Alen Vujičić, ljubitelj životinja iz Biograda na Moru, vlasnik psa Zoroa koji plijeni glasom i stasom (pjeva poput Pavarottija) i umiljate kuje Zare, imao je nedavno avanturu života. U 48-satnoj operaciji koju je nazvao „Laufer“, opisao nam je svoje iskustvo u uspješnom spašavanju ostavljenih, napuštenih životinja, malih maca na Kumentu.
„Operacija Laufer završena nakon 48 sati, te prijeđenih 26 kilometara, sve pješke. Sve je krenulo u četvrtak, 3. rujna oko 7 sati ujutro. Na poslu, relacija Kumenat – Slanica nailazimo na poruku obješenu o drvo, hranu za mačke, vodu. Tekst u poruci je na češkom, spominje se kako su pronašli mačke, kupili hranu, te mole da ih netko nastavi hraniti, odnosno da ih zbrine. U par sekundi dok čitam poruku dolaze dvije umiljate mace, no nisam u tom trenutku imao mogućnosti da ih odvedem sa sobom.“, započinje Vujičić priču i nastavlja:
„Odlučujem ponovno doći nakon posla. Vraćam se s posla kući oko 9 sati, marendam, te se vraća, na misto di smo ih pronašli oko 12 sati. Čim sam stigao prilaze, no u blizini je turist sa psom koji laje na njih. Jedna bježi u grmlje, dok drugu uspješno hvatam i stavljam u transporter.
Pokušavam na više načina doći do druge, no bez većeg uspjeha.
Oko 16 sati odlučujem poći kući, te se ponovno vratiti na to mjesto sutra ujutro nakon posla.
Dolazim kući, puštam mačku da upozna drugu koju sam pronašao izloženu na milost i nemilost suncu, bez hrane i vode, na relaciji di nema žive duše, u blizini Knina. Odmah su se zbližile, zajedno su jele.
Sutra ujutro, u petak, 4. rujna, nakon povratka s posla, oko 10:30 sati, odlučujem poći poslijepodne po drugu mačku. Oko 15 sati u transporter stavljam mačku i krećem. U Plodinama kupujem pileća prsa salamu i odlazim na odredište. Po dolasku na mjesto ne zatičem mačku, pokušavam je dozvati ne bez većeg uspjeha.
Nakon 20 minuta čekanja odlučujem se za sljedeći potez: puštam zvuk mijaukanja mačke s mobitela, pileća prsa stavljam u pijat.
Nakon samo 20 sekundi dolazi ona izgladnjela iz grmlja udaljenog 10-15 metara, odmah jede. Hvatam ju, stavljam u transporter te odlazimo kući. Putem nailazimo na jednog mog poznanika Boru, sav sritan mi se zahvaljuje, te mi pokazuje vodu koju je ponio mačkama i prepričava pravu istinu.
Poljaci su pronašli dvije mačke na relaciji Srednja škola Biograd na Moru – Crvena luka, kod repetitora. Netko je ostavio šest mačaka vezanih u vrići, koju su mačke proparale da bi se spasile.“
O samome činu napuštanja životinja Vujičić nema lijepe riječi:
„Kakav čovjek moraš biti za učiniti nešto ovako gnjusno, moraš biti dno dna, ljudi su licemjerni.“
Nakon što nam je sve ispričao, pozdravljamo se s njim, on odlazi kući umoran kao pas.
„Uf, ti prokleti ljudi. A sutra je subota, još jedan težak dan, čeka me ronjenje, čeka na brancine!“, zaključuje Alen Vujičić.
Na pitanje kako se slažu psi i mačke, odgovara:
„Polako se privikavaju jedni na druge.“
