Skupna fotografija djece predškolske dobi sa sestrom Liberatom Balen i, po svemu sudeći – sestrom Julijom Rezo (a ne, kako smo prethodno bili napisali, sestrom Antoninom Boženom), iz 1940. godine izmamila nam je nedavno osmijeh, jer se radi o današnjim (pra)bakama i (pra)djedovima, najstarijim poznatim nekadašnjim vrtićarcima, od kojih su, nažalost, neki i preminuli.
Zanimalo nas je kako su djeca u osvit Drugog svjetskog rata provodili svoje vrijeme u jednoj predškolskoj ustanovi za koju su biogradske općinske vlasti u ono vrijeme rabile naziv „dječje sklonište“, prethodno zamolbom pozivajući časne sestre da doslovno s ulice zbrinu djecu zaposlenih roditelja, naglašavajući pritom važnost predškolskog odgoja i obrazovanja.
„U Biogradu n/m ima dosta gradske djece, čiji bi roditelji veselo dočekali otvaranje skloništa, a još radije bi to ovdje vidjeli i od veće bi koristi bilo za težačku djecu, čiji roditelji, zaposleni preko dana u poljskim radovima ostavljaju svoju djecu slaboj pasci odnosno ulici. Naročito bi ovakvo sklonište bilo potrebito za Biograd n/m koji je proglašen za turističko mjesto pa bi dobar uzgoj mladih a preko njih na starije doprinijelo razvoju turizma, jer se je u više mahova osjetila manjkavost odgoja djece po mjestu.“ – pisalo je između ostalog u zamolbi. Cijelu pročitajte OVDJE.
Kad su časne sestre prihvatile ponudu općinskih vlasti u Biogradu na Moru i najzad su 25. kolovoza 1938. godine došle u grad kako bi u nekadašnjoj Vrgadinskoj ulici na današnjem Narodnom trgu (po nekima i Trgu Brce) otvorile zabavište koje je s radom započelo 1. rujna iste godine.
Prve sestre biogradske zajednice bile su: a. Anuncijata Bolek (predstojnica), s. Sofija Lauermann (učiteljica zabavišta), s. Aurea Markunović (za glazbu) i s. Kleofa Dobrić (za kuhinju).
U biogradskom zabavištu odmah na početku bilo je upisano 60 djece. Stanovnici Biograda na Moru tražili su da se sestre pobrinu i za školsku obuku djece, te uskoro, zbog obima posla, u Biograd na Moru dolaze još dvije sestre: s. Liberata Balen i s. Julija Rezo, koje daju privatne satove i pripremaju djecu za polaganje gimnazije u Šibeniku. Apostolska djelatnost sestara u Biogradu brzo se razvijala.
Iz zabavišta sestara Dragocjene krvi u Biogradu na Moru sačuvan je jedan pravilnik (vjerojatno su slične pravilnike imala i ostala zabavišta u to vrijeme) odobren od Ministarstva prosvjete, a koji je bio izrađen na osnovu Općeg pravilnika o osnivanju ustanova, koji je u to vrijeme bio na snazi.
U pravilniku je riječ o samoj ustanovi, primanju djece, nadzoru, upravi, poslovima i tome slično.
Primjerice, u zabavište su se primala samo zdrava djeca u dobi od 3 do 7 godina. Zabavište je bilo otvoreno svakim danom od 8 do 18 sati, osim za vrijeme praznika.
Posebnu pažnju pravilnik usmjerava na aktivnosti djece u tzv. skloništu ili čuvalištu, prema kojima su sestre htjele započeti sveobuhvatni, danas bismo rekli – cjeloviti, odgoj.
Iz pravilnika:
„Boravak djece u čuvalištu podijeljen je na rad i odmor. Naročito se pažnja posvećuje dječjim igrama, koje se za lijepa vremena izvode u dvorištu, a u slučaju vremenske nepogode u čuvališnim prostorijama. Igre se izvode po određenom planu: pokretima, pjesmom i raznim igračkama u svrhu zabave i razvijanja duševnih i tjelesnih sposobnosti djece. Igra se izmjenjuje radom koji odgovara tjelesnom i duševnom razvitku, pri čemu su sva djeca aktivna. Tim igrama pobuđivaće se smisao za zajednički život i utjecaće se na izgradnju karaktera kod djeteta. Ručni rad sastojaće se u pravljenju raznih predmeta za igru i darivanje. To će se praviti od papira, kartona, tkanine, ostataka vune i pređe, raznih kutija i sličnog. Tim će se vježbati u rukovanju čekićem, kliještima, iglama, makazama, koncem i sličnim. Taj rad biće više individualan, da djeca sama izrađuju prema svojem dohvatu, jer će time dobiti volju za rad i stvaranje, te će im se povećati aktivna sposobnost. K tomu će se posvetiti osobita pažnja čistom, pravilnom i razgovjetnom izgovoru. U tu svrhu vježbaće se raznim deklamacijama i malim igrokazima (dječjim predstavicama). Odmor za lijepa vremena biće u dvorištu, bašći i u šetnji po okolini. Ovome radu cilj će biti: da se djeca nauče lijepom vladanju, da se sačuvaju od pokvarenosti i da se ćudoredno vaspitaju (Pravilnik, t.12).“
Osim svega što je navedeno u pravilniku, djelatnost sestara obuhvaćala je i druge dužnosti. O tome je ostalo zapisano sljedeće:
„Rad u Biogradu odvija se u misijskom duhu. Drže se sastanci djevojkama, djevojčicama pa i dječacima…Djevojkama se daju upute u kuhanju, higijeni i lijepom vladanju. Posebno zadovoljstvo tih sastanaka jesu veseli časovi koje prati pjesma, narodno kolo, sviranje tamburice i harmonike, jednom rječju sve što mladež voli i čime se može da očuva od štetnih utjecaja moderne razonode, kina, zle knjige i nevaljala društva. Brigom oko crkvenog pjevanja mnogo rade na marljivom pohađanju sv. Mise, jer skladno pjevanje u crkvi nedjeljom i blagdanom dižu dušu nad materijalizam ovog vremena.“
Zajednica sestara u Biogradu na Moru zatvorena je 22. rujna 1943. godine, a posljednje sestre koje su boravile u našemu Biogradu su Narcisa Nekić (kućna predstojnica), s. Agata Planinc, s. Adamka Brajdić i s. Julia Rezo.
Skupna fotografija djece predškolske dobi sa sestrom Liberatom Balen i, po svemu sudeći – sestrom Julijom Rezo (a ne, kako smo prethodno bili napisali, sestrom Antoninom Boženom), iz 1940. godine prikazuje urednu i zadovoljnu djecu predškolske dobi (rođenu 1936. i ranije) koja se s časnim sestrama nalaze negdje u prirodi, stoje ili sjede na travnatoj površini, u njihovoj pozadini naziru se šuma, drveće…
Djeca s fotografije su: Ivo Letinić, Nediljko (Neđo) Buljevac, Mišo Dominis, Olga Vulelija, Ankica Colić, Iva Lukačić, Marija Vuletin, Smilja Pelicarić, Anka Labar, Zdenka Lucin, Milka Lucin, Branka Dominis, Fedora Pelicarić, Đurđica Jelić, Mirjana Jurišić, Ada Mrđen, Dobrila Rogić, Miro Jurišić, Branka Tolić, Vlatko Silobrčić, Darija Colić, Ivica Krstinić, Kata Rudić, Ivica Šangulin (Babac), Seka (Sušina) Šangulin, Jagoda Roglić.
(Nedostaju imena i prezimena za četvero djece.)
Kao zadnja godina djelovanja časnih sestara u Biogradu na Moru navodi se 1942. godina. Već sljedeće godine, u jeku ratnih zbivanja, one su sasvim napustile Biograd.
U popisu časnih sestara po zajednicama navodi se kako su posljednje u Biogradu na Moru bile: s. Narcisa Nekić (kućna pomoćnica), s. Agata Planinc, s. Adamka Brajdić i s. Julija Rezo. Po završetku Drugog svjetskog rata komunističke vlasti nisu im dozvolile da nastave sa svojim djelatnostima u odgoju i obrazovanju.
Time smo, u nekoliko dijelova, malo proširili temu o predškolskom odgoju i obrazovanju u Biogradu na Moru uoči Drugog svjetskog rata.
Podatke o djelovanju sestara u Biogradu na Moru možemo pronaći u knjizi „S POVJERENJEM U KRV JAGANJČEVU: Povijest hrvatske provincije sestra Klanjateljica Krvi Kristove“ (na stranicama 147.-148. ) dviju autorica: s. M. Flavija Šutić i s. Ines Kezić, objavljenoj u Zagrebu 1984. godine.