Molitva

Ne mijenjaju se vremena, mijenjaju se ljudi, mijenja se način života. Uvijek mislimo kako se mijenjamo na bolje, mada znamo da se to samo tješimo i tako opravdavamo same sebe i naše pristajanje uz novo..

Zapravo će biti najbliže istini kako dopuštamo da nas ta moderna rijeka novih navika i običaja povuče za sobom, da smo prelijeni za pružanje otpora i nespremni za plaćanje cijene bivanja drugačijim. Da nas ne bi slučajno proglasili zaostalim.

Nekad bi se za vijesti, novosti o ljudima i svijetu dolazilo nedjeljom pred crkvu, prije mise, ostajalo porazgovarati s ljudima poslije mise. Ako si mislio koga sresti, prenijeti poruku, pred crkvom je bilo mjesto za to.

Već dugo nedjeljna misa nije najveće okupljalište ljudi, zvuk crkvenih zvona sve slabije ječi, sve sporije dopire do ljudi kao poziv na misu.

Jer – „nemamo se mi što moliti, sreća ionako ovisi o novcu, slučajnostima, vezama“.

Danas je najveća fluktuacija ljudi pred dućanom. Zato nije čudno da se tamo skupljaju potpisi za kandidature. Ne skupljaju se pred crkvom, već pred trgovačkim centrom. Ljudi samo slijede druge ljude.

Konstatiram. Ne govorim da je to loše, niti da je dobro. Tako je.

No, ono što svejedno ne bismo smjeli zaboraviti jest da nam je uvijek, u svako vrijeme i na svakom mjestu (pa i u crkvi) dostupna molitva.

Molitva je naša najjača zaštita i najveća moć. Dovoljna je molitva jednog čovjeka pa da se promijeni tijek vremena, tijek događaja.

“Molitva mijenja duh onoga koji moli i više se molitvom postiže nego li je to svijet spreman priznati”.

Materijalizam, konzumerizam, današnji pojam uspjeha – sve to bi u prah pretvorilo priznanje veličine, moći molitve.

Svi znamo za njenu moć. Ne proizlazi iz onog koji moli, nego se vraća kao Božja milost onima koji mole.

Zaslužili smo puno toga. Valja nam zamoliti, pomoliti se.

Iako to zvuči nazadno, nije moderno, nije popularno.

Raditi i moliti. Nema druge. To nas je kroz tisućljeća održalo i održat će.

Autor: Son of Alerik, hvala mu na prilogu 🙂

Naslovna fotografija: Arhiv/crkva svetog Ante u Biogradu na Moru