„Ivin đir“ – vječna uspomena na Ivicu Ivanovića (25.4.2020. – 25.4.2026.), šest godina poslije

Prošlo je šest godina otkako nas je napustio Ivica Ivanović iz Biograda na Moru, a praznina koju je ostavio i dalje tiho odzvanja u srcima onih koji su ga voljeli. Sjećanje na njega ne blijedi, ono živi u svakom trenutku tišine, u svakoj molitvi i u svakom pogledu prema nebu.

„Znamo da si na boljem mistu, mistu predviđenom za najsjajnije anđele, baš poput tebe… I u našim si srcima, mislima, molitvama… Čujemo te u našim tišinama, grliš nas u našim snovima… Kako su jake tvoje ruke, kako je plemenito tvoje srce, neizmjerno velika tvoja dobrota. U svjetlosti Božjeg lica, u trenutku pomirenja prestale su sve boli, suze i poniženja… Duša je pronašla svoj mir. To je naša nada i naša utjeha…“
– zapisala je na Facebooku njegova supruga Mara, riječima koje danas, šest godina poslije,  jednako snažno dotiču dušu.

Ivica Ivanović (pok. Mirka) iz Biograda na Moru prerano nas je napustio u subotu, 25. travnja 2020. godine, u svojoj 53. godini života, uslijed nesretnih okolnosti. Posljednji ispraćaj održan je tiho, u krugu najuže obitelji, no tuga i ljubav koju je ostavio iza sebe daleko nadilaze taj mali krug. Za njim tuguju majka Krunoslava, supruga Mara, kćeri Meri i Dora, sestra Ljiljana s obitelji, obitelj Mile Ražova te brojni prijatelji, poznanici i članovi Brdsko biciklističkog kluba Pakoštane.

Ivica nije bio samo član kluba, bio je njegova duša, prijatelj i uzor. Strast prema biciklizmu živio je svakim danom, a staza na kojoj je trenirao nosi i dio njegove priče, jer je sudjelovao u njezinoj izgradnji. Upravo na toj stazi, nakon jednog pada, završio je njegov životni put, ali ne i trag koji je ostavio.

U njegovu čast nastala je utrka „IVIN ĐIR“, utrka koja je više od sportskog događaja. To je živa uspomena, susret emocije i pokreta. Svaki okret pedale nosi dio sjećanja, svaku vožnju prati tiha zahvalnost za sve što je Ive bio.

U Brdsko biciklističkom klubu Pakoštane vjeruju da svi koji sudjeluju u „Ivinom điru“ ne voze samo stazu, nego i uspomenu, onu koja se čuva duboko u srcu.
„Uz ovoliku bol koja nas prožima možda je najjednostavnije bilo sve ostaviti, ne voziti više, ali onda to ne bi bilo u skladu s onim što je Ive volio i za što je živio. ‘Ivinim đirom’ čuvamo uspomene na njega i nosimo ih u budućnost“, poručuju iz kluba, te dodaju: „Do 2020. vozili smo s tobom, a od tada vozimo za tebe. Svaka vožnja nosi dio tebe, svaki kilometar podsjeća koliko nam nedostaješ. Nisi tu, ali si uvijek s nama – u mislima, u svakom okretaju pedale i u našim srcima.“

Jer neki ljudi ne odlaze, oni ostaju u svakom našem koraku, u svakom dahu i u svakoj tišini koja ih doziva. Ivica Ivanović ostaje upravo takav: blizak, nenadomjestiv i vječan u srcima onih koji ga vole,  u svakom sjećanju zauvijek s nama. Počivao u miru Božjem.