U subotu 5. travnja 2025. godine održan je deveti planinarski pohod „Hajdemo do Vrane“ međunarodnog karaktera. U pohodu su sudjelovali brojni planinari i ljubitelji prirode iz Biograda na Moru, Svetog Filip i Jakova, Turnja, Pakoštana, Draga, Zadra, bliže i dalje okolice i iz nekoliko zemalja, najbrojniji i najglasniji iz susjedne nam Bosne i Hercegovine.
Uz SPV Zadar i SPV Sarajevo na pohodu su sudjelovala i brojna druga društva od PD Babulja, PD Kličevice, PD Paklenice preko HPD Mosor, PD Međimurje, PD Frankopan Rokovci-Andrijaševci, PD Svilaja, PD Mihovil, PD Klek, PD Plješevica iz Bihaća te brojni drugi.
Vrijeme ih je poslužilo, a lagani povjetarac hladio u šetnji povijesnom Vranom na uzavrelom proljetnom suncu.
Ovaj pohod organizirali su članovi Planinarskog društva „Belveder“ iz Biograda na Moru koji ove godine slave i 18. rođendan. Stazu su osmislili, izradili i 2015. otvorili za širu javnost članovi ovog društva.
Sama staza zamišljena je u svrhu proširenja planinarske, pješačke i turističke ponude u ovim krajevima. Namijenjena je svim ljubiteljima prirode, a osim prekrasne prirode i pogleda prema Vranskom jezeru, Kornatima, Velebitu i Dinari, uključuje i zanimljive povijesne objekte, jer prolazi pokraj Hana Jusufa Maškovića, zatim templarske utvrde starog grada Vrane – Laurane, nekoliko izvora vode, Pećine i Bibe, iz kojih su akvadukti išli do povijesne Jadere, preko liburnskih gradina i vrhova iznad Vrane do ostataka antičke Zamine.
U odnosu na inicijalni pohod, trasa je djelomično izmijenjena te se, umjesto s južne strane, preko sipara, hodalo prilazom sa sjeverne strane Baka, kroz Veliku dragu – memorijalnom stazom trasiranom 2023. godine, posvećenoj Mili Vođeri, prerano preminulom prijatelju društva bez kojega staza „Hajdemo do Vrane“ ne bi bila ovakva kakva jest, a upitno je i bi li uopće postojala.
Od 8 sati započelo je okupljanje svih sudionika na izvoru Pećine gdje su tekle i prijave. Sam pohod započeo je u 10 sati. Za 15-ak minuta hoda na Gradini je uslijedio kraći odmor, a za 45 minuta na vidikovcu Mali Bak nešto duži odmor. Nakon toga hod se nastavio prema Zamini. Oko 14 sati od zaseoka Krklješi podno Zamine pohod je završio transferom svih pomalo umornih sudionika autobusom do početka staze, gdje ih je čekao ručak uz zabavni nastavak druženja. Za najmlađe su organizirane tradicionalne igre poput utrke s vrećama, potezanja konopa, vožnje u karioli i sl.
Izloženi proljetnom suncu srednje kondicijski zahtjevnom stazom hodalo se u nepreglednoj koloni praćenoj budnim okom vodiča. Polaganim tempom hodalo se oko 4 sata po kamenitom, krškom terenu bez šumskog pokrova s nekoliko kraćih ali oštrih uzbrdica. Stazu su svojom pojavom uljepšale članice KUD-a Sveti Ante iz Draga, odjevenih u tradicionalnu narodnu odjeću, dijeleći pečate i slatkiše.
Selo Vrana, povist ti je znana…
Deveti put zaredom Planinarsko društvo iz Biograda na Moru ponudilo je sudionicima pohoda svoju nadahnutu priču povezanu s hrvatskom poviješću i prekrasnim krajolicima. Mjesto Vrana u svoje je vrijeme bilo središte kako svjetovne tako i crkvene moći. Vrana je iznjedrila mnoštvo poznatih ličnosti naše povijesti, počevši od Jusufa Maškovića, admirala Turske flote i rođenog Vranjanina, tu je stolovao Vranski prior i hrvatski ban Ivan Paližana. Stari grad Vrana, poznatija kao Laurana, posljednje je utočište vitezova Templara na prostorima ondašnje Europe. Potraga za zakopanim i nestalim blagom Templara (još uvijek tajna) započeta je početkom devedesetih godina kad je ondašnja JNA tragom tih priča i legendi, zamalo započela iskopavanja. Srećom, Domovinski rat spriječio je devastaciju ostataka starog grada Vrane. Han Jusufa Maškovića, u cijelosti sačuvano zdanje Turske ostavštine na našim prostorima, ujedno je i najzapadniji te najsačuvaniji objekt iz vremena Otomanska carstva u doba Kandijskih ratova. Prohujalo je vrijeme, prošli su Turci i templari, stolovali su banovi i plemići…tu su se rodili u svijetu nadaleko poznati arhitekt Lucijan Vranjanin i čuveni kipar Franjo Vranjanin, koji su ostavili traga na nizu građevina širom svijeta. Rodio se tu i Toma Ilirik, katolički reformator 15. st., proglašen blaženim…i još mnogi drugi.