U sjećanje na Silvestra Trticu (2. veljače 1966. – 22. siječnja 1993.) darovitog i perspektivnog vratara Primorca i hrvatskog branitelja

Tijekom prvoga dana vojno-redarstvene akcije „Gusar“, danas poznatijoj pod nazivom „Maslenica“, smrtno je stradao Silvestar Trtica (2. veljače 1966. – 22. siječnja 1993.), daroviti i perspektivni vratar HNK-a Primorca, hrvatski vojnik bez mane i premca. S posebnim poštovanjem prisjećamo se danas ovog čovjeka koji je život svoj mladi život utkao u temelje slobodne i samostalne Republike Hrvatske.

Silvestar Trtica kojeg su svi zvali Silvio rođen je 2. veljače 1966. godine. U veljači godine 1993. trebao je navršiti i proslaviti svoj 27. rođendan. Da je živ, danas bi imao 55 godina. Ukupno je 28 godina prošlo od njegove pogibije i isto toliko godina njegov svijetli lik i djelo nedostaju prvenstveno njegovoj obitelji, ali i ljudima u rodnom gradu u kojem je odrastao, školovao se, živio, privređivao, igrao nogomet i kojemu je najzad darovao ono najvrjednije i najdragocjenije što je imao. Svoj život.

Na dan kada je poginuo, u ranojutarnjim satima 22. siječnja 1993. godine, hrvatske su snage pokrenule operaciju „Maslenica“ u kojoj su istodobno oslobodile zadarsko zaleđe s Novskim ždrilom i dijelom Velebita te područje oko HE Peruča kod Sinja. Bila je to prva veća i po mnogočemu jedinstvena hrvatska vojno-redarstvena operacija u Domovinskom ratu koja je označila i svojevrsnu prekretnicu u njegovu tijeku. Tijekom vojno-redarstvene operacije Maslenica oslobođeno je oko 1050 četvornih metara teritorija. Za svaki pedalj hrvatske zemlje ulagao se izuzetni napor, nevjerojatna hrabrost i odvažnost pripadnika hrvatske vojske od kojih su mnogi položili život na oltar Domovine.

Područje odgovornosti i veliku zadaću u obrani šireg biogradskog područja u to vrijeme imala je 53. domobranska bojna Biograd, iznikla iz 134. brigade i 1. bojne 112. brigade Hrvatske vojske. Do vojno redarstvene operacije Maslenica, Biogradska bojna držala je položaje u području odgovornosti u zaleđu Biograda i imala stalne punktove: Zamina, Umac, Jankolovica, Kutija Stan, Tičevo, Viterinci, dok se taj međuprostor pokrivao ophodnjama.

Na sastanku ratnih zapovjednika na zadarskoj bojišnici s generalom Jankom Bobetkom, u ono vrijeme načelnikom GS-a OSRH, 21. siječnja 1993. godine, zapovjednik 53. domobranske bojne Darko Banić dobio je zadaću „provoditi aktivnu obranu u zoni odgovornosti bojne, u slučaju protunapada spriječiti prodor neprijatelja u svim pravcima, povećati bojnu spremnost na maksimalnu razinu, na crti bojišnice, odnosno u stacionarima mora biti sve raspoloživo ljudstvo“. Istoga i narednih dana zapovjedništvo je uspostavilo 24-satno dežurstvo u operativnom centru bojne, svo raspoloživo ljudstvo bilo je u stacionarima, radilo se na uređenju zakloništa i skloništa, provjeravao sustav veze, vršilo pojačano motrenje i izviđanje, pripremalo se za prihvat naoružanja, streljiva, novog ljudstva itd.

U svanuće, dana 22. siječnja 1993. godine u zoni odgovornosti 53. domobranske bojne Biograd dovršene su gotovo sve pripreme za početak aktivnih borbenih djelovanja, gdje je Silvestar Trtica do tada aktivno vršio ratne zadaće pomoćnika zapovjednika za logističke poslove.Bio je iskusan vojnik. Ovaj sportaš, kasnije neustrašivi i spretni borac, na samom početku Domovinskog rata dokazao se kada je Hrvatskoj kronično nedostajalo svih vrsta naoružanja. Pokazao je svoje  vještine ratovanja koje su zahtijevale visoku spremnost, koordinaciju, visoku razinu koncentracije, brzine i dr. u uspješnoj akciji izvlačenja naoružanja i druge vojne opreme iz Logorišta, kompleksa pokraj Karlovca koji je nekadašnja JNA u datom trenutku morala napustiti.

No na samom početku vojno redarstvene operacije Maslenica, pošlo je po zlu. U ranim jutarnjim satima  kobnoga dana s Ivicom Kapitanovićem Šulcom, svojim klupskim suigračem i suborcem, Silvestar Trtica išao je u izviđanje. Postupno su napredovali prema naprijed, što je u ono vrijeme bio vrlo opasan pothvat s obzirom da je dobro utvrđena Tinjska Gubavica kao uzvisina dominirala kao vojni položaj s koje su pobunjeni Srbi potpomognuti s JNA nadzirali područje odgovornosti Biogradske bojne. Početkom akcije Maslenica znatno su pojačavali  svoje snage u zaleđu Biograda. S uzvisina su svakodnevno djelovali protuzrakoplovnim strojnicama i snajperima. Silvestar Trtica je u jednom trenutku stao u protupješačku odskočnu minu, koje su svugdje uokolo posijali. Ivica Kapitanović Šulc nastojao mu je pomoći, organizirao se prijevoz do prve bolnice, one u Biogradu, koja je tada zbrinjavala ranjenike. Ali, nažalost, njemu nije bilo spasa. Preminuo je 22. siječnja 1993. godine od posljedica teškog ranjavanja.

Zloglasne jugoslavenske mine PROM-1, protupješačke odskočne i rasprskavajuće, od kojih je jedna skrivila smrt Silvestra Trtice, poslije Domovinskog rata usmrtile su većinu hrvatskih pirotehničara. Jedan od njih je i Filip Gaćina, poznat po uzviku „Obadva! Obadva!“.

Srpske snage u „komandi 7. korpusa“ su 23. siječnja 1993. godine dale prijedlog da se cijeli Biograd gađa raketnim sustavom tipa Orkan, a prijedlog je potpisao komandant pukovnik Milan Đilas. Ovaj prijedlog realizirao se i kada su na plaži Soline u Biogradu iste te godine, 14. lipnja, smrtno stradali civili, njih petero, a sedmero ih je bilo teško ranjeno.

Nekoliko dana od pogibije mladog Silvestra Trtice, srpski agresor se konsolidirao i dovukao svježe snage za protunapad prema Novigradskom ždrilu i Maslenici, a na biogradskom području provodio je aktivnu obranu.

Silvio Trtica je na snimci nastaloj 7. lipnja 1992. godine na biogradsku feštu Duhovi, kada je postrojba primala ratnu zastavu od ratnog ministra obrane, Gojka Šuška. Zastavu je u svoje ruke primio budući zapovjednik Biogradske bojne, Darko Banić, u pratnji Silvestra Trtice i Žarka Kruneša, te su je postavili na čelo postrojbe. Snimka je dio dokumentarnog filma „Suza u oku“ Igora Dominisa, dragovoljca Domovinskog rata. Pogledajte je ovdje:

Osobni podatci, ime i prezime, datumi rođenja i smrti, Silvestra Trtice su na spomen ploči od bijelog kamena koja se nalazi ispred ulaza u Srednju školu Biograd na Moru. Ploča je ondje postavljena u znak sjećanja na sve bivše učenike škole koji su poginuli tijekom Domovinskog rata. Prijedlog o podizanju spomenika prije više godina dao je Mile Maretić, koji je bio ravnatelj ove škole, a prijedlog je proveo u djelo Božo Došen, donedavni ravnatelj škole. Grad Biograd na Moru izdvojio je financijska sredstva za ovu spomen ploču.Nogometni kompleks u Biogradu na Moru imenovan je Igralištem Kažimir i Silvio u trajni spomen na davno stradalog Kažimira Dominisa te Silvestra Trtice kojeg su svi zvali Silvio.

Laka ti bila hrvatska gruda za koju si položio svoj život! Počivaj u miru Božjem ratniče!

Silvestar Trtica (2. veljače 1966. – 22. siječnja 1993.)

Izvor: Zbornik radova Znanstveno-stručni skup „Biogradsko-benkovački kraj u Domovinskom ratu“; Zavičajni muzej Biograd na Moru; Zadarski list