Sjećanje na Branimira Dujića: Dobri duh marine, dragovoljac Domovinskog rata i tihi heroj Biograda

Danas, na godišnjicu njegove pogibije, prisjećamo se Branimira Brane Dujića – dragovoljca Domovinskog rata iz Biograda na Moru.

Branimir Dujić (19. veljače 1955. – 23. travnja 1993.) mobiliziran je bio pri biogradskoj Općinskoj službi za motrenje i obavješćivanje. Poginuo je na dužnosti nadležnog centra za obavješćivanje i motrenje 23. travnja 1993. godine u jednom od iznenadnih napada višecijevnim bacačima raketa, kada je u Biogradu na Moru ranjeno i više civila.

Ranjenom Branimiru Dujiću, nakon njegovog zadnjeg poziva upućenog kolegama, pristupili su odmah njegovi ratne kolege Silvio Ferara i Niko Morožin. Žurno je prevezen do bolnice. Nažalost, nije mu bilo spasa, rane su bile smrtonosne. Preminuo je dva sata kasnije u Ortopedskoj bolnici u Biogradu na Moru, gdje su ubrzo stigle i njegove ožalošćene supruga Đurđa i sestra Vinka koje je u  bolnici zatekla tužna vijest da su toga dana ostale bez supruga i brata.

Bio je pripadnik Centra za obavješćivanje i motrenje

U Domovinskom ratu Branimir Dujić bio pripadnik Centra za Obavješćivanje i motrenje pod zapovijedanjem Silvia Ferare, a njihove ratne zadaće bile su jedne od najvažnijih i obuhvaćale su sljedeće (iz Uredbe o ustroju i djelovanju sustava motrenja i obavješćivanja u Republici Hrvatskoj NN 11/1993 od 3.2.1993.):

  • prenošenje odluka, naloga, naredbi i izvješća o provođenju mjera pripravnosti, mobilizacije, mjera zaštite, spašavanja kao i izvršavanja drugih mjera na teritoriju Republike Hrvatske;
  • otkrivanje i praćenje svih vrsta opasnosti od ratnih djelovanja na kopnu, moru, te iz zraka i posljedica tih opasnosti;
  • otkrivanje i praćenje opasnosti od radiološko-biološko-kemijskih akcidenata, te raznih ekoloških nesreća;
  • otkrivanje i praćenje opasnosti od elementarnih nepogoda (potresa, poplava, oluja, klizanja tla i dr.) i drugih nesreća (saobraćajni udesi, nesreće u rudnicima, požari i dr.) i posljedica tih opasnosti;
  • prikupljanje i obrada podataka o opasnostima i drugim pojavama od interesa za život, obranu i zaštitu u svrhu učinkovitijeg vođenja u Republici, županijama i općinama;
  • obavješćivanje građana, pravnih osoba, poduzeća, tijela državne uprave, civilne zaštite i drugih spasilačkih službi i oružanih snaga o otkrivenim opasnostima i njihovim posljedicama;
  • uzbunjivanje građana o utvrđenim opasnostima i obavješćivanje o njihovom nastanku, postupcima građana i prestanku opasnosti.

Centar za motrenje i obavješćivanje – oslonjeni na našu bojnu

Centar za motrenje i obavješćivanje Biograd djelovao je u sklopu Ministarstva obrane Republike Hrvatske.

„U mnogim drugim pitanjima, oslanjali su se na našu 53. domobransku bojnu Biograd, koja im je pružala i logističku i svaku drugu potporu. Biograd i okolica bili su, prema istraživanjima, među najgranatiranijim područjima u Hrvatskoj 1993. godine. Život civila bio je paklen, a žrtava mnogo.“, navodi Denis Brzić.

U toj realnosti, tišina i tragedija Branimirove smrti ostala je duboko urezana svima koji su ga poznavali i nama koji nismo.

Čovjek koji je uvijek pomagao

„Branu sam poznavao i prije rata – radili smo zajedno u Ilirijinoj marini “Kornati” za Slovenski Kompas Yachting. Bio je šef servisa, i kada god nismo mogli otkloniti neki kvar na jahtama, Brane bi uskočio – s osmijehom, znanjem i nevjerojatnom spremnošću za pomoć. I više od tri desetljeća kasnije, sjećam se njegove uzrečice: “Majko…” – izgovarane sa smiješkom i toplinom.“, prisjeća se Denis Brzić i nastavlja:

„Kao dragovoljac Domovinskog rata, bio je dio Centra za motrenje i obavješćivanje. Dežurao je na osmatračnicama Crni Krug iznad Turnja, vidikovac Čelinka kod Draga i na otoku Pašmanu. Uz osmatranje, njihova zadaća bila je i prisluškivanje neprijateljskih komunikacija, koje su prosljeđivali našem zapovjedništvu.“

Obitelj

Iza Brane su ostali neutješni supruga Đurđa, sin Marko (tada 11 godina) i kći Lena (tada 6 godina).

Ovime želimo sačuvati uspomenu na ovog hrabrog i dobrog, izuzetno radišnog čovjeka.
Branimir Brane Dujić zaslužuje da ga pamtimo – po ljudskosti, znanju, tišini kojom je djelovao i dobroti koju je širio.

🕊️ Počivao u miru Božjem.

 

Jedna od prvih odlazaka na Višku regatu 1985. ekipe “Ilirije”, s desna: Branimir Dujić, Mihovil Fantina, Neno Vodopija, Veljko Mikas i Ivica Mrvičić