Silvestar Trtica (2. veljače 1966. – 22. siječnja 1993.), iz Biograda na Moru, bio je daroviti i perspektivni vratar HNK-a Primorca i hrvatski vojnik bez premca, poginuo je prvoga dana vojno-redarstvene akcije „Maslenica“. Povodom 32. obljetnice njegove pogibije i tužnog sjećanja Denis Brzić na svom Facebook profilu navodi zahvalu te iznosi okolnosti njegove pogibije:
„Poštovani prijatelji i suborci, evo jednog tužnog sjećanja i zahvale na našeg junaka i suborca Silvija Silvestra Trticu rođenog 2. veljače 1966. godine, a koji je poginuo 22. siječnja 1993. godine. Tužna obljetnica, 32. po redu, je sutra – 22. siječnja 2025. godine, kada je na taj dan poginuo naš Silvio, kako smo ga zvali. Sva događanja su počela na današnji dan 21. siječnja 1993. godine u večernjim satima kada je Darko Banić, zapovjednik Samostalne 53. domobranske bojne, od generala Bobetka, kao i druge postrojbe OG Zadar, dobio zapovijed za otpočinjanje napadnih djelovanja u operaciji kodnog imena “Gusar” odnosno operacija “Maslenica”.
Za spremnost za napad u kojem sudjelujemo s jednim interventnim vodom kojim zapovijeda Goran Mikecin na pravcu Dračevac – Crno i dalje. Sudjelujemo i s protuoklopnim grupama na pravcu Kašića kad nam gine 29. siječnja 1993.godine Erik Colić. Ostali dio bojne koja u tom trenutku ima minimalno odobren broj vojnika s dvije satnije i topništvom i pristožernim postrojbama oko 350 vojnika, što je nedovoljno u napadnoj operaciji za bojišnicu dugu 25 km, dok su isti prostor prije branile 2. pješačke bojne 134. brigade. Zapovjednik traži da nam se odobre dodatne snage, što nam general Bobetko i odobrava, još dvije pješačke satnije. Ubrzo nam se dodaje i 3. tinjska satnija iz sastava 55. domobranske bojne Benkovac, tako da imamo 5 satnija. Nešto kasnije s Topništvom i za 53. i 55.domobranske bojne Benkovac, koje se vode kod nas, brojimo i do 1100 vojnika. A na logističkom osiguranju puno više (obučni centar Kozarica, Centar za obavješćivanje, dijelovi 175. brigade u Kozarici i drugi.
Tijekom noći trebalo je izvršiti mobilizaciju, a moral je bio izuzetno velik i nekoliko stotina branitelja kroz noć dolazi dragovoljno koji su bili u ljeto demobilizirani. Ljude je trebalo obući, opremiti opremom i naoružanjem i uputiti u novo formirane postrojbe da bi bili ujutro spremni za napad. Silvio je bio pomoćnik zapovjednika bojne za logistiku, što je bio i djelokrug njegovog posla. Na crti nije bilo topničkog naoružanja kojeg smo trebali oteti iz vida UNPROFORU koji je trebao paziti na to. Cijelu noć smo aktivni svi iz zapovjedništva i svih postrojbi. Pored svojih haubica 105 mm dobivamo i MB 120 i 82 mm, koje raspoređujemo na paljbene položaje kao raketne bacače 128 mm RAK, ZIS 76 mm, haubica 203mm, kasnije obalni topovi 85 mm, vod tenkova T-34 i drugo.
Vršimo zaprečavanja tenko-prohodnih pravaca i posjedamo tokom noći brdo Debeljak, selo Tinj, i ostala brda u Vrani koja su po sporazumu bila napuštena, kao Veliki Umac, Veliki Bak, Golo brdo.
Ujutro u 7 sati smo spremni za napad. Nalazio sam se tada u području sela Tinj uz članove zapovjedništva Nediljka Prtenjača Prle i Filipa Milata. To je jutro već od 7 sati počeo napad. U jutarnjim satima u područje Tinja Drinika pristiže operativac Šulc , Silvio Trtica i s njima jedna protuoklopna skupina u sastavu: Marjan Morožin Bugi, Šime Šarić, Vid Pribilović, pok. Niko Labar Đino, pok. Tomislav Čustić. Šulc i Trtica se odvajaju i idu u izviđanje u pravcu istoka prema pumpi koju kontroliraju četnici. U tom napredovanju Silvijo aktivira PROM1 najopasniju protiv pješačku minu koja mu nanosi teške ozljede. Odmah se sa sanitetom i dr. Duško Kardum i njegovim sestrama i vozačem nastoje što prije Silvija, koji je teško ranjen, dovesti do sanitetskog terenca. Tu je bio i Milat Filip Pikolov, Nediljko Prtenjača Prle i Ive Čačič Mačak iz Tinjske satnije na ispomoći i izvlačenju, kao i prethodno spomenuta grupa iz Biograda na Moru u sastavu Marjan Morožin Bugi, Šime Šarić, Vid Pribilović, pok. Niko Labar Đino, pok. Tomislav Čustić i drugi. Ja sam dopratio sanitet i vozio ispred da bih čistio put i rekordno smo brzo došli u ortopedsku bolnicu u Biogradu. Nediljko Prtenjača je cijelo vrijeme bio i sanitetskom vozilu. Predali smo Silvija u bolnicu dok smo mi ispred čekali sa zapovjednikom Banićem ishod. Ubrzo stiže vijest da je Silvio podlegao od teških ozljeda. Kod nas jad i tuga ali nemamo puno vremena moramo se vratiti zadaćama. Zaključio bih koju je hrabrost imao Silvio koju je i puno puta prije dokazao. Ovo nije bio njegov posao ali nije ga nitko mogao odgovoriti. Posthumno mu je dodijeljen čin bojnika i orden za junačku pogibiju Zrinski Frankopan. Silvio je bio Dragovoljac domovinskog rata koji je bio pripadnik elitne postrojbe od probranog i mlađeg kadra voda gardijske policije koja ne radi samo vojno policijske zadaće već su osposobljeni bili za napadne i izvidničko diverzantske akcije. Sudjeluje u prvom napadu 134. brigade na pravcu Gubavica – Lišane tinjske s Darkom Banićem i vodom VP dana 23. studenog 1991. godine i drugim dijelovima brigade. S Darkom Banićem, zapovjednikom voda gardijske VP i Mirom Fantinom s kamionom sudjeluje u više navrata u dovlačenju prvog topničkog naoružanja iz vojarne Logorište kod Karlovca riskirajući život: 2. samohotke 90 mm, 3 haubice 105mm, 2. topa T-12 100mm i 1. top ZIS 76 mm što je bilo okosnica uz ono nešto topničkog naoružanja što smo imali za formiranje TRD. Dana 7. lipnja 1992. godine kad je bio Ministar Šušak prilikom krštenja ratne zastave 134. brigade određen je za nositelja ratne zastave uz Žarka Kruneša i Darka Banić.
Preko Udruge branitelja MUP i ZNG 90 – 91 na mjestu stradanja je otvoreno za Silvija Silvestra Trticu spomen obilježje kojeg su 17.ožujka 2024. godine otkrila supruga Nera i sin Ivan. Dragi prijatelju i suborče istakao si se još u mnogim aktivnostima riskirajući svoj mladi život. Bila ti vječna slava i hvala za tvoja junačka djela, počivao u miru Božjem. A nama u zalog ostaje da te nikad ne zaboravimo i da tu obvezu prenosimo na nove generacije.“