Bila je 1971. godina. Na splitskim Prokurativama Mišo Kovač predstavljao je svoju bezvremensku pjesmu „Proplakat će zora“ i ostvario festivalski hat-trick osvojivši i publiku i stručni žiri. Istovremeno je HNK Hajduk Split igrao jedan od najljepših nogometa u svojoj povijesti i nakon dugih 16 godina čekanja ponovno postao prvak države.
U to vrijeme televizijski gledatelji nisu birali između stotina programa. Postojao je samo jedan televizijski kanal, program Televizije Zagreb, a upravo te godine počela se emitirati emisija koja će obilježiti cijelo jedno desetljeće – Jadranski susreti.
Subotom navečer, odmah nakon Dnevnika, u tadašnjem „prime timeu“, milijuni gledatelja diljem bivše Jugoslavije pratili su natjecanja malih mjesta i otoka s istočne obale Jadrana. Emisija je nastala na inicijativu Aleksandra Bjelousova, urednika Zabavno-glazbenog programa Televizije Zagreb, s idejom da se kroz zabavu promoviraju ljepote Jadrana i domaći turizam.
Rezultat je bio jedinstven televizijski projekt – niz tehnički i produkcijski zahtjevnih prijenosa uživo iz jadranskih gradova i mjesta tijekom ljetnih mjeseci.
Emisija koja je obilježila jedno vrijeme
Prema podacima Hrvatske radiotelevizije, Jadranski susreti emitirali su se od 1971. do 1974. te ponovno od 1978. do 1980. godine. Zamišljeni kao zabavni dvoboji malih mjesta i otoka, u kojima su se predstavnici natjecali u raznim igrama spretnosti, često su bili mnogo više od obične zabavne emisije.
Naime, pobjede i porazi izazivali su žustre rasprave, navijačke strasti, pa čak i nesuglasice među mjestima koja su sudjelovala. Upravo zato danas ih se smatra jednom od najuzbudljivijih emisija u povijesti Hrvatske televizije.
HRT je toj temi posvetio i epizodu dokumentarne serije „Okvir za sjećanja“, koja se bavi najpopularnijim emisijama Televizije Zagreb iz šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Više o dokumentarcu može se pronaći na: HRT – Okvir za sjećanja: Jadranski susreti
Biograd domaćin velikog finala
Posljednji Jadranski susreti održani su upravo u Biograd na Moru, od 4. srpnja do 15. kolovoza 1980. godine.
Pobjedničkom ekipom tada je proglašen Pirovac, a natjecanja su okupila tisuće gledatelja na obali i još mnogo više pred televizijskim ekranima.
Biograd nije slučajno izabran za domaćina i suorganizatora završnice. Grad je već imao uspješnu povijest organizacije Jadranskih susreta još od 1972. godine, a uz to je pružao najbolje tehničke i prostorne uvjete za organizaciju velikog televizijskog spektakla.
Pripreme za manifestaciju značile su i velika ulaganja u gradsku infrastrukturu. Očekivala se dugoročna korist za turizam, a tijekom samog događaja Biograd je privukao velik broj domaćih i stranih gostiju koji su često produžavali svoj boravak upravo zbog bogatog programa.
Povećan je promet u ugostiteljstvu i trgovini, što je bilo posebno važno u vremenu kada su se već počeli osjećati negativni učinci europske gospodarske krize i usporavanja domaće potrošnje.
„Jure potegni, Mate popusti“
Najveću popularnost među gledateljima imale su natjecateljske discipline inspirirane svakodnevnim životom uz more.
Posebno se pamte: potezanje konopa uz legendarni povik „Jure potegni, Mate popusti“, plivanje zavezanih ruku, penjanje na skliski jarbol radi skidanja pršuta s njegova vrha, razne igre temeljene na pomorskoj i težačkoj tradiciji.
Po svom konceptu emisija je mnoge podsjećala na francuske Igre bez granica, ali je istovremeno zadržala snažan lokalni identitet. Natjecanja nisu bila samo demonstracija snage i spretnosti, već i predstavljanje običaja, mentaliteta i duha pojedinog mjesta.
Limena glazba, navijanje s rive, pune tribine i natjecatelji iz „malih mista“ stvarali su atmosferu koju je teško usporediti s današnjim televizijskim formatima.
Zvijezde koje su zabavljale publiku
Jadranski susreti nisu bili samo natjecanje.
Manifestaciju je pratio bogat kulturno-zabavni program u kojem su sudjelovala najveća imena tadašnje glazbene scene.
Na večeri otvorenja nastupila je Tereza Kesovija, a nekoliko dana kasnije publiku su zabavljali Novi Fosili uz gostujući balet „Mačkice“ iz Beograda.
Tijekom programa nastupali su i Mišo Kovač sa svojim zagrebačkim ansamblom, Meri Cetinić, Ibrica Jusić te brojna kulturno-umjetnička društva iz svih krajeva tadašnje države.
Ljetna pozornica u Biogradu tih je tjedana bila jedno od najživljih mjesta na Jadranu.
Helga, Oliver i televizijska elegancija
Velik dio uspjeha emisije pripadao je njezinim voditeljima.
Publiku su kroz natjecanja vodili Helga Vlahović, Oliver Mlakar i Ljubo Jelčić.
Iza projekta stajali su urednici Miro Mahečić i Luka Goluža, koji je bio i autor scenarija te igara. Režiju su tijekom godina potpisivali B. Hvala, M. Kalebota i najduže I. Hetrich, dok su ulogu sudaca imali Hrvoje Macanović, Mladen Delić i Vlado Štefančić.
U jednom osvrtu objavljenom u Slobodnoj Dalmaciji 2012. godine zapisano je kako su Jadranski susreti prenosili autentično oduševljenje primorskog puka, a Oliver Mlakar ih je vodio „talijanski ležerno, ali japanski precizno“. Ta rečenica možda najbolje opisuje šarm emisije koja nije trebala spektakularne efekte, kostime ni umjetno stvorenu dramu kako bi osvojila publiku.
Od Jadranskih susreta do City Gamesa
Godine 2011. Hrvatska radiotelevizija pokušala je oživjeti duh originala kroz projekt Jadranske igre. Uz Biograd na Moru, domaćini polufinalnih i završnih natjecanja bili su Pag, Fažana, Crikvenica i Kaštel Stari.
Iako su Jadranske igre pronašle svoju publiku, mnogi su ih doživjeli tek kao blijedu kopiju originalnih Jadranskih susreta.
Kasnije je projekt prerastao nacionalne okvire i prerastao u međunarodno natjecanje City Games, u koje su se uključile brojne zemlje regije i Europe.
Pozdrav iz djetinjstva
Današnjim generacijama Jadranski susreti možda izgledaju poput stare razglednice iz albuma njihovih roditelja, baka i djedova. Međutim, upravo u tome leži njihova vrijednost.
Bili su mnogo više od televizijske emisije. Predstavljali su vrijeme kada su se ljudi okupljali oko jednog ekrana, kada je cijela obala navijala za svoje mjesto i kada su televizijske kamere bilježile autentičan život Jadrana.
Za mnoge su ostali simbol bezbrižnih ljeta, mirisa mora, pune rive i jednog drugačijeg vremena kojem se i danas rado vraćamo kroz nostalgiju i sjećanja.