Premda naslov knjige, čije je predstavljanje održano u Zavičajnom muzeju Biograd na Moru u petak, 3. svibnja 2019. godine, u prvom redu asocira na neki novi molitvenik, riječ je o knjizi s domoljubnim predznakom, koju je u obliku ratno-memoarskog romana napisao Tomislav Bašić, dragovoljac Domovinskog rata, nekadašnji pripadnik HOS-a i 113. šibenske brigade, danas nastavnik povijesti i povijesti umjetnosti u osnovnoj i srednjoj školi.
O čemu je pisao u knjizi „Sinovi svetog Josipa“ govorio je u Biogradu na Moru prilikom predstavljanja i sam autor knjige. Radnja knjige temelji se na njegovim sjećanjima na sudjelovanje u Domovinskom ratu, u koji dragovoljno odlazi kao osamnaestogodišnji student povijesti i povijesti umjetnosti, priključujući se postrojbama HOS-a. Sveti Josip zaštitnik je Hrvatske, a vojnici su njegovi sinovi, smatra autor, što je glavni razlog zašto je odredio takav naslov knjige.
Knjiga je predstavljena pred nevelikom publikom istovremeno dok se u sklopu Slovenskog vikenda nedaleko od mjesta radnje tj. Zavičajnog muzeja Biograd na Moru, na glavnom mulu odvijao sajam HOP-a i prezentirali mirisi, boje i okusi Ravnih kotara. Možda tu leži razlog zašto je u Biogradu na Moru ovoga petka bio slab interes za predstavljanje ove knjige objavljene u nakladi Bošković, Split, i sunakladi Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, Zagreb?
I premda je riječ o knjizi koja se u više navrata, prema statistici posuđivanja u hrvatskim knjižnicama, nalazila na listi najčitanijih u Hrvatskoj, predstavljanju knjige u Biogradu na Moru nazočilo je svega desetak ljudi.
No i na predstavljanju bilo kojeg drugog autora u našem gradu rijetko kada brojka prelazi desetak, petnaest u većini slučajeva jednih te istih nazočnih ljudi. Zašto su odrasli, osobito mladi, toliko pasivni, i kako ih dovući na neki kulturni događaj pitanje je za jednu ozbiljniju sociološku studiju. O stanju duha i vremena u kojem živimo svjedoči odaziv mladih kada nastupaju Stoja, Dara, Rada i ostale cajke čije nas opskurne pojave prate s golemih plakata uz frekventnija mjesta i prometnice.
Vratimo se mi autoru knjige. Tomislav Bašić rođen je 1973. godine u Šibeniku gdje je završio osnovnu i srednju školu. Na Sveučilište u Zadru se upisuje 1991. godine, na odsjeke povijesti i povijesti umjetnosti. Studiranje mu prekida početak Domovinskog rata te se dragovoljno odlučuje priključiti obrani svog rodnog Šibenika i cijele Hrvatske. No zbog nesluženja vojnog roka u bivšoj državi biva odbijen u centru za novačenje u Šibeniku. Ništa ga ne može pokolebati i zaustaviti, zato s prijateljima iz djetinjstva odlazi u Zagreb, prijavljuje se u postrojbe HOS-a s kojima prolazi ličko i kupreško bojište. Potom se vraća u Šibenik gdje se pridružuje postrojbama 113. šibenske brigade. Nakon odlaska iz vojske završava studij u Zadru. Zapošljava se kao nastavnik povijesti i povijesti umjetnosti u osnovnoj i srednjoj školi u Šibeniku i Kistanjama
Bašić je istaknuo kako je ratni put HOS-ovaca bio jako težak te da su oni išli ondje gdje je bilo najteže i najgore i da mu je iznimna čast i ponos što je bio dio te postrojbe. U njegovoj knjizi na 279 stranica nema glorifikacije ni mistifikacije rata, njegov roman nije politički, ni ideološki, već vjerno dočarava psihološke promjene vojnika u ratu, a zbog autentičnosti likova ujedno je i vrijedno memoarsko gradivo Domovinskog rata.
Posebna je vrijednost knjige u tome što, osim opisa pojedinih ratnih događaja, opisuje i zadire u odnose koji nisu dovoljno zastupljeni u historiografiji o ratovima, primjerice odnosi u obitelji čiji su članovi na ratištu, osjećaji i razmišljanja djece koji odlučuju ići u rat i njihovih roditelja koji ostaju u iščekivanju vijesti s bojišnice. O tome bi također štošta mogli reći i brojni građani grada Biograda na Moru koji su tijekom Domovinskog rata iskusili i preživjeli ratne strahote.