Francuski dragovoljac Jean-Michel Nicolier ubijen je na današnji dan 1991. godine na Ovčari

Na današnji dan 1991. godine na Ovčari je nakon žestoke torture ubijen francuski dragovoljac i istinski heroj Domovinskog rata – Jean-Michel Nicolier!

Jean-Michel Nicolier rođen je 1. srpnja 196. godine u francuskom gradu Vesoulu. Na samom početku Domovinskog rata, već u srpnju 1991. godine, stigao je vlakom u Zagreb te se kao strani dragovoljac priključio Hrvatskim obrambenim snagama na ratištu oko Karlovca, da bi iste te godine, u rujnu, sa zadnjim dragovoljcima stigao u Vukovar i borio se na Sajmištu.

Pokazao je iznimnu hrabrost i herojstvo u obrani grada Vukovara. Početkom studenog biva ranjen i prebačen u vukovarsku bolnicu, gdje je dočekao kraj herojske obrane grada Vukovara. Zadnji dan života svoga, bilo je to na današnji dan 20. studenog 1991. godine, svega nekoliko sati prije smrti, prekrasnim je svjedočanstvom posvjedočio širinu svoje ljubavi prema svim ljudima i Hrvatskoj. Izjavu je 1991. godine dao novinarki Agnes Vahramian, ratnoj izvjestiteljici francuskih medija.

Dragutin Berghofer-Beli, jedan od sedmorice koji su preživjeli masakar na Ovčari, svjedočio je da su četnici Francuza tukli, kao i Sinišu Glavaševića, te su ih doslovno samljeli udarcima. Polumrtvog Jeana-Michela izvukao je iz mučionice logora na Ovčari Spasoje Petković zvani „Štuka“ i ubio ga metkom. Tada je “Štuka” bio aktivni vojnik JNA, danas navodno normalno živi u Rumi. Zapovjednik mu je bio kapetan Miroslav Radić.

Posmrtni ostaci Jeana-Michela Nicoliera, hrvatskog, francuskog i vukovarskog heroja, do dana današnjeg nisu pronađeni.

Prije početka rata Jean-Michel Nicolier je želio upisati fakultet, želio je postati odgojitelj i pedagog,

stoji u javnoj objavi Facebook stranice „Lijepo je što postojiš“ i u nastavku između ostalog piše:

Iako nikad nije završio taj fakultet, postao je odgojitelj koji odgaja i nadahnjuje mnoge.
On je svoju diplomu životom potvrdio.
Za njega je biti odgojitelj bio poziv a ne posao.
Izvršio je svoj poziv na herojski način.
Razmišljamo li danas malo o njemu uvidjet ćemo kako stvarno ima nešto u tim ljudima koji nose takav poziv u srcu.
Sanjaju bolji svijet, žive za druge, žrtvuju se, izgaraju, plivaju protiv struje.

Prije odlaska u Vukovar rekao je majci:
“Želim pomoći tim ljudima, oni me trebaju. Ja moram ići, ali vratit ću se. Ti znaš da sam ja divlja trava koja nikada ne nestaje.”

U misao nam odmah dolazi dosta naših prijatelja i poznanika koji i danas pomažu ljudima. Pomažu od Afrike do Lijepe naše. Volontiraju, grade škole, kuhinje, bolnice. Posjećuju beskućnike, bolesne i zaboravljene.
Sve to u tišini i daleko od svjetla pozornice, nema ih u novinama, portalima, televiziji.
O njima se ne piše.
Bolje.
Neka ostane tako.
Velika je njihova plaća u skrovitosti.
Divlje trave koje ne miruju, koje izgaraju i žive svoje pozive.
Jedino odgoj može promijeniti svijet.

Zadnji dan svog života kobnog 20. studenog 1991. godine, nekoliko sati prije smrti, Jean-Michel Nicolier svojim je prekrasnim svjedočanstvom posvjedočio puninu svoje ljubavi prema svim ljudima i Hrvatskoj u intervjuu koji je dao novinarski Agnes Vahramian, ratnoj izvjestiteljici francuskih medija, 1991. godine.

U svojem posljednjem intervjuu nakon pada Vukovara rekao je:
“Izgubio sam previše prijatelja, vidio sam previše ljudi kako plaču, previše patnji.
Više su mi puta predložili da izađem iz Vukovara i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao. Izgubili smo.
Znao sam da će biti teško, ali nisam mislio da će biti tako strašno, osobito za civile.
Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar.
To je moj izbor, i u dobru i u zlu.
“Zašto kao dragovoljac?”
Jer mislim da im treba pomoći. Zbog toga sam izabrao njihovu stranu.
“Što za vas zapravo simbolizira Vukovar?” – Klaonicu. Klaonicu. Klaonicu.”

“Blago vremenu u kome ima netko s tim vremenom nepomirljiv.”

Jean-Michele Nicolier (1966.,Vesuol, Francuska – 1991., Vukovar)

Merci, Jean – Michel Nicolier. Vječna Ti slava i hvala!