Biograd na Moru, 14. lipnja 2026. – Tišina, molitva, suze i sjećanja obilježili su današnji dan na plaži Soline, mjestu koje već 33 godine čuva bolnu uspomenu na jedan od najtragičnijih događaja iz Domovinskog rata.
U organizaciji Udruge 1. A satnije 113. brigade ZNG-a i Grada Biograda na Moru obilježena je 33. obljetnica pogibije pripadnika specijalnih postrojbi Hrvatske vojske Marijana Pulića, Joze Tomića i Karla Paića te civilnih žrtava Lidije Vrankulj i Danijele Vidaković.
U znak sjećanja na nevino stradale položeni su vijenci i zapaljene svijeće kod spomen-obilježja na plaži Soline, mjestu na kojem je 14. lipnja 1993. godine zauvijek prekinuto pet mladih života.
Dan kada je rat stigao na plažu punu života
Toga kobnog ljetnog dana, 14. lipnja 1993. godine, Biograd na Moru našao se na udaru raketnog sustava Orkan s kasetnim punjenjem, među građanima poznatim kao „zvončići“.
Raketiranje su izveli pobunjeni Srbi, a smrtonosni projektili padali su po civilnim ciljevima, uključujući i plažu Soline, mjesto na kojem su se tog dana nalazili brojni građani i pripadnici hrvatskih postrojbi koji su koristili kratki predah od ratnih zadaća.
U samo nekoliko trenutaka ugašeni su životi:
- Lidije Vrankulj iz Polače
- Danijele Vidaković iz Biograda na Moru
- Marijana Pulića iz Bićine
- Joze Tomića iz Širokog Brijega
- Karla Paića iz Skradina
Osim pet poginulih, još je osam osoba teško ranjeno.
Tragedija je ostavila neizbrisiv ožiljak na Biogradu na Moru i cijeloj hrvatskoj javnosti, a bol obitelji i prijatelja ni nakon više od tri desetljeća nije izblijedjela.
Mjesto tuge, ali i trajnog sjećanja
Obitelji poginulih, hrvatski branitelji, predstavnici braniteljskih udruga, suborci, prijatelji i brojni građani okupili su se kako bi još jednom odali počast onima koji se nikada nisu vratili svojim domovima.
Posebno emotivan bio je govor predsjednika Udruge 1. A satnije 113. brigade ZNG-a Dragana Toljana, koji je okupljenim članovima obitelji poginulih uputio riječi sućuti i zahvalnosti onima koji su se došli pokloniti žrtvama.
Prisjećajući se poginulih, istaknuo je kako su Jozo, Karlo, Marijan, Lidija i Danijela bili mladi ljudi puni snova i planova za budućnost koju nisu dočekali.
„Nikad vas nećemo zaboraviti. Ovo je mjesto na kojem ste za Hrvatsku dali ono najvrjednije – svoj život. Neka vam je vječna slava i hvala“, poručio je Toljan.
U svom govoru usporedio ih je s „pet bijelih cvjetova“ čiji su životi nasilno prekinuti, ali čije uspomene i danas žive u srcima njihovih obitelji, prijatelja i hrvatskog naroda.
Posebno je naglasio koliko je važno da mlađe generacije nastave čuvati sjećanje na sva mjesta stradanja iz Domovinskog rata i na ljude koji su za slobodu Hrvatske položili svoje živote.
Nakon obraćanja pročitao je dirljivu pjesmu „Pet bijelih ruža“, a potom pozvao obitelji stradalih, predstavnike braniteljskih udruga i izaslanstva na polaganje vijenaca.
Molitva za poginule
Molitvu odrješenja predvodio je župnik Župe svetog Ivana Krstitelja u Biogradu na Moru, don Jure Zubović, koji je zajedno s okupljenima molio za pokoj duša stradalih te za njihove obitelji koje već 33 godine nose teret nenadoknadivog gubitka.
Čovjek koji čuva uspomenu bez velike pompe
Na komemoraciji je govorio i Hrvatin Rakić – Brile iz Biograda na Moru, koji već godinama na poseban način čuva uspomenu na stradale.
Mnogi ga u gradu poznaju kao čovjeka koji redovito, u tišini i bez ikakve potrebe za priznanjem, čisti, pere i uređuje spomen-obilježje podignuto u čast žrtvama raketiranja.
Na pitanje zašto to čini, uvijek daje isti odgovor:
„Ovo je moja obaveza prema ljudima što su nam omogućili da danas nama bude bolje.“
Njegove riječi i djela svjedoče kako istinsko poštovanje prema žrtvama ne stanuje samo u govorima, nego i u svakodnevnim djelima zahvalnosti.
Poziv da zločin ne ostane zaboravljen
Okupljenima se obratio i predsjednik Udruge branitelja Domovinskog rata HVO Livno, Jakov Perković.
Podsjetio je kako su Karlo Paić, Marijan Pulić i Jozo Tomić zajedno sa svojim suborcima sudjelovali na livanjskom ratištu tijekom najtežih ratnih dana.
Iako je mogao govoriti o njihovoj hrabrosti i vojničkim uspjesima, odlučio je poslati drugačiju poruku – poruku odgovornosti i pravde.
Istaknuo je kako smatra da ovakva mjesta stradanja zaslužuju veću pozornost državnih institucija te izrazio žaljenje što na obilježavanju nije bilo predstavnika nadležnih državnih tijela, naročito predstavnika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske.
Nakon što je pročitao potresnu domoljubnu pjesmu „Ubijena mladost“ Velimira Vele Raspudiča, uputio je apel braniteljskim udrugama, lokalnim vlastima i institucijama Republike Hrvatske da nastave inzistirati na rasvjetljavanju ovog ratnog zločina.
„Ne smijemo i nećemo zaboraviti tri sokola i dvije sokolice – Jozu, Karla, Marijana, Lidiju i Danijelu. Njihova žrtva mora ostati trajni spomenik koji će nadživjeti šutnju nadležnih institucija i vlasti“, poručio je Perković.
U nastavku je upozorio kako ni nakon 33 godine za ovaj ratni zločin nitko nije odgovarao te pozvao nadležne institucije da ulože dodatne napore kako bi se rasvijetlile sve okolnosti tragedije. Izrazio je i nadu da će počinitelji jednog dana biti izvedeni pred lice pravde.
Sjećanje koje ne blijedi
Trideset i tri godine prošle su od dana kada je rat na plaži Soline ugasio pet mladih života. Vrijeme prolazi, ali sjećanje ne blijedi.
Lidija, Danijela, Marijan, Jozo i Karlo ostali su trajno upisani u kolektivno pamćenje Biograda na Moru, hrvatskih branitelja i svih koji vjeruju da se žrtva nevinih nikada ne smije zaboraviti.
Njihova imena danas nisu samo dio spomenika od kamena. Ona su dio srca grada koji ih svake godine iznova doziva molitvom, cvijećem i šutnjom u molitvi.
Jer dok god postoji netko tko će zapaliti svijeću, položiti cvijet ili izgovoriti njihovo ime, pet bijelih cvjetova Biograda nastavit će živjeti u sjećanju hrvatskog naroda.
Počivali u miru Božjem.