Biograd na Moru bio je najviše granatiran grad u Hrvatskoj tijekom 1993. godine. Nalazeći se na opasnom mjestu i zaštićena balvanima cijelu tu godine ali i cijeli rat bila je otvorena je benzinska postaja na magistrali, a na istom je mjestu i danas. Štoviše, bila je te godine proglašena među najboljima u Hrvatskoj!
Preko benzinske postaje i uokolo nje gotovo svakodnevno letjeli su projektili, no bez obzira na realnu ugrozu devetorica hrabrih djelatnika nisu zatvarala vrata i cijelo vrijeme bili su na raspolaganju putnicima i Hrvatskoj vojsci.
„Benzinska crpka „Magistrala“ u Biogradu, uz one u Čakovcu i Jastrebarskom, proglašena je najboljom Ininom crpkom u Hrvatskoj za ovu godinu. U obrazloženju se kaže da su radnici te crpke zaslužili priznanje za uzoran rad, urednost crpke i okoliša te za hrabrost. Devetorica zaposlenih momaka nisu ni jedan dan od početka rata do danas zatvarala svoja vrata. Bili su putnicima na usluzi i za najžešćih bombardiranja.
Na toj crpki rade hrabri momci: rukovodilac Karlo Merle, zatim četiri Nediljka – Šangulin, Šaja, Knez i Čirjak, te Robertino Stipčević, Željko Martinac, Boris Kadija i Neven Bogojević. Većina ih je povremeno odlazila na frontu, a onda se vraćala na svoje opasno radno mjesto.“, piše u novinskom članku od 21. prosinca 1993. godine koji potpisuje inicijalima E. R. T. zadarska novinarka Elza Radulić Toman (preminula 2022. godine) koja je u to vrijeme o ratnim temama izvještavala za „Večernji list“.
Uz članak je objavljena i fotografija benzinske postaje koju je snimio D. Breitenfeld u trenutku kad je ljubazni djelatnik natočio gorivo Denisu Brziću u njegov „mali div“ Renault 4. Iznad „malog diva“ vidimo pomalo zaboravljen detalj – telefonsku govornicu i za ono vrijeme još uvijek aktualan natpis „dobro došli“ na tri jezika: njemačkom, talijanskom i engleskom. Sam objekt zaštićen je balvanima, no mjesto gdje se toči gorivo još uvijek je prilično izloženo.
„Ova pumpa dio je vojne povijesti. Od konca 1992. godine do kraja 1995. godine smo je koristili i za tankanje vojnih vozila kojih je bilo mnoštvo. A prije smo morali ići uzimat gorivo u vojarnu nekadašnjeg naziva u Zadru “Ante Banina” koja se nalazila na mjestu sadašnje dvorane „Krešimir Čosić“.
Bitno je da nam je to zbog velike dužine bojišnice uveliko pomoglo funkcioniranju vojnih postrojbi. Na pumpi je cijelo vrijeme bio i pripadnik vojske iz logistike koji bi kontrolirali tko lijeva i koliko, jer je svako vozilo imalo odobrenu količinu.
Tako bi se ulivena količina kontrolirala i unosila u putne liste vozila. Imali smo dobru suradnju s djelatnicima INE, tada je naša inženjerija balvanima zaštitila postaju i uređaje koliko se moglo.“, navodi Denis Brzić koji je toga 21. prosinca 1993. godine slučajno snimljen sa svojim „mali divom“, kojeg je prije toga zahvatilo i granatiranje u Biogradu. Bili smo slobodni ovu priču o hrabrim ljudima u Biogradu na Moru podijeliti s njegovog Facebook profila.
Na benzinskoj postaji „Magistrala“ u Biogradu na Moru radili su neprestano, cijeli Domovinski rat, bez zatvaranja vrata dok su granate padale uokolo njih: Karlo Merle kao voditelj, zatim četiri Nediljka: Šaja, Šangulin, Knez i Čirjak te Robertino Stipčević, Željko Martinac, Boris Kadija i Neven Bogojević. Ovo su heroji koji zaslužuju naše poštovanje.
