Tri desetljeća prošla su od formiranja 134. brigade ZNG-a, koja je svojim ratnim putem dala veliki doprinos u obrani ovog dijela današnje slobodne Hrvatske. Priča o 134. ZNG-a priča je o tome kako se voli Domovina kada si joj najpotrebniji – u vrijeme kada su velikosrbi stvorili pakleni plan i željeli prisvojiti veliki dio hrvatskog teritorija. Stvaranje tzv. Republike Srpske Krajine započelo je progonima i ubojstvima civila koji su se zatekli u okupiranom dijelu Hrvatske, pljačkanjem i paljenjem njihove imovine, napadanjem hrvatskih gradova teškim topništvom…
Nakon ustrojavanja 112. brigade ZNG-a krajem lipnja 1991. godine, na području Biograda na Moru pristupilo se ustrojavanju 1. pješačke bojne 112. brigade, koja je imala zadaću osiguranja prostora bivše Općine Biograd na Moru od upada protivničkih snaga s težištem sprječavanja njihova izbijanja i presijecanja Jadranske magistrale, odnosno braniti prostor lijevo od zaseoka Viterinci u selu Raštane Gornje do brda Bak ponad sela Vrana desno i po dubini naselja uz more od Turnja do Draga te otoke biogradskog arhipelaga.
Za ilustraciju koliko je to zapravo bio obiman pothvat spomenimo prvi napad na Biograd, 17. rujna 1991. godine i situaciju kada su u prvim danima listopada 1991. godine srpske snage na sjevernoj strani Jankolovice, južno od sela Kakma, rasporedile tenkovsku satniju. Ispred položaja slabije naoružanih hrvatskih snaga uputila se protuoklopna skupina s bestrzajnim topom (BTS), te je u sumrak, 9. listopada, skupina uspjela pogoditi jedan tenk, što je bio razlog povlačenja tenkovske satnije srpskih snaga s navedenog položaja.
Po zapovjedi zapovjednika 112. brigade, 9. rujna 1991. godine pristupilo se osnivanju Samostalne bojne za šire područje oko Stankovaca. Jedan od težih dana ove postrojbe dogodio se u Pristegu 3. listopada 1991. godine kada su srpske snage pokušale prodor cestom Miranje-Stankovci-Šibenik. U žestokom okršaju, u kojem je ranjeno deset hrvatskih branitelja, protivničke su snage zaustavljene doslovno na sredini sela Pristeg. Crta obrane koju je držala ova postrojba protezala se od brda Zmijevača (zapadno od sela Radašinovci), preko Dobre Vode, Pristega, Budaka, Stankovaca, Velima i Crljenika, sve do brda Bobeštak.
U takvom ratnom ozračju, s ciljem lakšeg i učinkovitijeg organiziranja obrane na biogradsko-stankovačkom bojištu, dana 18. listopada 1991. godine pristupilo se ustrojavanju 134. brigade ZNG-a, koja se sastojala od domicilnih i dragovoljačkih postrojbi s prvim ratnim iskustvima, pripadnika prethodno spomenutih 1. pješačke bojne 112. brigade ZNG-a i Samostalne benkovačko-stankovačke bojne, te se osim njih popunjavala dragovoljcima s biogradsko-benkovačkog područja.
Na samom početku ustrojavanja brigada se sastojala od zapovjedništva, pristožernih postrojbi, dvije pješačke bojne i jedne samostalne pješačke satnije te dvije samostalne minobacačke bitnice. Zapovjednikom 134. brigade ZNG-a imenovan je Rodoljub Barić, a njegovim zamjenikom Frane Šarić. Brigada je dobila i službenu vojnu poštu VP 2156.
Bila je ovo postrojba koja je spriječila napredovanje srpskih snaga u području zone odgovornosti od sela Bila Vlaka i Velim na istočnoj strani i Raštana Gornjih na zapadnoj strani, te po dubini akvatorija biogradskog arhipelaga. Biogradsko-stankovačka bojišnica bila je dužine 40 kilometara, najplići dio 5 kilometara, što je dodatno usložnjavalo organizaciju obrane Jadranske magistrale u dužini od oko 12 kilometara, tim više što stanje na bojištu nije bilo mirno, već je neprijatelj stalno otvarao pješačku i topničku paljbu prema položajima hrvatskih snaga.
O ovoj brigadi već smo pisali kada smo opisivali svečani čin primanja ratne zastave 134. brigade ZNG RH održan na teniskim terenima u Biogradu na Moru 15. siječnja 1992. godine, na blagdan nebeske zaštitnice grada Svete Stošije i Dan grada Biograda na Moru. Zahvaljujući Igoru Dominisu i njegovom filmu „Suza u oku“ sve je dokumentirano snimkom koju možete pogledati od 7:12-e minute videa:
Na blagdan Duhova, 7. lipnja 1992. godine brigadi je Gojko Šušak, ratni ministar obrane, dodijelio ratnu zastavu, o čemu smo također pisali, što je također zabilježeno u Dominisevu dokumentarnom filmu na početku video priloga:
Izvor: Dokumentarni film „Suza u oku“ Igora Dominisa; ostale podatke smo pronašli u preglednom radu „Ratni put 134. brigade Hrvatske vojske“ objavljenom u zborniku radova s Drugog znanstveno-stručnog skupa „Biogradsko-benkovački kraj u Domovinskom ratu“ održanog u Biogradu na Moru 11. lipnja 2021. godine. Autori su rada Borislav Mamut, dipl. uč., pukovnik HV-a, nastavnik u Središtu za obuku Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, ratni zamjenik zapovjednika 2. bojne 134. brigade i dr. sc. Blaž Beretin, brigadni general HV-a, zamjenik zapovjednika HVU-a „Dr. Franjo Tuđman“.