Stipe Ivanović Cipre prati aktualnu političku situaciju u susjedstvu redom: Banja Luka, Srbi, Hrvati, Bošnjaci, Srbija i Kosovo, koju ocijenjuje alarmantnom i smatra da smo mi u Hrvatskoj riješili goruće probleme te da nama danas prijeti opasnost od rata maslinara. Onih koji imaju tradiciju tisuću godina i onih koji imaju pet do osam godina tradicije, smatra Cipre. On bi htio to spriječiti jer svi smo mi dobri ljudi, veli Cipre. U novom obraćanju javnosti progovara o tome kako doći do kvalitetnog maslinovog ulja.
Mi otočani (boduli) , zagora (vlaji), i primorci smo isti narod. Čemu tako ružne rasprave čak i nekulturne o proizvodnji maslinovog ulja, a ja kao stari bodul nudim rješenje da se taj “rat” izbjegne.
KAKO DO DOBROG MASLINOVOG ULJA
Raznim tribinama o maslinarstvu i izjava gospodina dr. Vlatkovića i nagovaranjem naših težaka poljodjelaca da odustanu od tradicionalnog uzgoja masline i prerade maslinovog ulja uništit ćemo kvalitetu, odnosno dobar glas o ljekovitosti i kvaliteti toga ulja. Posljedice takovoga pristupa je pad cijena našeg ulja, a na kraju će propasti i svi novi nasadi maslina.
Prenošenje znanja i tehnologije prerade ulja iz susjedne nam Italije je, barem meni , smiješno, da ne kažem zločesto; objašnjavaju našim poljodjelcima da se masline ne smiju držati u sudovima napunjenim morem, da se ne smije pohraniti ni u stare kamenice već da se mora čuvati u rostfraju.
Kada pročitate kalendar radova u masliniku, zastrašujući je podatak o namjenskim sredstvima kojima se ta jadna naša stara maslima mora tretirati da bi dala što više ploda. To mi se čini isto kao i kada bi starim ljudima davali narkotike za izdržljivost na radnom zadatku umjesto čaše vina i još im objasnili da je to za njihovo dobro.
Nemojmo ih obmanjivati ili nagovarati na nešto neprirodno!
Naši posjedi su mali, pogotovo na otocima, ali zato ulje priređeno na tradicionalni način bez raznih zaštitnih sredstava dobiva na cijeni. Prihvatite li novi uzgoj i nova pravila, ulje će po kvaliteti postati slično talijanskom, padati će mu cijena, a na kraju će maslinici biti još zapušteniji nego danas.
Novim stručnim predavačima moglo bi se i oprostiti da u uvodnoj riječi kažu: “Narode, vaš proizvod je najbolji!” Ali ako hoćete industrijsku proizvodnju koja se zasniva na količini, a maslinovo ulje po ljekovitosti postaje jednako ulju soje ili suncokreta.
Nama običnim ljudima je jasno da su današnje bolesti u 90% slučajeva posljedica nezdrave industrijske ishrane i proizvodnje iste hrane. Da bih dokazao da sam u pravu, postavljam Vam pitanje; kako su davno prije ove danas tzv. moderne zdrave proizvodnje ulja, ljudi uopće saznali da je maslinovo ulje zdravo i ljekovito?
Nemojte biti kao Amerikanci koji naciji nameću da je najbolja kokoš iz kaveza i to ekološki čista jer joj ni perje ne raste, a ne ona lipa puna perja što po prirodi slobodno čeprka tražeći hranu.
Spomenuti ću Vam istiniti događaj koji se dogodio na otoku Ugljanu:
Poznati talijanski proizvođač ekstra maslinova ulja došao u goste našoj domaćici i donio joj 20 litara svoga ulja. Domaćica mu za uzvrat spremi pune gradele bile ribe. Kada se riba ispekla, domaćica postavi ribu na stol, terinu domaćih pomidora iz vrta i vrč crnog vina. Uljudno pozove gosta za stol i zapita ga : “Gospodine hoćemo li ribu zaliti onim Vašim finim uljem?”
-Ne gospojo, nemojte zaboga onim mojim finim nego je polijte s onim vašim sporkim uljem.”
— Mislim da sam spriječio rat maslinara starih/novih—
Pozdravlja vas vaš Stipe – Cipre Stella Maris