Tri puna desetljeća i dvije godine prošli su od formiranja 134. brigade ZNG-a, koja je svojim ratnim putem dala veliki doprinos u obrani ovog dijela današnje slobodne Hrvatske. Priča o 134. ZNG-a priča je o tome kako se voli Domovina kada si joj najpotrebniji – u vrijeme kada su velikosrbi stvorili pakleni plan i željeli prisvojiti veliki dio hrvatskog teritorija. Stvaranje tzv. Republike Srpske Krajine započelo je progonima i ubojstvima civila koji su se zatekli u okupiranom dijelu Hrvatske, pljačkanjem i paljenjem njihove imovine, napadanjem hrvatskih gradova teškim topništvom…
Nakon ustrojavanja 112. brigade ZNG-a krajem lipnja 1991. godine, na području Biograda na Moru pristupilo se ustrojavanju 1. pješačke bojne 112. brigade, koja je imala zadaću osiguranja prostora bivše Općine Biograd na Moru od upada protivničkih snaga s težištem sprječavanja njihova izbijanja i presijecanja Jadranske magistrale, odnosno braniti prostor lijevo od zaseoka Viterinci u selu Raštane Gornje do brda Bak ponad sela Vrana desno i po dubini naselja uz more od Turnja do Draga te otoke biogradskog arhipelaga.
Za ilustraciju koliko je to zapravo bio obiman pothvat spomenimo prvi napad na Biograd, 17. rujna 1991. godine i situaciju kada su u prvim danima listopada 1991. godine srpske snage na sjevernoj strani Jankolovice, južno od sela Kakma, rasporedile tenkovsku satniju. Ispred položaja slabije naoružanih hrvatskih snaga uputila se protuoklopna skupina s bestrzajnim topom (BTS), te je u sumrak, 9. listopada, skupina uspjela pogoditi jedan tenk, što je bio razlog povlačenja tenkovske satnije srpskih snaga s navedenog položaja.
Po zapovjedi zapovjednika 112. brigade, 9. rujna 1991. godine pristupilo se osnivanju Samostalne bojne za šire područje oko Stankovaca. Jedan od težih dana ove postrojbe dogodio se u Pristegu 3. listopada 1991. godine kada su srpske snage pokušale prodor cestom Miranje-Stankovci-Šibenik. U žestokom okršaju, u kojem je ranjeno deset hrvatskih branitelja, protivničke su snage zaustavljene doslovno na sredini sela Pristeg. Crta obrane koju je držala ova postrojba protezala se od brda Zmijevača (zapadno od sela Radašinovci), preko Dobre Vode, Pristega, Budaka, Stankovaca, Velima i Crljenika, sve do brda Bobeštak.
U takvom ratnom ozračju, s ciljem lakšeg i učinkovitijeg organiziranja obrane na biogradsko-stankovačkom bojištu, dana 18. listopada 1991. godine pristupilo se ustrojavanju 134. brigade ZNG-a, koja se sastojala od domicilnih i dragovoljačkih postrojbi s prvim ratnim iskustvima, pripadnika prethodno spomenutih 1. pješačke bojne 112. brigade ZNG-a i Samostalne benkovačko-stankovačke bojne, te se osim njih popunjavala dragovoljcima s biogradsko-benkovačkog područja.
Na samom početku ustrojavanja brigada se sastojala od zapovjedništva, pristožernih postrojbi, dvije pješačke bojne i jedne samostalne pješačke satnije te dvije samostalne minobacačke bitnice. Zapovjednikom 134. brigade ZNG-a imenovan je Rodoljub Barić, a njegovim zamjenikom Frane Šarić. Brigada je dobila i službenu vojnu poštu VP 2156.
Bila je ovo postrojba koja je spriječila napredovanje srpskih snaga u području zone odgovornosti od sela Bila Vlaka i Velim na istočnoj strani i Raštana Gornjih na zapadnoj strani, te po dubini akvatorija biogradskog arhipelaga. Biogradsko-stankovačka bojišnica bila je dužine 40 kilometara, najplići dio 5 kilometara, što je dodatno usložnjavalo organizaciju obrane Jadranske magistrale u dužini od oko 12 kilometara, tim više što stanje na bojištu nije bilo mirno, već je neprijatelj stalno otvarao pješačku i topničku paljbu prema položajima hrvatskih snaga.
O ovoj brigadi već smo pisali kada smo opisivali svečani čin primanja ratne zastave 134. brigade ZNG RH održan na teniskim terenima u Biogradu na Moru 15. siječnja 1992. godine, na blagdan nebeske zaštitnice grada Svete Stošije i Dan grada Biograda na Moru. Zahvaljujući Igoru Dominisu i njegovom filmu „Suza u oku“ sve je dokumentirano snimkom koju možete pogledati od 7:12-e minute videa:
Na blagdan Duhova, 7. lipnja 1992. godine brigadi je Gojko Šušak, ratni ministar obrane, dodijelio ratnu zastavu, o čemu smo također pisali, što je također zabilježeno u Dominisevu dokumentarnom filmu na početku video priloga:
Zapovjedni kadar 134. brigade ZNG-a RH
Tri desetljeća i dvije godine protekli su od formiranja 134. brigade ZNG-a, koja je – s ciljem lakšeg i učinkovitijeg organiziranja obrane na biogradsko-stankovačkom bojištu, ustrojena 18. listopada 1991. godine. Sastojala se od domicilnih i dragovoljačkih postrojbi s prvim ratnim iskustvima, pripadnika 1. pješačke bojne 112. brigade ZNG-a i Samostalne benkovačko-stankovačke bojne, te se osim navedenih popunjavala dragovoljcima sa šireg biogradsko-benkovačkog područja.
Na početku ustrojavanja brigada se sastojala od zapovjedništva, pristožernih postrojbi, dvije pješačke bojne i jedne samostalne pješaćke satnije te dvije samostalne minobacačke bitnice.
Zapovjednikom 134. brigade ZNG-a imenovan je Rodoljub Barić, a njegovim zamjenikom Frane Šarić. Brigada je dobila i službenu vojnu poštu, VP 2156.
Članovi zapovjedništva
Osim spomenutih, zapovjednika brigade Rodoljuba Barića i njegovog zamjenika Frane Šarića, članovi zapovjedništva bili su: pobočnik Neven Krpina, pomoćnik za koordinaciju teritorijem Stanko Vlahović, operativno-nastavni odjel: Jakov Špadina, referent za operativne poslove Đuro Ivanović, načelnik topništva Željko Petrović, načelnik protuzračne obrane Vladimir Morić, načelnik inženjerije nepotpunjen, načelnik veze Slavko Batur, načelnik oklopno-mehaniziranih jedinica nepopunjen, načelnik atomsko-biološko-kemijske obrane nepopunjen, kontraobavještajni odjel: načelnik Neven Klarin, obavještajni odjel: pomoćnik NŠ za obavještajne poslove: nepopunjen, organizacijsko-mobilizacijski i kadrovski odjel: pomoćnik za organizacijsko-mobilizacijske i kadrovske poslove Anđelko Butković, referentica Jagoda Parić, odjel za opće poslove: pomoćnik za opće poslove Drago Jurić, djelovođa Jadranka Birkić, daktilografkinja Valerija Sanja, informativno-psihološki odjel: pomoćnik zapovjednika informativno-psihološke poslove (IPD) Mirko Đinđić, pozadinski odjel: pomoćnik zapovjednika za pozadinu Miljenko Šimičić, referent za operativne poslove Frano Ivandić, načelnik tehničke službe Igor Torić, referent tehničke službe Mate Bašić, načelnik intendantske službe Željko Bošnjak, referent intendantske službe Dinko Mitrović, načelnik prometne službe Mario Vasilj, načelnik sanitetske službe Milivoj Vuletić, načelnik financijske službe Ante Stupin, blagajnik Boris Dujić, daktilograf: nepopunjen.
Iako po ustroju brigada nije imala vojnog kapelana, tu dužnost je od početka ustrojavanja obavljao fra Joakim Gregov. Osim operativno-nastavnog i obavještajnog odjela, zapovjedništvo brigade bilo je relativno dobro popunjeno.
Usporedo s ustrojavanjem zapovjedništva brigade, ustrojavale su se pristožerne postrojbe: vod protuzračne obrane, vod gardijske policije, tenkovski vod, izvidnički vod, vod veze, logistička satnija.
Zapovjedni kadar pristožernih postrojbi
Zapovjednik voda protuzračne obrane bio je Ljubomir Jeličić, zapovjednik voda gardijske policije Darko Banić, zapovjednik izvidničkog voda Milan Mandić, zapovjednik voda veze Željko Škara, zapovjednik logističke satnije Đenko Barbaroša, dok su zapovjednici vodova bili zapovjednik intendantskog voda Ivan Majica, zapovjednik prometnog voda Josip Mikas, zapovjednik tehničkog voda Vinko Lepur i zapovjednik sanitetskog voda Milivoj Vuletić.
U 134. brigadi bio je ustrojen tenkovski vod s dva tenka T-34, jedan je zaustavljen kod Škabrnje, u blizini Ražovljeve glave, prilikom odbijanja srpskog napada na selo Nadin 2. listopada 1991. godine. Oštećeni tenk je preuzela borbena skupina koju je vodio zapovjednik samostalnog voda za posebne namjene Jürgen Schmidt te je nakon tehničkog pregleda raspoređen u 134. brigadu. Drugi je tenk na biogradsko područje dopremljen iz Karlovca krajem studenog 1991. godine. Zapovjednik tenkovskog voda bio je Darko Batur. Tenkovi su bili raspoređeni na području Vrbički Gajac – poljoprivredno gospodarstvo sa zadaćom ojačanja obrane 1. pješačke bojne na smjeru Biograd – Kakma – Benkovac.
U sastav 134. brigade ušle su: 1. bojna 112. brigade, Samostalna bojna rajon Stankovci i Samostalna pješačka satnija Vrana u punom sastavu, međutim u sljedećim mjesecima brojno stanje se mijenjalo jer su se ljudi raspoređivali prema trenutnom stanju na terenu.
Zapovjedni kadar 1. pješačke bojne
Zapovjednik bojne Milan Brkljača, Šime Batur (1. veljače 1992.), zamjenik zapovjednika Nikola Majerović-Stilinović, Radovan Majica, desetina veze: zapovjednik Eduard Lukin,
- satnija: zapovjednik Natko Buča, zamjenik Ivan Buljevac, zapovjednici vodova: Zdenko Zrilić, Dražen Lukačić, Ante Šarić;
- satnija: zapovjednik Šime Batur, zamjenik Željko Kadija, zapovjednici vodova: Neven Peričić, Željko Baričić, Denis Brzić, Šime Mikas, zapovjednik desetine minobacača Mihovil Fantina,
- satnija: zapovjednik Milivoj Mikas, zamjenik Dalibor Čepo, zapovjednici vodova: Nediljko Prtenjača, Slavko Pešić, Milenko Vrkić, pozadinski vod: zapovjednik Dragan Peraić, inženjerijski vod: zapovjednik Šime Vukoja; (prateći vod, vod protuzračne obrane i izvidnička desetina nisu popunjeni, a ostale ustrojbene postrojbe su bile dobro popunjene, među kojima je 2. pješačka satnija bila popunjena preko ustrojne veličine).
Zapovjedni kadar 2. pješačke bojne
Zapovjednik bojne Radojko Baković, zamjenik Borislav Mamut, referent za obavještajne poslove Ivica Ivanić, pomoćnik zapovjednika za IPD Marjan Dubravica, Vinko Klarić, pomoćnik zapovjednika za logistiku Bore Pelaić, referent tehničke službe Radoslav Brković, referent intendantske službe Jadre Vuksan, Zdravko Baković, referent sanitetske službe Hari Perinić, Ivica Lordanić, referentica općih poslova Mirjana Rakić, Zvonimir Paić, šifrer Stanka Morić, vozači Miljenko Kardum i Sead Šabić, desetina veze: zapovjednik Goran Pelaić, Branko Morić, izvidnička desetina: zapovjednik Zdenko Kvartuč, Ivica Antunović, vod protuzračne obrane (PZO): zapovjednik Ivica Šimunac,
- satnija: zapovjednik Mladen Bašić, zamjenici Ivica Pešut, Marko Lepur, Marko Babić, zapovjednici vodova: Boris Erceg, Marko Babić, Predrag Morić, Željko Baradić, Nenad Morić, Milan Prtain, Ivan Dević, Dušan Orlović, Zvonko Šimunac,
- satnija: zapovjednik Željko Klarić, Josip Morić, zamjenik Ive Paić, Ratko Despot, zapovjednici vodova: Tomislav Škeljo, Branko Perica, Miro Klarić, Joso Maričić, Boris Nimac, Željko Perica, Zvonko Kutija, Zdravko Dubravica, Robert Dam, Branko Kupres, Ante Mamić,
- satnija: zapovjednici Stipe Brčić, Jadran Orlović, zamjenik Mladen Ušljebrka, Branko Brković, Vinko Rogić, zapovjednici vodova: Tomislav Brčić, Blaž Orlović, Željko Katuša, Vinko Brčić, Damir Budan, Tomislav Lokin, Marjan Bačić, Duje Vunić, prateći vod: zapovjednik Branko Gagić, Branko Savić, vod za podršku: zapovjednik Anđelko Šarlija, zamjenik Mladen Grgas, Ivica Zrilić, inženjerijski vod: zapovjednik Šime Vukoja, Mateo Vrkić, logistički vod: zapovjednik Božidar Tadić.
Ova bojna je bila popunjena gotovo po ustroju ako se zanemari manjak pripadnika inženjerijskog voda i višak u 3. pješačkoj satniji.
Zapovjedni kadar Samostalne pješačke satnije Vrana
Zapovjednik satnije Branko Bačinić, Vjekoslav Karamarko, zamjenik zapovjednika satnije Neven Grgić, zapovjednici vodova: Nediljko Maksan, Marin Ostojić, Boris Dešković, zapovjednik pratećeg voda Darko Novosel, zamjenik zapovjednika voda Josip Maksan, referent općih poslova Pave Kazija. (Iz dostupnih podataka vidljivo je da je satnija bila popunjena neznatno preko ustroja, ali i očekivano s obzirom na broj dragovoljaca koji su bili njeni pripadnici iz Vrane i Pakoštana.)
Uz pješačke postrojbe 134. brigade ušle su dvije već ustrojene minobacačke bitnice MB 120 mm koje su prethodno imale borbeno iskustvo. Bitnice su imale po jedan paljbeni vod pa je stoga brojno stanje bilo malo manje od ustroja.
Zapovjedni kadar 1. minobacačke bitnice MB 120 mm
Zapovjednik bitnice Nikica Filipović, zapovjednik zapovjednog voda Dragan Krajnović, zapovjednik paljbenog voda Valter Mikulić.
Zapovjedni kadar 2. minobacačke bitnice MB 120 mm
Zapovjednik bitnice Josip Strpić, Ivica Ledenko, zapovjednik zapovjednog voda Ivan Savić, zapovjednik paljbenog voda Zvonko Orlović, Mario Vitali, Božo Pešut, Damir Dubravica.
Ustrojavanju mješovitog artiljerijskog divizijuna (MAD) pristupilo se u siječnju 1992. kada je brigada raspolagala dovoljnim brojem topničkih oruđa, po broju i kalibru. U sastav MAD-a su ušle dvije minobacačke bitnice te su ustrojene nove ustrojbene jedinice. Brojno stanje je bilo dobro osim u protuoklopnoj bitnici i logističkom vodu.
Zapovjedni kadar mješovitog artiljerijskog divizijuna
Zapovjednik divizijuna Dragan Brkljača, zamjenik zapovjednika Vladimir Vujičić, zapovjednik zapovjednog voda Dragan Krajnović, zapovjednik haubičke bitnice (HB) 105 mm Milan Vulin, zapovjednici vodova: Ivica Zrilić, Zoran Krizman, zapovjednik 1. MB Nikica Filipović, zapovjednik topničke desetine Marinko Šarić, zapovjednik 2. MB Josip Strpić, zapovjednik raketne bitnice (RB) Predrag Ninčević, zapovjednici vodova Asley Minak, Mario Verlić, Merfi Brzić, Ivica Ledenko, zapovjednik protuoklopne (PO) bitnice Nenad Petković, zapovjednik topničkog voda 100 mm Petar Žilić, Srećko Titulić, zapovjednik voda samohodnog oruđa (SO) 90 mm Branko Strmota, zapovjednik protuoklopne raketne bitnice Nediljko Maksan, zapovjednik voda 76 mm Ivica Klarić, zapovjednik logističkog voda Ivica Majica.
Ustrojavanju 3. pješačke bojne pristupilo se u siječnju 1991., a u njezin sastav je ušla Samostalna pješačka satnija Vrana dok je preostali dio popunjen domobilizacijom ili preraspodjelom iz drugih postrojbi brigade. Popunjenost bojne nije bila zadovoljavajuća, što se posebno vidi u popunjenosti 2. i 3. pješačke satnije. Međutim, takvo stanje nije bitno utjecalo na izvršavanje borbenih zadaća jer je bojna imala u području odgovornosti šire područje sela Vrana, što je upola manja zona odgovornosti u odnosu na preostale dvije pješačke bojne.
Zapovjedni kadar 1. pješačke bojne:
Zapovjednik bojne Boris Prebeg, zamjenik zapovjednika bojne Ivan Vičević, Dragan Colić, pomoćnik zapovjednika za logistiku Dinko Mitrović, pomoćnik zapovjednika za PPD Zdenko Kvartuč, referent obavještajnih poslova Nikola Lekić,
- satnija: zapovjednik Vlado Žepina, zapovjednici vodova Andrija Juričin, Nediljko Maksan, Zdravko Vodanović, Mladen Striguljica,
- satnija: zapovjednik Dragan Colić, Mirko Peraić, zapovjednici vodova Milorad Beram, Mirko Jović, Samed Šabić, desetina veze: zapovjednik Tomislav Zubčić, logistički vod: zapovjednik Marin Baretić, prateći vod: zapovjednik Marinko Šarić.
U veljači 1992. ustrojena je bitnica protuzračne obrane u čiji su sastav ušli dotadašnji vodovi protuzračne obrane iz 1. i 2. pješačke bojne. Zapovjednik bitnice bio je Rajko Marinović, zamjenik Milivoj Barbaroša, zapovjednici vodova Ljubomir Jeličić, Ivica Torić, Ivica Šimunac, zapovjednici desetina Perica Zalović, Danko Škrokov, Šime Majica, Neven Nikša, Mišel Krpeta, Joso Nekić, Slavica Zubčić, Nikola Nimac, Sveto Matošić, Milenko Petrić, Tomislav Sarađen, Dragan Miletić.
Pješačke postrojbe koje su ušle u sastav 134. brigade imale su prethodno ratno iskustvo. Prva pješačka bojna 112. brigade zadržava isti naziv, dok Samostalna bojna Stankovci postaje druga pješačka bojna, a Samostalna pješačka satnija Vrana zadržala je naziv do kraja godine.
Budući da je ustrojavanje operativne postrojbe zahtjevan i dugotrajan proces, brojno stanje i sastav postrojbi pod zapovjedništvom 134. brigade mijenjali su se u skladu sa situacijom i potrebama na terenu, međutim vod atomsko-biološko-kemijske obrane nije bio popunjen. U popisu zapovjednog kadra nižih ustrojbenih cjelina 134. brigade nalazi se veći broj ljudi od knjigom ustroja predviđenog broja. Nekoliko je razloga. Prvi je formiranje interventnih postrojbi privremenog sastava kako bi zapovjednici bojni mogli intervenirati na najugroženijim smjerovima po potrebi. Drugi razlog je pogibija i ranjavanje dijela zapovjednog kadra, primjerice u 2. bojni gdje su u jednom danu, 29. studenoga 1991., poginula dvojica zapovjednika vodova, Predrag Morić u Pristegu i Tomislav Škeljo u Biloj Vlaki. Treći razlog je odlazak ljudi na drugu dužnost ili demobilizacija ljudi iz različitih razloga. Stoga je vidljivo da se na pojedinim dužnostima unutar postrojbi brigade nalazi više ljudi od predviđenog formacijskog broja. Nerijetko se događalo da su postrojbe bile popunjene i preko ustrojbene formacije jer su zone odgovornosti bile puno veće od mogućnosti ustrojenih postrojbi. Može se reći da je stanje popunjenosti brigade bilo dobro te je omogućavalo uspješno izvršavanje povjerenih borbenih zadaća.
Izvor: Dokumentarni film „Suza u oku“ Igora Dominisa; ostale podatke smo pronašli u preglednom radu „Ratni put 134. brigade Hrvatske vojske“ objavljenom u zborniku radova s Drugog znanstveno-stručnog skupa „Biogradsko-benkovački kraj u Domovinskom ratu“ održanog u Biogradu na Moru 11. lipnja 2021. godine. Autori su rada Borislav Mamut, dipl. uč., pukovnik HV-a, nastavnik u Središtu za obuku Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, ratni zamjenik zapovjednika 2. bojne 134. brigade i dr. sc. Blaž Beretin, brigadni general HV-a, zamjenik zapovjednika HVU-a „Dr. Franjo Tuđman“.