Sjećanje na Danijela Čirjaka (6) i njegovu majku: Tragedija u Gorici-Raštanima 1992. godine

💔 Danijel Čirjak (4. 1. 1986. – 17. 7. 1992.), dječak od samo šest godina, izgubio je život zajedno sa svojom majkom Nadom na današnji dan, 17. srpnja 1992. godine, kada su stradali od minsko-eksplozivne naprave na području Gorice-Raštana – tadašnjoj zoni razgraničenja između slobodnog hrvatskog i okupiranog teritorija.

Danijel je imao tek šest godina.

Ni kriv ni dužan, samo dijete, samo sin, samo netko kome je trebao još stotine puta zapaliti rođendanske svjećice, umjesto svijeća na grobu.

Godine 1997., kao da tragediji nije bilo kraja, poginuo je i Danijelov otac, u teškoj prometnoj nesreći. Ova obitelj doživjela je nezamislivu bol i gubitak, ali njihova snaga i dostojanstvo ostali su primjer svima nama. Danijel i njegovi roditelji žive u trajnom sjećanju onih koji ih vole i nikada nisu zaboravljeni.

Danijel nije bio sam. Bio je jedno od najmanje 22 djece koja su u Domovinskom ratu poginula na području Zadarske županije.

Njihova imena su:

  • Ante Baković (1984–1992)
  • Marija Baković (1982–1992)
  • Danijel Čirjak (1986–1992)
  • Jure Čirjak (1988–1994)
  • Marijo Uskok (1979–1993)
  • Marko Majica (1982–1994)
  • Tomislav Sučević (1973–1992)
  • Perica Turčinov (1976–1991)
  • Martina Bibić (1984–1993)
  • Šime Baričić (1990–1993)
  • Goran Čengić (1987–1992)
  • Davor Zelić (1975–1993)
  • Dubravko Rnjak (1977–1991)
  • Hrvoje Perić (1975–1991)
  • Jure Gospić (1984–1991)
  • Marin Karamarko (1980–1993)
  • Miljenko Šljepica (1979–1993)
  • Nedjeljko Gagić (1975–1992)
  • Vladimir Vrkić (1980–1995)
  • Mira Erstić (1975–1993)
  • Slobodan Čengić (1981–1992)
  • I još jedno dijete čije ime ostaje nepoznato, prema volji roditelja koji svoju bol čuvaju u tišini. (Izvor: Zadarski list)

Djeca nisu birala strane. Ona su bila nevina.

Njihove igračke ostale su nepomične, školsku torbu nitko više nije otvorio, a njihove obitelji nikad više nisu bile iste. Djetinjstva su bila prekinuta zauvijek.

Niti jedno dijete ne bi smjelo imati spomenik umjesto školskih bilježnica. Ne smijemo dozvoliti da bol zbog dječjih žrtava u Domovinskom ratu ostane neizgovorena.

🕊️ Počivaj u miru Božjem, Danijele. Počivajte u miru, mala hrvatska braćo i sestre.
Neka vas anđeli čuvaju, kao što ste vi čuvali ono najljepše u čovjeku – nevinost, ljubav i nadu. Vi ste rana na savjesti svijeta i vječni podsjetnik da sloboda nikada nije bila bez žrtava.

Udruga civilnih stradalnika Domovinskog rata Zadarske županije godinama je predano i tiho radila na prikupljanju podataka i fotografija svake stradale djevojčice i dječaka s područja Zadarske županije. Njihov trud u očuvanju sjećanja neprocjenjiv je. Kroz komemoracije, objave i okupljanja, udruga i danas čuva uspomenu na sve poginule – pa tako i na malog Danijela Čirjaka i njegove roditelje, kroz polaganje cvijeća, paljenje svijeća i molitvom na obiteljskim grobnici. Sjećanje traje – dok ga njegujemo.

💔🙏🇭🇷
Zauvijek u našim molitvama. Zauvijek u našoj Hrvatskoj.