Na današnji dan, 4. ožujka 1993. godine u Zagrebu, u prometnoj nesreći je poginuo Tomislav Ivčić, kantautor koji je napisao više od 200 pjesama i izdao 23 albuma prodana u više od dva i pol milijuna primjeraka, zabavljač bez čijih stihova ne prolazi ni jedna dalmatinska fešta, domoljub čija je pjesma „Stop the war in Croatia“ obišla čitav svijet, prijatelj, muž i otac.
Sada već četvrt stoljeća u mislima je svih svojih obožavatelja, no zasigurno najviše svojoj obitelji, supruzi Slavici te djeci Izabeli, Kristini i Ivanu.
Obitelj na dan njegove smrti posjećuje grob na Mirogoju, a često im se putem društvenih mreža javljaju njegovi obožavatelji, ljudi koji i danas žive, raduju se i tuguju uz njegove pjesme. Baš poput njegova stiha „I onda kad ne bude nas bilo, pivat će se pisme naše“.
Ovaj rođeni Zadranin proslavio se obradama poznatih talijanskih canzona i pjesmama dalmatinskog melosa, o voljenom Zadru napisao je neke od svojih najljepših pjesama poput „Kalelarga“ i „Tamo gdje sam rođen“, a pjesma „Večeras je naša fešta“ od objave 1986. godine postala je neslužbena himna cijele Dalmacije.
Ivčićeva sjajna karijera tragično je prekinuta na današnji dan, 4. ožujka 1993. godine. Upravljajući mercedesom, pokušao je izbjeći pješakinju na kolniku, prešao u suprotni trak i frontalno se sudario s BMW-om. U nesreći su poginuli on, pješakinja koju nije uspio izbjeći te suvozačica iz BMW-a. Pokopan je na zagrebačkom Mirogoju.
Od 1990. godine bio je član HDZ-a te se u veljači 1993. kandidirao za zastupničko mjesto u Hrvatskom saboru. Mjesto je na izborima i osvojio no njegova prerana pogibija spriječila ga je da stupi na tu dužnost.
„Tamo se crven, bijeli, plavi vije, tamo se pjesme pjevaju ko prije, a moja braća uvijek iste snove snivaju.“, tako je Tomislav Ivčić, zaljubljenik u ljude i note, pjevao o svojoj domovini u kojoj živi i kad ga nema, već generacijama.