo groblje, obasjano svjetlošću stotina svijeća, izgleda kao da diše.
Nasljeđe koje valja čuvati
Staro groblje u Biogradu na Moru danas ima parkovnu i ambijentalnu vrijednost, ali ono je i mnogo više od toga.
To je mjesto sjećanja, zrcalo povijesti i tihi svjedok identiteta grada.
Između visokih čempresa i kamenih križeva može se čuti šapat prošlih vremena – priča o ljudima koji su nekad živjeli, radili, voljeli i nestali, ali su zauvijek ostali tu, u srcu Biograda.
Ovo mjesto, s njegovim tihim grobovima i mirisom mora u zraku, zaslužuje da ga čuvamo i da mu se vraćamo – barem pogledom, mislima ili kratkim trenutkom tišine.
Izvor:
Ninčević, Marina; Dujmović, Ela; Samardžić, Draženko.
Staro groblje u Biogradu na Moru. Grad Biograd na Moru i Zavičajni muzej Biograd na Moru, 2021.