Postoje neki drugi svjetovi, za nas bi bili rajski cvjetovi – ovako je on (u pjesmi) utopljen u očaju zdvajao tu noć kad se njegova ljubav udavala za drugoga, misleći kako na ovom svijetu za njih dvoje nema mjesta, ali zato na drugomu..
Ne moramo biti poput njega i ne moramo dospjeti do očaja da bismo znali da postoje drugi svjetovi. Ali ne oni prije rođenja ili poslije smrti, mada i oni postoje – drugi svjetovi su sad i ovdje, u istom ovom vremenu, postoje i žive kao što mi živimo.
Naša duša, ovaj komadić svijesti kojeg je Bog od sebe otrgao stvarajući nas, ušla je u tijelo, sasvim sigurno ne prvi put. Duša zna sve, a mi znamo malo. Zato što smo se koju godinu nakon rođenja identificirali s tijelom, zaboravili sve što smo znali, nakrcali se programima, uvjerenjima i ‘znanjem’ kako je istina ono što možemo vidjeti, opipati, dokazati. Istina je puno više od toga.
Unatoč zaboravu, ponekad nam se učini kako nešto znamo, iako nikad o tomu nismo učili, čuli ili čitali. Znamo jer znamo. Otprije. Znamo i razlikovati dobro i zlo. Svejedno ne činimo uvijek dobro. U nama je potencijal da činimo, dobro ili zlo.
Kako na nebu, tako i na Zemlji, promrmljat ćemo što brže možemo i jedva dočekati Amen. Eto, izgovorili smo molitvu, to je to. Niti smo se molili, niti smo čuli riječi koje izgovaramo, niti smo što bolji nego li prije te zbrzane molitve.
Ali ‘Kako na nebu, tako i na Zemlji’ je zakon kojemu ništa ne izmiče. Na Zemlji nisu samo dobri, pošteni, moralni ljudi. Ima i zlih, loših, pokvarenih, prepredenih lukavaca, sebičnjaka, grabežljivaca. Baš kao i na nebu. Ne nekad, nego sad.
Postoje drugi svjetovi, koje ne možemo opipati, ne možemo dokazati, uprijeti prstom u njih, ali oni svejedno postoje. Realni i stvarni, isti za sve koji su ih vidjeli. Prepuni zlih i zla; prepuni ljubavi i dobrote. Ti svjetovi komuniciraju s nama i mi komuniciramo s njima. Stalno. Ali jezici nam nisu isti. Pred nas ti svjetovi stavljaju znakove, moramo ih primjećivati, gledati oko sebe, biti svjesni sebe i svijeta oko sebe.
Nekad kažemo da nas je sam Bog spasio, a nekad psujemo jer ‘zašto se to baš meni događa’.
Nedostaje nam znanja. I upornosti. Da bismo imali znanje, moramo ga tražiti, moramo učiti, truditi se, biti uporni, drugačije ne ide.
Anđeli i demoni postoje. Anđeoski svijet vibrira ljubavlju koja stoji ispod svega stvorenog. Demonski svijet se hrani našim strahovima, parazitira na nama. Hranimo ga sa svim lažima koje izgovaramo, sa svim svojim lošim djelima čineći ga moćnijim. A onda taj svijet počne gospodariti s nama.
Prije nego što postane prekasno (a vječnost je cijena), moramo se vratiti u doba nevinosti, ono u kojem smo bili djeca. To znači odreći se strahova, odreći se zla, zlih misli, zavisti, prosuđivanja, mržnje, pohlepe. U ljubavi – ljubavi za sve ima dovoljno. Jer raste iz same sebe.
Dvojici gospodara ne možemo služiti. Moramo odabrati kojem ćemo biti vjerni. Sad, ne sutra.
Sutra može biti prekasno.
Hoće li to biti dovoljno? Neće. Ako smo mi glupi i u neznanju, to ne znači i da su drugi svjetovi isto takvi. Nitko od parazita ne voli kad mu izmakne kontroli tijelo na kojem preživljava. Učinit će sve da nas vrati na ‘pravi put’ (koji je stvarno krivi put). Poslat će nam situacije, ljude da u nama potaknu mržnju i strah, tu i tamo nagradit će nas zbog vlastitih laži, zbog krađe i neko vrijeme osjećat ćemo se wow, moćno, pametno, nadmoćno čak.
Titrat će nam ego i hvaliti nas na tuđa usta. U stvarnosti ćemo biti u kaljuži, blatu, dubljem nego ikad.
Ti svjetovi su moćni, carevi prevare. Pretvorit će nas u ‘uspješne’, mogu nam čak dati i neke svoje moći kako bi nas učinile još pokornijom slugom.
Kako onda ostati na pravoj strani? Najprije – biti svjestan svega ovoga što je dosad navedeno; moramo naučiti razlikovati sve oko sebe po plodovima koje donose; pratiti reakcije u tijelu (tijelo je u stanju istine, istine o nama), što god izaziva ushit, radost, reakciju u grudima – od dobra je; što nam izaziva grčeve, nervozu, nesanicu od onog drugoga je.
Nitko nije rekao da je lako. Dat ću ti sva kraljevstva i carstva, ako mi se pokloniš – nudio je Sotona Isusu nakon 40 dana gladovanja u pustinji. Nudio mu ih je zato što mu je to doista mogao dati.
Isplati li se njemu pokloniti zbog par tisuća kuna? Neka svatko za sebe odluči.
Sotonska matrica u kojoj se nalazimo primjećuje svaku anomaliju, svako budno stvorenje, registrira svakoga tko je vidi. Uslijedit će napadi, podmetanja ljudi, situacija, potkupljivat će nas, nuditi šanse za krađu i opet će mnogi pokleknuti. Zato vidimo kako su nekad dobri ljudi postali grabežljive zvijeri.
Sve se broji, sve se zbraja, sve se pamti, svi naši trenuci, ma koliko da ih je bilo. I svaki trenutak predstavlja odluku. Onu koju smo donijeli prije ili kasnije. Rat nikad nije prestao, u tijeku je stalan rat za našu dušu.
U ovom životu mi smo ratnici svjetla ili pokorne sluge tame.
Naslovna fotografija/ilustracija: Vinko Pešić/arhiv
Autor: Son of Alerik, hvala mu na prilogu 🙂