Povodom obilježavanja Dana grada Biograda na Moru i blagdana svete Stošije u četvrtak, 16. siječnja 2020. godine , u Gradskoj knjižnici Biograd na Moru gostovali su ZaPis-ovci. Riječ je, naravno, o članovima udruge zadarskih pisaca, skraćeno Zapis, koji su najnovijom zbirkom kratkih priča pod nazivom „Samo se ti sjećaj“ zaokružili deset godina vlastitog stvaranja i djelovanja.
Promocija zbirke u Biogradu na Moru uslijedila je odmah nakon promocije u Zadru. Ravnateljica biogradske knjižnice, Tihana Jurišić, može biti ponosna na tu činjenicu.
Bila je ovo prigoda da jedan reprezentativan dio Udruge biogradskoj publici kroz sat druženja predstavi zbirku i vlastito stvaranje. Dakle, tek jedan dio od ukupno trinaest autora zastupljenih u zbirci, a to su: Mirjana Mrkela, Iva Pejković, Igor Eškinja, Mario Padelin i Robert Nezirović, ovom su prigodom biogradskoj publici otkrivali fragmente svojih sjećanja ukoričenih u zbirci. K tome još, Iva Pejković, inače predsjednica ove Udruge, osim što je moderirala predstavljanje zajedničke zbirke zasebno je predstavila i svoju „proeziju“ , nesvakidašnji spoj proze i poezije u zbirci „Vošta do Tokija“.
Sve knjige koje smo do sada spomenuli, objavili su u vlastitoj nakladi Udruge, uz pomoć Grada Zadra i Zadarske županije, a treća knjiga „Je li zvijezdama tijesno“ nastala je u radionicama s Jasminkom Vejmelka – no nažalost, još uvijek nije ugledala svjetlo dana.
U zbirci „Samo se ti sjećaj“, koja je izašla samo nekoliko godina nakon zbirke „Samo ti pričaj“ zastupljeni su autori: Želimir Peroš, Igor Eškinja, Elvis Serdar, Mirko Jamnicki Dojmi, Mirjana Mrkela, robert Nezirović, Marija Zekanović, Iva Pejković, Andrea Hrašćanec Malta, Mario Padelin, Vlatka Basioli, Lada Vukić, Ivan Čeperković.
Jedna od njih, Mirjana Mrkela, u skladu s temom svoje priče stigla je u Biograd u radnoj kuti karakteristične plave boje kakvi su nekoć prevladavali među radničkom populacijom u samome gradu Zadru i tako na osebujan način predstavila svog glavnog junaka.
„Radnici su tamo radili u svim smjenama, znači 24 sata dnevno strojevi se nisu gasili i moj glavni junak ima nadimak Tokar, zbog tog svog zanimanja…“, kazala je Mirjana, na čijoj se kuti mogao uočiti natpis „Boris Kidrič“, što je naziv za za tekstilni kombinat koji je do 1991. godine zapošljavao oko 2 500 radnica i radnika, a onda je početkom devedesetih velik dio tvornice srušen, a poduzeće otišlo u stečaj. Nakon toga pročitan je kratki ulomak koji nas je uveo u glavnu temu priče.
Čest gost biogradske knjižnice, ali i zahtjevni korisnik vječno u potrazi za novim naslovima, je Igor Eškinja iz Svetog Filip i Jakova. Njegov roman „Balada o Impali i Starom Leopardu“, a zatim i „Priče iz male ulice“, uspješno su predstavljene na ovome mjestu. Ovaj kroničar „maloga mista“ u lovu na anegdotske bilješke svom osebujnom stilu pisanja pridružuje i lokalni dijalekt, pa nas kroz priče upoznaje s mnogim ljudima iz zavičaja. O njima progovara maštovito, opisujući njihove živote, karaktere, radosti, brige, tuge, a humorom prikazuje i neke devijacije u društvu. Najnovija priča objavljena u zbirci, „U parku“, možda ide u tom smjeru, a kraj se tek daje naslutiti.
„Neki od mojih najboljih prijatelja su poljoprivrednici iz Filip i Jakova, pa su jednako dobri kao netko tko je odrastao u Zadru, tako da zaista nemam ništa po tom pitanju.“, govorio je Padelin uvodeći nas u svoju priču „Povratak u Zadar“. U priči kroz glavne junake progovara o Zadru kakav je nekoć bio, uspoređujući ga sa današnjim.
Robert Nezirović svoju je priču „Dodirni mi kolena“, kojom nas je vratio u ’80.-e, pročitao u cijelosti.
Zadarski autori u svojim pričama progovaraju o sjećanjima povezanim uz grad Zadar i poznate zadarske punktove: Sjećaju se Rive, Foruma, Kalelarge, Muraja, Jazina, Gaženice, Sfinge…
Iva Pejković naglasila je i ulogu urednice zbirke, Lade Vukić, koja joj je dala naziv, također i ulogu Ivane Stanišić, koja je zbirku lektorirala.
Poštujući autentičnost stvaranja, naslov je urednica odabrala nakon što je shvatila da vrtlog motiva u ovoj maloj, ali snažnoj zbirci, ima dodirnih točaka sa autorovim sjećanjima, povezanih s njihovim dogodovštinama, svakodnevnicom, gradskim lokacijama, doživljajima, unutarnjim i vanjskim, premda ne u tolikoj mjeri objedinjenih u kristalno jedinstvenoj cjelini. Grupa autora kreirala je svoje vlastite literarne svjetove, gdje se na pomalo duhovit način pokušavaju uhvatiti u koštac sa sjećanjima i svakodnevicom, kontinuirano preispitujući odnos sa sredinom i ljudima koji je okružuju i odnos sa samim sobom, trudeći se pozicionirati u gradu i vremenu u kojem živimo.
Više fotografija u linku OVDJE.
P.S. Iva Pejković je u međuvremenu zahvalila domaćinima prigodnim videom: