U znak zahvalnosti suborcu poginulom prije 34 godine
Postoje datumi koji ne prolaze. Oni ne stare i ne blijede.
29. siječnja jedan je od takvih dana za suborce i prijatelje poginulih branitelja Erika Colića (1993.) i Željka Đinđića (1992.) – dan kada se ponovno otvara tišina koju je rat ostavio iza sebe.
Na taj datum, i 34 godine nakon pogibije, odana je počast Željku Đinđiću, sinu Sv. Filipa i Jakova, pripadniku 134. brigade Hrvatske vojske, poginulom na predjelu Sokoluša kod Vrane.
Počast junaku i njegovoj obitelji
Počast je odana uz članove obitelji, koju je predstavljao brat Mirko Đinđić, suborac iz zapovjedništva 134. brigade i 53. domobranske bojne Biograd, te uz brojne suborce, zapovjednike i članove braniteljskih udruga.
Među okupljenima bili su: Darko Banić, zapovjednik 53. domobranske bojne; Denis Brzić, zapovjednik 53. domobranske bojne Biograd i dozapovjednik 134. domobranske pukovnije; Mladen Rogić, zapovjednik 5. pješačke satnije Vrana; Marjan Stojanov, načelnik prometa 53. domobranske bojne i 134. domobranske pukovnije; Natko Buča, pomoćnik za personalne poslove; Zdenko Troskot – Peliša, te članovi Udruge dragovoljaca MUP-a i ZNG-a 90–91: Tomislav Božić – Tica, Nikica Mitrović, Ante Birkić, Ive Jurjević i Svetko Mitrović – Brmbe.
Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća odana je dužna počast poginulom branitelju.
Ratni put Željka Đinđića
Kako sjećanje ne bi ostalo samo na imenu i datumu, suborci su podsjetili i na ratni put Željka Đinđića.
Kao dragovoljac, Željko se u ljeto 1991. godine uključuje u prve osnovane postrojbe na biogradskom području – 1. bojnu 112. brigade, koja kasnije ulazi u sastav 134. brigade i postaje 1. pješačka bojna.
U sklopu brigade formiran je Vod gardijske Vojne policije, elitna postrojba osposobljena za najsloženije zadaće – izvidničke, diverzantske, napadne i protuoklopne akcije. Vodom je zapovijedao Darko Banić, a u njegovu su sastavu bili mladi i posebno obučeni branitelji, među kojima i Željko Đinđić.
Sudjelovao je u brojnim akcijama na cijelom području odgovornosti brigade, od Veterinaca do Bile Vlake i Velima, uključujući i napad na Lišane Tinjske 23. studenoga 1991. godine, jednu od prvih ozbiljnijih borbenih akcija brigade.
Kobna zadaća na predjelu Sokoluša
Zbog iznenadnog početka rata, Poljoprivredno dobro Vrana nije uspjelo izvući svu vrijednu opremu s polja koja su se našla u zoni bojišnice. Budući da je proizvodnja hrane bila od iznimne važnosti za civilno stanovništvo i prognanike, zatražena je pomoć vojske.
Na zahtjev tadašnjeg direktora PD Vrana Vice Prtenjače, zapovjednik 134. brigade odobrava osiguranje za izvlačenje agregata. Akcija je izvedena 29. siječnja 1992. godine, ispred crte obrane, na području Sokoluše, pod stalnim nadzorom neprijateljskih uporišta Petrim i Trojan, s kojih je nadzirano cijelo Vransko polje.
U akciji su sudjelovali pripadnici Voda gardijske Vojne policije – zapovjednik Darko Banić, Ivica Kapitanović – Šulc i Željko Đinđić, uz osiguranje pripadnika 3. pješačke bojne 134. brigade.
Tijekom izvlačenja, traktor je naletio na protutenkovsku minu. U snažnoj eksploziji Željko Đinđić je teško ranjen. Hitno je prevezen u Ortopedsku bolnicu Biograd, gdje je, unatoč naporima liječnika, u prijepodnevnim satima preminuo od zadobivenih ozljeda.
Spomen koji obvezuje na pamćenje
Nakon više od tri desetljeća, 11. ožujka 2022. godine, na inicijativu Udruge dragovoljaca MUP-a i ZNG-a 90–91, otkriveno je spomen-obilježje na predjelu Sokoluša, u blizini mjesta pogibije.
Spomen-obilježje otkrili su supruga Željka Đinđića i njegov brat Mirko, uz nazočnost suboraca, zapovjednika biogradskih postrojbi, predstavnika braniteljskih udruga, Grada Biograda, općina Pakoštane i Sv. Filip i Jakov, te brojnih građana.
Od tada se svake godine 29. siječnja ondje odaje počast poginulom branitelju.
Sjećanje koje ostaje
Sjećanje na Željka Đinđića trajna je obveza suboraca i zajednice iz koje je potekao.
Njegova žrtva i hrabrost ostaju upisani u povijest obrane ovoga kraja i Domovine.
Vječna slava i hvala junaku Željku Đinđiću.
Počivao u miru Božjem.
Izvor: Denis Brzić
