Zahvala junaku poginulom u Kašiću 29. siječnja 1993. godine
Prije 33 godine, tijekom Domovinskog rata, junački je poginuo heroj Erik Colić iz Svetog Petra, pripadnik 134. brigade Hrvatske vojske i 53. domobranske bojne Biograd, na prvoj crti bojišta, u protuoklopnim akcijama („Lovci na tenkove“) za 4. gardijsku brigadu „Pauci“ u selu Kašić, tijekom vojno-redarstvene operacije Maslenica.
Na obljetnicu njegove pogibije odana je dužna počast ovom mladom junaku koji je život položio na prvoj crti bojišta.
Odavanje počasti
Počast su odali ratni zapovjednici Samostalne 53. domobranske bojne Biograd, Darko Banić i Denis Brzić, kao i članovi zapovjedništva bojne: Natko Buča, Mirko Đinđić, Zdenko Troskot – Peliša i Marjan Gego Stojanov.
Zajedno s njima bili su i članovi Udruge dragovoljaca MUP-a i ZNG-a 1990. – 1991., suborci: Tomislav Božić – Tica (predsjednik Udruge), Nikica Mitrović, Ante Birkić, Ive Jurjević i Svetko Mitrović – Brmbe.
Paljenjem svijeća i polaganjem vijenaca odana je počast poginulom hrvatskom branitelju, hrabrom ratniku – “lovcu na tenkove”, istinskom domoljubu i junaku Domovinskog rata.
Operacija Maslenica i stanje na bojištu
Tijekom prvih dana operacije Maslenica, nakon uspješno izvedenih napada i oslobađanja ključnih ciljeva – Novskog ždrila, odmicanja neprijatelja od Zadra te oslobađanja Zrakoplovne baze Zemunik – neprijateljske snage su se konsolidirale i dovele svježe postrojbe iz Bosne i Srbije, započevši snažne protunapade.
Po zapovijedi zapovjednika Zbornog područja Split, generala Ante Gotovine, izdana je zapovijed za upućivanje protuoklopnih grupa na pravac Kašića, gdje su neprijateljski tenkovi predstavljali ozbiljnu prijetnju pripadnicima hrvatskih snaga.
Dragovoljci za najtežu zadaću
Prije izdavanja zapovijedi, pokušalo se s dragovoljnim javljanjem. Na poziv su se odmah javili Robert – Robe Krpeta i Erik Colić. Upoznati su s težinom i opasnošću zadaće, no svjesno su je prihvatili.
Dodijeljeno im je vozilo Volkswagen kombi, poznato pod nazivom „Kanarinac“, u koje su ukrcali svu raspoloživu opremu, uključujući protuoklopni sustav „Milan“. Dana 27. siječnja 1993. godine upućeni su na pravac Kašića, gdje su se stavili pod operativno zapovijedanje 4. gardijske brigade „Pauci“.
Pogibija u Kašiću
Dana 29. siječnja 1993. godine, neprijateljski tenk nanosio je velike gubitke i ozbiljne probleme pripadnicima 4. gardijske brigade. Erik Colić i Robert Krpeta pripremali su se za njegovo uništenje, no uočeni su od strane posade tenka.
U djelovanju neprijateljskog tenka smrtno je stradao Erik Colić, dok su dva pripadnika 4. gardijske brigade teško ranjena. Zadobivene ozljede bile su smrtonosne, a kombi vozilo je u potpunosti uništeno.
Nakon događaja u zapovjedništvo se vratio danas pokojni Robert Krpeta, koji je prenio informacije o tijeku i okolnostima akcije. Krpeta je inače često dolazio u zapovjedništvo po konkretne borbene zadaće. Preminuo je 9. siječnja 1997. godine, u ranim tridesetim godinama života.
Život i ratni put Erika Colića
Erik Colić, rođen 9. siječnja 1973. godine, tijekom Domovinskog rata bio je pripadnik 134. brigade Hrvatske vojske i 53. domobranske bojne Biograd. U obranu Domovine uključio se dragovoljno, još kao maloljetnik, vođen snažnom željom da postane pripadnik Hrvatske vojske, unatoč tome što formalno nije ispunjavao sve uvjete.
Posebno ga je zanimalo ono najteže i najopasnije – protuoklopna borba, jedna od najrizičnijih zadaća u ratu. Ta je borba zahtijevala približavanje oklopnim vozilima na udaljenosti od 100 do 200 metara, ovisno o sredstvima – od RB-a, RPG-a, Zolje, Ose i BST-a, do modernijih sustava poput Milana i Fagota.
Bio je obučen i za rukovanje sovjetskim sustavom 9K11 Maljutka (POLK), koji je s navođenjem mogao djelovati do 3.000 metara. Tog kobnog dana nosio je protuoklopni sustav „Milan“, njemačko-francuske proizvodnje, učinkovit na udaljenostima od 400 do 2.000 metara.
U svim akcijama u kojima je sudjelovao isticao se hrabrošću i požrtvovnošću. Poginuo je u 20. godini života, na prvoj crti bojišta, iako je neposredno prije bio na bolovanju zbog ranjavanja u Pakoštanima, pod okolnostima koje ni danas nisu u potpunosti razjašnjene.
Spomen i trajno sjećanje
U spomen na Erika Colića, u središtu Svetog Petra, kod istoimene crkve, podignuto je spomen-obilježje. Također, kod Zelenog hrasta u Islamu Latinskom, u sklopu obilježavanja VRO Maslenica ’93, prije pet godina otkrivena mu je spomen-ploča kod obilježja 4. gardijske brigade „Pauci“.
U 53. domobranskoj bojni Biograd, nakon Erikove pogibije, služio je i njegov danas pokojni otac Mladen Colić, koji je bio pripadnik bojne oko tri godine.
Završna riječ
Počivajte u miru Božjem, junaci.
Neka vam je laka hrvatska gruda za koju ste dali svoje živote.
Vi ste garda hrvatska.
Vama dugujemo slobodu.
Izvor: Denis Brzić
