Nagrađivana spisateljica Rosie Kugli gostovala je 6. ožujka 2024. godine na književnoj večeri u Gradskoj knjižnici Biograd na Moru. Na susretu koji je s razlogom realiziran uoči Međunarodnog dana žena autorica, koja se proslavila djelima za djecu i mlade, progovorila je o obiteljskom nasilju, samohranom majčinstvu i borbi protiv okrutnih pojedinaca, ali i cijelog sustava kroz glavni lik svog novog romana „Mali noćni razgovori“. U ovu raspravu aktivno se uključila i mnogobrojna publika, mahom žene i jedan muškarac, a književnu večer moderirala je Tihana Jurišić, ravnateljica biogradske knjižnice. Na samom početku susreta Tihanu je zanimalo, obzirom na to da se Rosie okušala u raznim zanimanja, je li ova po zanimanju diplomirana pravnica i spisateljica. Odgovor je bio jedno kratko i veliko DA!
Rosie Kugli je kazala: „Da, zapravo sam ja pravnica, ali ono što ja uvijek kažem, život je takav čudan i nepredvidljiv i život je mene bacio u sasvim jedne druge vode i dok sam plivala po tim uzburkanim valovima pokušavajući se ne utopiti i zapravo tražeći odgovarajući odgovor na pitanje tko sam ja, što sam ja, okušala sam se u dosta toga, ali na kraju se ipak nekako isprofiliralo i ostalo je to pisanje kao nešto što ja tako zdušno radim već zadnjih dvadesetak godina i mogu reći da iza sebe imam 25 knjiga, tako da je to ipak jedna dosta velika produkcija i u zadnjih 20-ak godina se bavim isključivo pisanjem.“
Osim što je potvrdila svoju spisateljsku karijeru, otkrila je da piše noću i svoje razloge zbog čega ona uopće piše. Opisala je to u sljedećim rečenicama:
„Pišem noću kad se sve nekako stiša, telefoni kad se umire, kad više nema onih pitanja dječjih mama što je za večeru, donesi mi vodu, gdje su mi čarape… Kad se sve stiša, onda se ja bacam na posao i zapravo noćima pišem, a pisati sam počela jer to mi je bio nekakav bijeg, kao terapija, onda kada mi je bilo jako teško, kad su me zbilja mučile teške stvari, kad sam se našla u nekakvom, kako bi to nazvala, bezizlaznoj situaciji.“
Nije mogla spavati i pisanje joj je bilo terapija, jer – kad bi stavila na papir svoje junake i zakomplicirala im situaciju, tako da njihova situacija bude gora od njene, nije razmišljala o svojoj muci i jadu. Sve to dovelo je i u Biogradu na Moru do još jedne napunjene dvorane.
U Biogradu na Moru Rosie nije prvi put, podsjetila je Tihana. Ona je prije dvije godine ovdje sudjelovala na okruglom stolu čija je tema bila mladi i problematika čitanja kod mladih, jer Rosie piše knjige za djecu i mlade te slikovnice za djecu. U svojim knjigama za mlade dotiče se tema maloljetničke trudnoće, problema ovisnosti, alkoholizma, maloljetničke delinkvencije, izlazaka. O svim temama u ciklusu knjiga za mlade piše i progovara, kako je rekla, iskreno i bez uljepšavanja te smatra da smo mi jedno krajnje licemjerno društvo i da se volimo praviti da je sve divno, krasno, a ispod površine kad se zagrebe i nije baš tako divno, krasno i bajno. Najviše voli pisati o temama koje se guraju pod tepih, o kojima se uglavnom šuti i nerado progovara i u svom pisanju služi se jezikom mladih, mladenačkim humorom i dosjetkama te crticama iz njihova života. Primjerice, za roman „Nisam ti rekla“ dobila je nagradu „Grigor Vitez“ 2015. godine za najbolji književni tekst za mladež, roman „Hod po rubu“ bio je nositelj i zaštitni znak javnozdravstvene kampanje „Nije cool biti bully“, a njen roman „Dvije crte plavo“ postavljen je i na kazališne daske. Na temelju njenih knjiga snimaju se book traileri i objavljuju na društvenim mrežama.
„Dajte im pravu knjigu koja opisuje njihove probleme. U naše vrijeme postojala je knjiga „Mi djeca s kolodvora Zoo“. Bitno je progovarati o temama, ali na način da se približiš mladima, da im napišeš njihovu priču na način na koji oni je mogu prihvatiti i mogu nešto iz toga naučiti. Formula je biti iskren, biti autentičan i ne bježati od problema i na taj način se educirati.“, otkrila nam je Rosie tajnu uspjeha svojih knjiga za mlade. Posljednju knjigu koju je napisala na tu temu jest pandemija i potres, što je ostavilo posljedice na mladima.
„Ikone“ je knjiga koju je objavila 2020. godine, posvećena je ženama koje su na neki način promijenile Hrvatsku. Smatrala je da sve te žene koje su uvrštene u knjigu trebaju biti snažan motivator i nadahnuće budućim generacijama mladih djevojaka, no otkrila je i poražavajući podatke da mladi često puta ne znaju ili nisu čuli za gotovo ni jednu od tih 50 žena suvremenih žena koje su ušle u uži izbor, primjerice niti za Janicu Kostelić.
Ipak, razlog ovog književnog susreta su „Mali noćni razgovori“, najnovija Rosiena knjiga i teme koje je obradila u tom psihološkom romanu. Tim povodom autorica je progovorila o tome kako je nastao naslov knjige, o obiteljskom nasilju, o samohranom majčinstvu i borbi protiv okrutnih pojedinaca, o tome kako institucije ne rade svoj posao, o tome kako i koliko žena ženi može biti vuk, ali i cijelom sustavu kroz glavni lik svog romana. U djelu koje ne uljepšava stvarnost ona psihološki profilira ženu u bijegu od narcisoidnog zlostavljača pod krinkom uglednog i brižnog oca u društvu koje ne može shvatiti da i naizgled situirana i bogata žena može biti u braku nesretna i zlostavljana.
„Ovu sam knjigu posvetila svim onim ženama koje se nisu uspjele otrgnuti iz ralja zlostavljača.“, otkrila nam je Rosi, a žene u publici postavljale su pitanja: „Zbog čega žene trpe nasilje? Kako odgojiti ženu da ne trpi nasilje u obitelji? Je li sve to stvar neke nesigurnosti u žena? Koje je gore nasilje – fizičko ili psihičko?… Pitanja su otvorila živu raspravu s primjerima iz stvarnog života kakvih je, nažalost, nebrojeno.
Među publikom našla se i naša draga pjesnikinja Rajka Anđelić – Maslovarić, dok je ona druga Radica-Rada Vrančić na događaju bila prisutna svojom pjesmom i delicijama iz kućne radinosti. Njenu pjesmu pročitao je jedini muškarac među ženama.
Mali djelić atmosfere pogledajte u našem videu s fotografijama: