Sjećanje na heroja Domovinskog rata i jednu od najtežih bojišnica zadarskog zaleđa
U selu Tinj, kod spomen-obilježja, 28. siječnja 2026. godine obilježena je 33. godišnjica pogibije dragovoljca Domovinskog rata Drage Bobanovića iz Polače. Tom prigodom odana je dužna počast branitelju rođenom 2. lipnja 1956. godine, koji je junački poginuo u 36. godini života, 28. siječnja 1993. godine, u Tinju, u zaseoku Čačići.
Počast su odali pripadnici Udruge MUP – ZNG 90–91: Tomislav Božić – Tica, Ante Birkić, Svetko Mitrović – Brmbe i Ive Jurjević, kao i članovi tadašnjeg zapovjedništva Samostalne 53. domobranske bojne Biograd: Nediljko Prle Prtenjača, Marjan Gego Stojanov te jedan od zapovjednika bojne Denis Brzić.
Dragovoljac od prvih dana obrane
Drago Bobanović iz Polače bio je dragovoljac Domovinskog rata koji se u obranu domovine uključio već u svibnju 1991. godine, kroz odrede Narodne zaštite, sudjelujući u obrani Polače.
Od 18. rujna 1991. godine postaje pripadnik 3. pješačke satnije 1. bojne 112. brigade, a potom i 134. brigade Hrvatske vojske, gdje sudjeluje u obrani područja Raštane Gornje – Vinterinci – Mitrović – igralište sela Tinj.
Od ljeta 1992. godine pripadnik je Samostalne 53. domobranske bojne Biograd, i to 3. pješačke satnije – tinjske, koja je držala obranu sela Tinj.
Pogibija tijekom operacije „Maslenica“
Početkom operacije „Maslenica“, nakon intenzivnih borbenih djelovanja i svakodnevnog granatiranja, Drago Bobanović poginuo je od minobacačke granate u zaseoku Čačići, u dvorištu kuće Bude Bašića, 28. siječnja 1993. godine, nakon što se nije uspio na vrijeme skloniti u kuću.
Bio je sudionik operacije „Maslenica“, jedne od ključnih operacija Hrvatske vojske u Domovinskom ratu.
Tinj – iznimno teška bojišnica
Tinj je bio jedna od najtežih bojišnica u zoni odgovornosti 53. domobranske bojne, u dužini od oko 27 kilometara, s neposrednim dodirom s neprijateljem na udaljenosti od 100 do nekoliko stotina metara.
Područje se nalazilo u taktički izrazito nepovoljnom položaju, u nizini, dok je neprijatelj dominirao s utvrđenih uzvisina Gubavica i Tinjska gradina, uz dodatno poluokruženje sa sjevera i istoka, iz pravca sela Kakme.
U širem i užem području Tinja:
- poginulo je 10 hrvatskih branitelja
- ranjena su 23 branitelja
- smrtno su stradale i 4 civilne osobe
Selo Tinj bilo je izloženo svakodnevnom topničkom i pješačkom djelovanju, zbog čega se smatra jednom od najtežih bojišnica u tom dijelu zadarskog zaleđa.
Obrana sela kroz ratne godine
Obranu Tinja isprva je držala 134. brigada HV-a s pješačkim vodom i zapovjednikom Metom Vrkićem.
Od rujna 1992. godine, obranu preuzima 53. domobranska bojna Biograd, koja selo brani jednom satnijom – 3. pješačkom satnijom.
Zapovjednici satnije kroz to razdoblje bili su:
- pok. Zdenko Peraić (do operacije „Maslenica“)
- Denisio Kapović (do svibnja 1993.)
- Mauricio Škrokov (do srpnja 1993.)
- Joso Jurjević, uz zamjenika pok. Dragana Dagoju Bašića
Nakon ustroja 134. domovinske pukovnije u kolovozu 1994. godine, zapovjednik satnije postaje Vito Prtenjača, sa zamjenikom Poldom Erlićem. U sklopu 1. bojne 134. domovinske pukovnije, tijekom operacije Oluja, oslobođeni su Tinj i okolna mjesta.
Trajna zahvalnost braniteljima
Poginulim i umrlim braniteljima s ovog područja izražena je trajna zahvalnost i poštovanje, uz poruku da njihova žrtva nikada neće biti zaboravljena. Posebna zahvala upućena je i preživjelim braniteljima Tinja, koji su na vojno izuzetno zahtjevnom i gotovo neodrživom položaju uspjeli izdržati višemjesečna borbena djelovanja.
Sjećanje na poginule branitelje ostaje trajna obveza, jer su oni, kako je istaknuto, Garda Hrvatske.
Izvor: Denis Brzić
