Željko Đinđić (37) iz Svetog Filip i Jakova bio je dragovoljac Domovinskog rata, pripadnik 1. bojne 112. brigade, kasnije 1. pješačke bojne 134. brigade i u samostalnom vodu gardijske vojne policije. Poginuo je 29. siječnja 1992. godine prilikom premještanja vrijedne opreme Poljoprivredne zadruge Vrana u predjelu Sokoluša u Vrani, s prostora koji je bio pod stalnom prismotrom srpskih pobunjenika i na meti neprijateljske paljbe, ali i prilikom ovladavanja tim prostorom za proširenje zone odgovornosti Hrvatske vojske. Iza sebe ostavio je troje malodobne djece, oca Josipa, suprugu, brata, rodbinu i dr.
Rodbina, prijatelji i suborci pokojnog Željka Želje Đinđića danas su mu, povodom 33. obljetnice njegove pogibije, odali zasluženu počast. Kod spomen obilježja u Vrani položili su svijeće „uz obitelj, čiji je predstavnik njegov brat Mirko, naš suborac iz zapovjedništva 134. brigade i 53.domobranske bojne Biograd, pomoćnik za PD, Darko Banić zapovjednik 53. domobranske bojne, Denis Brzić zapovjednik 53. domobranske bojne Biograd i dozapovjednik 134. domobranske pukovnije, Mladen Rogić, zapovjednik 5. pješačke satnije Vrana i 53. domobranske bojne, Marjan Stojanov, načelnik prometa 53. domobranske bojne i 134. domobranske pukovnije i Nediljko Prtenjača, načelnik operative IV, borbeni sektor.“, naveo je Denis Brzić. U mjesnoj crkvi u Svetom Filip i Jakovu služena je danas sveta misa za ovog poginulog hrvatskog branitelja.
O Željku Đinđiću, filipjanskom ratnom junaku i njegovom ratnom putu, kao svom suborcu i kao svom susjedu govori nam danas Denis Brzić:
„Naš Željo se kao dragovoljac javlja u prve osnovane postrojbe na biogradskom području, a to je bilo u ljeto 1991. godine kad Biograd dobiva 1. bojnu 112. brigade. Ubrzo se formira i vod gardijske vojne policije koji ulazi u sastav 134. brigade Biograd u koju ulazi 1. bojna 112. brigade i postaje 1. pješačka bojna 134. brigade i nadalje u 134. brigadi se formira i samostalan vod gardijske vojne policije. Vodom zapovijeda Darko Banić, a bio je dio elitnih ili najboljih postrojbi 134. brigade iz razloga što su u sastavu voda bili mladi ljudi koji su ubrzanom obukom osposobljeni, pored vojnopolicijskih zadaća,i za izvršenje najsloženijih zadaća kao što su izvidničke i diverzantske, napadne i protuoklopne akcije. Željko s vodom sudjeluje u raznim akcijama u cijeloj zoni odgovornosti, od Veterinaca pa do Bile Vlake i Velima. S vodom gardijske policije sudjeluje u prvoj ozbiljnijoj akciji brigade, a to je napadna akcija u svrhu obrane Lišana Tinjskih 23. studenog 1991. godine, u kojoj sudjeluju i mnoge druge postrojbe. Spominjem kako smo mi bili narodna vojska i surađivali smo s lokalnim vlastima, pa tako i značajnijim poduzećima u prostoru odgovornosti. U ovom slučaju radi se o PD Vrana koja je bila najveći proizvođač povrća u Hrvatskoj, koje ima ogromne posjede načelno tad u zoni bojišnice u području od Jankolovice – do ispod Tinja – Kakme – Vrane. Zbog iznenadnog početka rata nisu uspjeli izvući svu vrijednu opremu iz polja kao što su agregati , pumpe i slično. A hranu je trebalo proizvoditi zbog ratnog stanja i ogromnog broja prognanika koji su našli privremeni smještaj u bivšoj Općini Biograd. Tadašnji direktor PD Vrana Vice Prtenjača upućuje zahtjev zapovjedniku 134. brigade da mu dade osiguranje prilikom izvlačenja opreme, pa tako i tog kobnog dana 29. siječnja 1992 g. kad gine naš suborac Željko Đinđić. Ta akcija je bila opasna, jer je to bilo ispred naše crte obrane (štale Sokoluša). Bili smo nadzirani paljbeno s najveće osmatračnice i četničkog uporišta Petrima 253 m visine i uporišta Trojan u istočnom djelu Stabnja, gdje neprijatelj ima svu raspoloživu tehniku od MB, topova raznih, PZT ( Strojnice) i bio izuzetno dobro utvrđen na nadmorskoj visini oko 90 metara odakle je paljbeno nadzirao cijelo Vransko polje. Zapovjednik brigade Barić odobrava da se uz pomoć vojske s traktorom izvuče agregat dana 29. siječnja 1992. godine. U akciji izvlačenja sudjeluje vod gardijske policije sa zapovjednikom Darkom Banićem i Ivicom Kapitanovićem Šulcom i Željko Đinđić. Akciju osiguravaju i pripadnici 3. pješačke bojne 134. brigade Vrana sa zapovjednikom Borisom Prebegom i 10-tak branitelja iz bojne. Zajedno s radnicima PD Vrane Željko junački i hrabro odlučuje da ide na traktoru izvući s radnicima agregat. U osiguranju su i Šulc i zapovjednik Banić. Akcija izvlačenja dobro kreće, Željko sjedi na zadnjem blatobranu na traktoru i u jednom trenutku s kotačem iznad kojeg sjedi Željko nalijeće na nepoznatu protutenkovsku minu, gdje uz strašnu eksploziju je teško ranjen Željko Đinđić. U najbržem vremenu dolazi naš sanitet i prevozi ga što je moguće brže do Ortopedske bolnice Biograd i ubrzo čujem za događaj dok sam u jutarnjim satima vodio obuku tadašnjeg svog voda na plaži u Sv. Filip Jakov na Vodnoj zajednici. Odlazim odmah sa svojih par suboraca pred Ortopedsku bolnicu ako eventualno treba dati krv. Dosta se skuplja branitelja i zapovjednik Banić i čekamo ishod ranjavanja. U prijepodnevnim satima je Željko preminuo. Jako tužno za sve suborce i nas mještane Sv. Filip Jakova, jer je Željko bio legenda po mnogo čemu a znamo da je bio uvijek neustrašiv i hrabar.
Eto, nakon 30 godina a nikad nije kasno pod organizacijom Udruge Dragovoljaca MUP i ZNG 90-91 pod predsjedanjem Tomislava Božića Tice izgrađuje se spomen obilježje na predjelu Sokoluša koji se otkriva nešto nakon 30 obljetnice pogibije Željka Đinđić dana 11. ožujka 2022. godine. Otkriva se spomen obilježje u Vrani, predio Sokoluša uz put za Stabanj, u blizini mjesta tragičnog događaja. Spomen obilježje otkrivaju supruga Željka i brat Mirko. Rodbina i mi zapovjednici smo tu na Sokoluši iz biogradskih postrojbi od Barića, Banića i mene kao i Udruga branitelja proizašlih iz Domovinskog rata, Grada Biograda, te općina Pakoštana i Sv. Filip i Jakova i drugih građana odajemo dužnu počast polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća. To je naša trajna obveza sjećat se naših junaka koji su hrabro i junački položili život za Domovinu kao naš Željko. Našem Junaku Željku Đinđiću smo nastavili odavat počast i narednih godina na dan pogibije 29. siječnja 1992. godine. Možemo reći da ćemo te se sjećati dok smo živi i tu obvezu prenosit na mlađe generacije. Vječna ti slava i hvala junače Željko Đinđić, počivao u miru Božjem.
U prilogu imamo jednu od posljednih slika Željka u sredini a do njega Šulc i Banić Darko kao pripadnici Voda gardijske policije, prilažem slike odavanja počasti danas sa ljudima koje sam naveo na početku, i sliku spomen obilježja i slika s grobnog mjesta našeg junaka Željka Đinđića. Junače počivao u miru Božjem.“
