Kako se kaže – osmijeh ili osmjeh? Je li prva kockica bijela ili crvena?
Dok odgovor na prvo pitanje može izmamiti samo osmijeh, odgovor na drugo može dovesti do, u najmanju ruku, potezanja šaka. Ako je crvena, onda je to ova službena. Ako je bijela, onda je to prava hrvatska, ustaška čak. Bilo bi lijepo da nam netko nalijepi etiketu ustaše jer to znači da smo ‘bolji Hrvati’ – ima onih koji i tako razmišljaju.
Poanta je u zastavi i grbu.
Zastave, grbovi su simboli. Ispod simbola se kriju priče o povijesti, svemu onom što je prethodilo ovom sada. Mnogi nisu zadovoljni upravo s ‘ovim sada’. Neki nisu zadovoljni s političkim sistemom, neki s garniturom na vlasti, neki s pravosuđem, neki sa sveprisutnom korupcijom, neki sa stanjem u zdravstvu. Sva ta nezadovoljstva govore o onomu što imamo i što želimo mijenjati. Razlikujemo se po prioritetima, po političkim preferencijama, po stupnju socijalne osjetljivosti, po odgovorima na pitanje Kakvu Hrvatsku želimo. Međutim, neki nisu zadovoljni s postojanjem ikakve Hrvatske.
Jugoslaveni, jugonostalgičari i prikriveni komunisti su majstori u prerušavanju. To su oni kojima je najbolja nikakva Hrvatska, koji ne mogu prežaliti Jugoslaviju i izgubljeni rat.
Ta lažnoljevičarska klatež zna se uvući u svako legitimno nezadovoljstvo s pravdom i pravom u Hrvatskoj, zna se ugraditi u svaki napis o korupciji, klijentelizmu, lopovluku i tako osvojiti simpatije za sebe.
Omiljena niša koju za sebe drže, s njom vladaju jest ono što zovemo ‘kultura i umjetnost’. Tako će zastavu pod kojom je nastupala JNA i granatirala Vukovar, Zadar, Šibenik, Biograd na Moru, Stankovce,…nazvati dijelom kolektivnog pamćenja, a njeno postavljanje na zgrade u ‘europskoj prijestolnici kulture’ – umjetnošću.
Istina je da je riječ o zločinačkoj zastavi pod kojom su činjeni zločini nad Hrvatima i hrvatskih gradovima.
Ni jedna umjetnost tu zastavu ne može izbaviti od grijeha.
Ta zastava nije ona koja je trebala predstaviti Hrvatsku u Europi, ali jugonostalgičari su našli način da pokažu svoju moć u današnjoj Hrvatskoj i podvale nam priče o umjetnosti.
Znamo kako izgleda naša zastava i znamo s kojim poljem počinje. Ona je službena, legitimna, ona koja smo izborili. Jugoslavenski dio povijesti je sadržan u prvom crvenom polju i to je sve što se tiče nas i Jugoslavije.
Ipak, isticanje jugoslavenske zastave ne treba zabraniti, kao ni ustaške, kao ni ZDS. Svatko će isticanjem simbola govoriti o sebi, legitimirati se tako da znamo s kim imamo posla. Hrvatska je dovoljno moćna da se zna nositi i sa svojim neprijateljima, iza koje god se zastave skrivali.
Kad bude prigoda, kad bude državni praznik, stavit ćemo državnu zastavu na balkon, na prozor i biti ponosni na nju. Kao i na Hrvatsku, koja je naša i koju ćemo mijenjati na bolje.
Autor: Son of Alerik, hvala mu na prilogu 🙂
Fotografija/ilustracija: Privatni album