Otvorenje izložbe „Izazov apstrakcije“ Petra Tolića u Gradskoj galeriji Biograd na Moru, 8. kolovoza 2025.
Biograd je sinoć disao umjetnošću. Topao ljetni zrak ulazio je kroz otvorena vrata male, ali srcu drage Gradske galerije, dok su se unutra okupljali znatiželjnici, prijatelji i ljubitelji umjetnosti. Gužva se tiskala među zidovima, na kojima je 16 velikoformatnih radova čekalo svoje prve poglede. U središtu večeri — Petar Tolić, Španjaca, čovjek kojega oni malo stariji iz Biograda na Moru pamte po legendarnom butiku „Jonathan“, a sada ga upoznaju u potpuno novom svjetlu — kao autora „Izazova apstrakcije“.
Petar je rođen 1959. godine u Biogradu. Još kao mlad odabrao je dizajnerski smjer, a uz nedvojbeni talent krenuo je putem zavidne karijere. Osamdesetih, pod brandom „Jonathan“, otvara prvi butik u gradu, uređenjem i atraktivnošću daleko ispred svoga vremena. Tada se bavio umjetničkim nakitom i modom, a kasnije uređenjem interijera i industrijskim dizajnom. Ova izložba trebala je potaknuti i istaknuti upravo njegovu umjetničku stranu, onu koja se bez sumnje može svrstati pod apstraktnu umjetnost.
Petrova djela, bogata dinamikom oblika i virtuoznom igrom svjetla, evociraju stvaralaštvo slavnog mađarskog umjetnika Victora Vasarelyja. Pojedine kompozicije posebno podsjećaju na njegovu kultnu ‘Zebru’ — pionirsko djelo Op-arta koje je zauvijek promijenilo pogled na suvremenu umjetnost. U tom svjetlu, moglo bi se reći da je Biograd dobio svog Vasarelyja.
Dr. sc. Tonći Jeličić, voditelj Gradske galerije Biogradna Moru, rekao je:
„Zadnji put smo se vidjeli u Arsenalu, na izložbi gdje je sudjelovao i ovdje nazočni Vinko Pešić – bilo je to prošle zime. Prije toga, u listopadu, za vrijeme sajma brodova, imali smo izložbu foto-kartografije autora Borisa Kačana. A evo, danas se ponovno okupljamo, ovaj put u nešto drugačijim okolnostima.
Pokušali smo, barem djelomično, nadomjestiti muzej. Prostor u kojem se nalazimo jest manji, ali trudili smo se oplemeniti ga i učiniti ga dostojnijim umjetnosti koju predstavljamo. Kada smo započeli s ovim projektom, nisam znao da ovdje, ispod galerije, postoje arheološki ostaci. Udruga Archeos imala je ideju istraživanja, ali su na kraju odustali.
Uglavnom, dogovorili smo da uredimo plafon i rasvjetu – pa vas molim da samo na trenutak pogledate prema gore i vidite kako to sada izgleda.“
Publika na ovo zaplješće, netko dobacuje: „Bravo, bravo! Možemo reći tko je to zaslužan?“, a dr. sc. Jeličić nastavlja:
„Kad smo bili u Arsenalu, izlagala su tri autora. Jedan od njih bio je Kačan – on se može opisati kao predstavnik čiste figuracije. Svaki otok, svako mjesto prikazuje vrlo precizno, gotovo kartografski. S druge strane, moj prijatelj Fjaka u svom se radu bavi potpunom apstrakcijom. Njegove fotografije nastaju isključivo prema inspiraciji, iznutra, instinktivno.
U sredini te priče bio je Vinko Pešić, koji u svom radu spaja i jedno i drugo. Sjećam se njegove fotografije svjetionika Palagruža u narančastom svjetlu – ta je fotografija postala i plakat izložbe, a mi smo je uvrstili u foto-monografiju i proglasili jednom od najboljih.
E sad, kako sve to povezati? Kroz pripremu ove izložbe, Petar i ja preuzeli smo odgovornost za uređenje prostora galerije. I moram reći – jako smo zadovoljni. Ali kroz taj rad, ja sam imao priliku bolje upoznati i Petrovu umjetničku stranu. Želio sam ga potaknuti da napravi nešto novo – nešto na granici između dizajna, primijenjene umjetnosti i slikarstva. U ovom slučaju, riječ je o apstrakciji.
Kako sam i napisao u tekstu izložbe: meni je osobni izazov bio nagovoriti Petra. Jer, sjećam se još iz 80-ih, kad se otvorio butik Jonathan – tada kultno mjesto – tamo sam svojoj tadašnjoj odabranici kupio narukvicu. Jako skupu. Ali još je ima!
Kroz rad na ovoj galeriji, upoznao sam Petra i njegov rad, i – da skratim – rezultat tog našeg zajedničkog truda je pred vama. Nadam se da vam je ovo jedno ugodno iznenađenje.
Inače, uvijek nastojimo dati priliku mladim umjetnicima. A kad kažem „mladima“, ne mislim nužno na godine – Petar je, ako se ne varam, ’59. godište – već na mladost duha.
Da parafraziram – nedavno smo bili na koncertu Gibonnija u Splitu. On se tada obratio svom gitaristu i rekao: ‘Ovo je jedan od najzgodnijih i najmarkantnijih muškaraca treće životne dobi.’ I dodao je da, iako ima 66 godina, izgleda kao da ima 65. Dakle, kompliment vrijedi i za vas, gospodine!
Sad bih, dok još malo složim misli i smislim što ću dalje filozofirati, zamolio Draženka da poveže ovu zadarsku izložbu koju sam ranije spomenuo – jer imamo još nešto u planu za ovu sezonu.“
Nakon njega, riječ je preuzeo Draženko Samardžić, ravnatelj Zavičajnog muzeja Biograd na Moru. Njegov govor bio je mješavina pohvala Petru, podsjetnika na važnost kulture i najave budućih događanja. Naglasio je da Biograd ne mora tražiti umjetnost izvan svojih granica.
„Ne moramo trčati svi u Split, Zadar ili Zagreb kada imamo ovdje našeg vlastitoga čovjeka kojeg treba prepoznati, vrednovati i, pod navodnicima, iskoristiti“, istaknuo je.
Draženko Samardžić, ravnatelj Zavičajnog muzeja Biograd na Moru, rekao je:
„Dobro večer svima. Samo bih se kratko nadovezao na riječi našeg domaćina, voditelja Gradske galerije Biograd, gospodina Tonćija Jeličića.
Večerašnja izložba i novo, retuširano izdanje ove galerije možda najbolje svjedoče o uloženom trudu i viziji koju dijelimo. Svi vi koji nas pratite kroz kulturna događanja i manifestacije znate da upravo u kolovozu – u srcu sezone – često otvaramo prostor domaćim autorima, dajući im priliku da se predstave publici.
Tako su i naši sugrađani, istaknuti fotografi poput dr. Vinka Pešića, Roberta Šangulina – Fjakе, i mnogi drugi, već postali prepoznatljiv dio ovog ljetnog kulturnog ciklusa.
Iz praktičnih i operativnih razloga, kao što ste možda već čuli u medijima, trenutno ne koristimo prostor muzeja jer se ondje odvija veliki infrastrukturni projekt. Naime, projekt Interpretacijskog centra – blaga potopljenog broda – ostvario je financiranje u iznosu od čak 4,7 milijuna eura, od čega je 85% sredstava bespovratno iz europskih fondova. Grad Biograd je nositelj projekta, a naš muzej partner.
U međuvremenu, tražili smo alternativne prostore za nastavak naših aktivnosti. Zahvaljujući brzoj reakciji našeg gradonačelnika, gospodina Ivana Kneza, koji – kako ja volim reći – uvijek razmišlja „300 na sat“, odlučeno je da kulturna događanja ne moraju nužno biti vezana uz zatvorene prostore. Nabavljeni su mobilni, prijenosni vanjski panoi, pomoću kojih ćemo postavljati plakate i obilježavati važne događaje i obljetnice diljem grada – primjerice na Trgu Brce.
Tako smo već 19. srpnja obilježili godišnjicu genocida u Srebrenici, tragedije koju pamtimo i komemoriramo svake godine. Nakon toga, 6. i 9. kolovoza, podsjetili smo se na godišnjice atomskih napada na Hirošimu i Nagasaki. Sljedeće godine planiramo i obilježavanje velikih nacionalnih datuma, poput obljetnice operacije Oluja, a vjerujem da će tu biti još brojnih značajnih trenutaka koje ćemo zajednički obilježiti.
Poanta je – kultura ne mora biti zatvorena u četiri zida. Može živjeti bilo gdje. I što je još važnije – kultura počinje od najmlađih. Ona se stvara u vrtićima, osnovnim i srednjim školama. Ako krenemo prekasno, od nas starijih, onda je to već – kraj. Budućnost kulture ovisi o tome koliko je usađujemo najmlađima.
Večerašnja večer prilika je da se dotaknemo i našeg dragog prijatelja i umjetnika, gospodina Petra Tolića. Upoznali smo se prije nekoliko godina – najprije kroz njegov umjetnički rad, iako je primarno dizajner interijera i eksterijera. Petar je živio i stvarao u mnogim europskim metropolama, a najviše u Beču, gdje se i profesionalno afirmirao. Radio je za renomirane hotelske lance i uspješne poslovne ljude – što govori o njegovom znanju i kvaliteti.
No večeras svjedočimo njegovom umjetničkom izrazu koji dokazuje da kultura nije samo potrošač – ona može biti i snažan gospodarski i društveni pokretač. Turizam kao grana zasigurno je važna, ali kultura je starija od turizma. Kultura je način života, način razmišljanja, način prehrane, komunikacije – ona je sastavni dio našeg identiteta.
Na kraju krajeva, čovjek je često opisan kao homo politicus, homo religiosus, ali slobodno možemo reći i – homo culturus.
Petre, zahvaljujem ti, zajedno s gospodinom Jeličićem, što si nam pružio ovu priliku. Vjerujem da će večerašnja izložba mnogima biti pravo otkriće i inspiracija – i da će neki prepoznati potencijal tvojih radova kao ukras interijera ili eksterijera, bilo doma, stana ili hotela. Zato ne moramo svi trčati u Split, Zadar ili Zagreb – kad već ovdje, kod kuće, imamo čovjeka kojeg vrijedi prepoznati, vrednovati i – u najboljem smislu – iskoristiti.
Hvala vam i uživajte u ovom izvanrednom događaju na početku kolovoza!“
Definicija apstrakcije i otvorenje
Dr. sc. Tonći Jeličić zadržao je publiku još nekoliko trenutaka kako bi pročitao ozbiljnu definiciju apstrakcije:
„Dajte mi još nekoliko sekundi. Znate, ponekad mi prigovore da su moja otvorenja previše neformalna, neozbiljna… pa sam ovaj put odlučio s vama podijeliti nešto – ozbiljno.
Evo jedne definicije apstrakcije:
‘Apstrakcija je proces izdvajanja općeg i bitnog zajedničkog iz mnoštva posebnog i pojedinačnog. Ili, izdvajanje posebnog koje sadrži ono što je zajedničko, a kao takvo se oblikuje u posebnost koja se po određenim značajkama razlikuje od općeg.’
Da, zvuči pomalo… bolesno teoretski. I slažem se – zato nemojte previše razbijati glavu s tim. Ipak, nešto više o toj ideji napisao sam u popratnom tekstu izložbe, pa vas pozivam da ga pročitate kasnije.
Od te definicije krenuo je i sam naziv ove izložbe – ‘Izazov apstrakcije’. Kroz razgovore i rad, smjestili smo Petrove radove negdje između apstrakcije i iluzije. Ali ono što je najbitnije, osim svega što se može teoretski reći, jest – svjetlo.
Za Petra, svjetlo nije samo tehnički element – ono je ključan alat izražavanja. I zato ćemo, kad uhvatimo vremena, malo se poigrati s rasvjetom u prostoru – da vidite kako se osjećaj koji rad izaziva mijenja ovisno o kutu, intenzitetu, boji svjetla. Pogotovo kod onih radova koji su snažnije kolorirani.
U međuvremenu, ako netko želi nešto dodati – izvolite. A Petre, sada ti imaš čast otvoriti svoju izložbu.“
A onda je došao red na autora. Petar Tolić, mirno je i kratko, rekao:
„Pa ja nemam potrebu ništa više reći, osim – hvala. Hvala gradu Biogradu, Turističkoj zajednici, Gradskoj galeriji, Muzeju, sponzorima… i vama svima što ste došli. Izložba je – otvorena.“
Dr. sc. Tonći Jeličić zatim je pozvao sve nazočne na domjenak, koji je pripremila hotelska kuća „Ilirija“. Druženje se nastavilo u opuštenoj atmosferi – do dugo u noć.
Svojim glazbenim talentom na saksofonu, biogradski glazbenik Tomislav Milačić uveličao je svečanost otvorenja.
Poruka iz galerije
Uz fotografije s otvorenja izložbe, na Facebook stranici Gradske galerije imamo poruku:
„Sinoć je u Gradskoj galeriji u Biogradu otvorena izložba Petra Tolića, biogradskog Jonathana, samozatajnog dizajnera i umjetnika. Petar je prezentirao 16 velikoformatnih radova, pod nazivom ‘Izazov apstrakcije’. Izložba će biti predstavljana sljedećih mjesec dana u Gradskoj galeriji i svakako je vrijedna posjeta, dokaz da se i u malom gradu može naći kutak koji predstavlja visoko kvalitetne umjetničke radove koji svojom originalnošću i atraktivnošću mogu naći mjesto i u razvikanim svjetskim galerijama.
Jonathan je visoko poletio, nemoj stati!“
Zahvaljujemo Vinku Pešiću na ustupljenim fotografijama za našu „vrtilicu“: