U Poduzetničkom inkubatoru Biograd na Moru predstavljena vrijedna znanstvena izdanja o osmanskim izvorima, Poljicima i povijesnoj baštini Dalmacije
U četvrtak, 17. rujna 2026. godine, s početkom u 19:30 sati u Poduzetničkom inkubatoru Biograd na Moru održano je predstavljanje knjige „Turski izvori u Srednjoj Dalmaciji / Turkish Sources in Central Dalmatia“.
Riječ je o vrijednom znanstvenom projektu posvećenom objavljivanju povijesnih izvora koji omogućuju neposredniji uvid u prošlost Srednje Dalmacije, a osobito u razdoblje osmanske vlasti i prostor Poljica.
Knjigu je predstavio dr. sc. don Josip Dukić s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu, dok je dr. sc. don Damir Šehić predstavio gosta i uvodno govorio o njegovu znanstvenom radu. Završne riječi pripale su ravnatelju Zavičajnog muzeja Biograd na Moru Draženku Samardžiću i biogradskom gradonačelniku Ivanu Knezu.
Povijesni izvori prije interpretacije
Don Josip Dukić u svojem je opširnom izlaganju predstavio ne samo knjigu „Turski izvori u Srednjoj Dalmaciji“, nego i širi istraživački i izdavački projekt koji se već godinama provodi u Splitu.
Naglasio je kako je temeljna ideja njegova rada objavljivanje povijesne građe u izvornom obliku, bez nametanja unaprijed određene interpretacije.
Kako je istaknuo, povijesni izvori trebaju biti dostupni svima koji žele istraživati prošlost i na temelju njih sami donositi zaključke.
„Mi radimo isključivo građu. Zašto građu? Zato što je to jedini ispravan put da ljudima koji žele znati istinu date građu, bez interpretacije“, poručio je Dukić.
Upravo u tome vidi jednu od važnih zadaća povjesničara, a ta je pronaći, obraditi, objaviti i učiniti dostupnim izvore koji su desetljećima ili stoljećima bili nedostupni široj javnosti.
Centar „Don Frane Bulić“ i tisuće stranica povijesne građe
Don Josip Dukić posebno je govorio o svojoj dugogodišnjoj povezanosti s likom i djelom don Frane Bulića, jednog od najznačajnijih hrvatskih arheologa i povjesničara.
Podsjetio je da je Bulić bio prvi svećenik koji je doktorirao klasičnu arheologiju u Beču, da je 41 godinu bio ravnatelj Arheološkog muzeja u Splitu te da je svojim istraživanjem ostavio golem trag u proučavanju Salone i ranokršćanske baštine.
Dukić je istaknuo i golemu količinu dokumentarne građe koju je Bulić ostavio iza sebe, korespondenciju, rukopise, bilješke, fotografije i drugu dokumentaciju.
Upravo je ta svijest o važnosti povijesnih izvora dovela do osnivanja istraživačkog centra „Don Frane Bulić“, čiji je cilj objavljivanje povijesne građe prvenstveno vezane uz Srednju Dalmaciju, ali i širi hrvatski prostor.
Od početka projekta do danas objavljeno je 12 knjiga u 14 svezaka, dok su još četiri sveska trenutačno u tisku.
Od Salone do suvremene povijesti
Projekt obuhvaća širok vremenski raspon, od antičkog i kasnoantičkog razdoblja pa sve do suvremene hrvatske povijesti.
Dukić je govorio o rimskim natpisima, ranokršćanskoj baštini Salone, srednjovjekovnim rukopisima, liturgijskim knjigama, matičnim knjigama, građi o Splitskoj metropoliji, dokumentima vezanima uz don Franu Bulića, ali i o osjetljivim temama 20. stoljeća.
Posebno je naglasio važnost digitalizacije i kvalitetnog skeniranja starih rukopisa. Zahvaljujući donaciji Adris grupe Centar je dobio vrijedan skener kojim se omogućuje izrada visokokvalitetnih digitalnih preslika starih knjiga i dokumenata.
Tako je, među ostalim, objavljen splitski Evanđelistar iz 11. stoljeća, dok su u pripremi i vrijedni šibenski liturgijski rukopisi.
Matične knjige kao dragocjeni povijesni trag
Jedan od važnih segmenata projekta jesu i matične knjige.
Dukić je podsjetio na njihovu vrijednost za istraživanje života običnih ljudi, njihovih rođenja, vjenčanja i smrti, te naveo primjer matičnih knjiga Garduna i Čaporica, područja na kojem su stoljećima djelovali poljički svećenici.
Takva građa omogućuje istraživačima da povijest ne promatraju samo kroz velike događaje i poznate osobe, nego i kroz živote tisuća ljudi koji su je svakodnevno stvarali.
Posebno mjesto zauzima razdoblje osmanske vlasti
Jedan od najvećih izazova za hrvatske povjesničare, prema Dukićevim riječima, predstavlja građa nastala u vrijeme osmanske vlasti.
Problem nije samo količina dokumenata nego i jezik i pismo.
Osmanski dokumenti pisani su arapskim pismom, na starom osmanskom turskom jeziku, a za njihovo potpuno razumijevanje potrebno je poznavanje složene terminologije i drugih jezika koji su utjecali na tadašnji administrativni jezik.
U Hrvatskoj je, kako je naglašeno na predstavljanju, vrlo malo stručnjaka koji mogu takvu građu čitati i znanstveno obrađivati.
Upravo zato suradnja s profesorom Michaelom Ursinusom, stručnjakom za osmansko razdoblje, predstavlja jedan od ključnih elemenata projekta.
Poljica – jedinstvena zbirka osmanskih dokumenata
Posebno zanimljiv dio izlaganja odnosio se na Poljica.
Prema riječima don Josipa Dukića, Poljica predstavljaju izniman slučaj jer su sačuvala velik broj dokumenata koje su osmanske vlasti izdavale samim poljičkim obiteljima i zajednici.
Istraživači su dosad pronašli dokumente u privatnim obiteljskim zbirkama, arhivima, muzejima, ali i izvan Hrvatske.
U obiteljskim zbirkama pronađeno je oko 300 dokumenata, dok je jedan poljički svećenik ostavio približno 600 dokumenata. Dio građe pronađen je i u Arheološkom muzeju te u Berlinu.
Ukupno je do sada prikupljeno oko tisuću dokumenata povezanih s Poljicima.
To predstavlja iznimno vrijedan izvor za proučavanje topografije, osobnih imena, upravnih službi, društvenih odnosa i svakodnevnog života stanovništva toga vremena.
Od osmanskog dokumenta do hrvatskog prijevoda
Proces obrade takvog dokumenta nije jednostavan.
Michael Ursinus najprije izrađuje transkripciju izvornog dokumenta i prijevod na engleski jezik, nakon čega hrvatski suradnici izrađuju hrvatski prijevod.
Dokumenti se prethodno konzerviraju, očiste i digitaliziraju, a potom se obrađuju za objavljivanje.
Dukić je posebno istaknuo kako Ursinus svoj rad velikim dijelom obavlja bez naknade, što je nazvao primjerom iznimne predanosti znanstvenom radu.
Za svoj doprinos Ursinus je prije dvije godine dobio počasni doktorat Sveučilišta u Splitu.
„Turski izvori“ kao poveznica između različitih povijesnih razdoblja
Objavljivanje osmanskih dokumenata posebno je važno zato što popunjava prazninu između različitih razdoblja dalmatinske povijesti.
Dok je venecijansko razdoblje relativno dobro dokumentirano i istraženo, a za kasnija razdoblja također postoji opsežna građa, osmansko razdoblje dugo je ostajalo znatno manje dostupno hrvatskim istraživačima.
Upravo zato Dukić projekt vidi kao važnu poveznicu između venecijanskog, osmanskog i kasnijih austrijskih razdoblja.
Projekt se pritom ne zaustavlja na Dalmaciji. Nakon ranijih istraživanja i objavljivanja građe o katolicima pod osmanskom vlašću u Bosni i Hercegovini, planira se nastaviti i s obradom hercegovačke građe.
Povijest 20. stoljeća i pitanje žrtava
Velik dio Dukićeva izlaganja bio je posvećen i problemu istraživanja povijesti 20. stoljeća, osobito Prvog i Drugog svjetskog rata, poraća i Domovinskog rata.
Naglasio je važnost sustavnog popisivanja žrtava, navodeći kao primjer Dugopoljski žrtvoslov, na kojem je radio s kolegicom Blankom Matković.
Istaknuo je kako je riječ o dugotrajnom i zahtjevnom poslu u kojem se podaci moraju provjeravati iz više različitih izvora, arhivskih dokumenata, popisa, svjedočanstava i drugih zapisa.
Sličan je pristup primijenjen i u Biogradu, gdje je izrađen Biogradski žrtvoslov.
Draženko Samardžić tom je prigodom istaknuo podatak da je za biogradsko područje evidentirano 911 imena žrtava.
Poruka izlaganja bila je jasna: prije interpretacije povijesti potrebno je što potpunije utvrditi činjenice i dokumentirati ljudske sudbine.
Dokumenti o hrvatskim revolucionarima u Italiji
Dukić je govorio i o projektu istraživanja hrvatskih revolucionara i ustaškog pokreta u razdoblju prije 1941. godine.
Naglasak je stavljen na činjenicu da je dio povijesti tog pokreta vezan uz Italiju, gdje se između 1931. i 1941. godine nalazio znatan broj hrvatskih emigranata.
Istraživanjem talijanskih državnih i lokalnih arhiva pronađena je velika količina dokumentacije, od putovnica i službenih zapisa do različitih dokumenata koji svjedoče o svakodnevnom životu emigranata.
Godine 2022. objavljena je knjiga dokumenata „Ustaše – hrvatski revolucionari u Italiji“, u kojoj su dokumenti objavljeni u izvornom obliku i prevedeni na hrvatski jezik.
Dukić je naglasio kako cilj takvih izdanja nije unaprijed ponuditi zaključak, nego omogućiti istraživačima i javnosti uvid u izvornu građu.
Don Damir Šehić: „Biograd je grad čiju povijest treba interpretirati“
Nakon izlaganja don Josipa Dukića ponovno nam se obratio dr. sc. don Damir Šehić, koji je govorio o Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu i ljudima koji svojim entuzijazmom pridonose razvoju znanstvenog rada, kao što je Dukić..
Posebno je istaknuo važnost svijesti o povijesnim izvorima i prikupljanju građe, povezujući temu večeri s Biogradom na Moru.
Biograd je opisao kao kraljevski grad i važan jadranski centar čiji identitet, prema njegovim riječima, treba biti povezan s istraživanjem i očuvanjem vlastite povijesti.
Pohvalio je i odnos Grada Biograda prema kulturi, muzejskoj djelatnosti i prikupljanju povijesne građe.
Draženko Samardžić: Dokumenti ponekad govore drugačije
Ravnatelj Zavičajnog muzeja Biograd na Moru Draženko Samardžić zahvalio je gostima i istaknuo važnost predstavljene knjige.
Govoreći o osmanskom razdoblju, podsjetio je da se povijest ne može promatrati samo kroz opće predodžbe i stereotipe.
Kao zanimljiv primjer naveo je činjenicu da su, unatoč ratovima između Mlečana i Osmanlija, trgovina i gospodarske veze nastavile funkcionirati.
„Trgovina ne poznaje ratove i granice“, istaknuo je Samardžić, govoreći o primjerima koji se mogu pronaći upravo u povijesnim dokumentima.
Podsjetio je i na važnost Biogradskog žrtvoslova te na zahtjevan posao popisivanja i provjeravanja podataka o žrtvama s područja Biograda i okolice.
Gradonačelnik Ivan Knez poklonio knjigu posjetiteljima
Na kraju se okupljenima obratio biogradski gradonačelnik Ivan Knez, zahvalivši gostima i publici na dolasku.
U znak potpore projektu Grad Biograd na Moru odlučio je posjetiteljima pokloniti primjerak knjige „Turski izvori u Srednjoj Dalmaciji“.
„Sve vas častim sa jednom knjigom, ne mogu dvije“, rekao je gradonačelnik, što je publika popratila pljeskom.
Time je završeno predstavljanje knjige koje je, daleko nadilazeći samo jedno izdanje, otvorilo niz pitanja o važnosti čuvanja, proučavanja i objavljivanja povijesnih izvora.
Povijest koja tek čeka da bude pročitana
Večer u Biogradu pokazala je koliko je velik prostor još uvijek nedovoljno istražene povijesne građe.
Od rimskih natpisa i ranokršćanske Salone, preko srednjovjekovnih rukopisa i matičnih knjiga, osmanskih dokumenata iz Poljica, pa sve do izvora o 20. stoljeću, pred istraživačima se nalazi golema količina materijala.
Posebna vrijednost ovakvih projekata upravo je u tome što dokumente čine dostupnima budućim istraživačima.
Jer povijest nije samo ono što je o prošlosti napisano. Povijest su i dokumenti koji su preživjeli stoljeća, a njihovo čitanje tek nam omogućuje da bolje razumijemo ljude, događaje i prostor u kojem živimo.
