Stara fotografija: Zatočenici logora Fraschette na putu za domovinu

Dan sjećanja na holokaust i sprječavanja zločina protiv čovječnosti međunarodni je dan sjećanja koji se svakog 27. siječnja obilježava diljem Europe, pa tako i u Hrvatskoj. Obilježavanjem toga dana želi se podsjetiti na sve žrtve nacističkih režima tijekom Drugog svjetskog rata. Na taj dan 1945. godine Crvena armija oslobodila je oko 7 500 zatočenika koje su za sobom ostavili nacisti u koncentracijskom logoru Auschwitz u Oświęcimu u Poljskoj.

Tijekom Drugog svjetskog rata mnogi su civili iz Biograda na Moru i okolice internirani u koncentracijski logor koji se nalazio na otoku Molatu, a zatim s toga mjesta u logor Fraschette u Italiji, u provinciji Frosione, općina Alatri.

Na fotografiji koju gledate ispred vas su uglavnom Biograđani koji su, kao taoci, početkom lipnja 1942. godine silom odvođeni u spomenute logore. Podatke o tome tko su oni tj. njihova imena i prezimena, dala je Ivka Mihajlović rođ. Štampalija, kći Danilova, i u skladu s time navest ću ih.

Prvi red – stoje na nogama pri vrhu fotografije su: 1. ILKA JELIČIĆ udana STANKOVIĆ iz Biograda, 2. JOSIP BUČA, PIC, 3. SVETO KRNETA iz Kistanja, 4. BISERKA KRNETA iz Kistanja.

U drugom redu (sredini) su: 1. Danica Štampalija (do prozora) iz Biograda, 2. JELA KATIĆ (do prozora) iz Biograda, 3. JOSO TOMIĆ, ŠKUTRE (do prozora) iz Biograda, 4. SOFIJA ŠTAMPALIJA iz Biograda, 5. BEPO COLIĆ (drži ruke na ramenima dječaka ispred – Alvižu) iz Biograda, 6. SMILJKA JELIČIĆ (drži dijete Pedišić, ime nepoznato) iz Biograda, 7. PAVICA JELIČIĆ, Alvižova majka iz Biograda, 8. N. KRNETA (majka Biserke, iznad nje) iz Kistanja, 9. ZORKA KRNETA (drži dijete) iz Kistanja, 10. N. N., 11. VUKA PEDIŠIĆ r. ZEČEVIĆ (žena Slavka i Ankina majka) iz Jagodnje.

U trećem redu su oni koji sjede pri dnu: 1. KATA COLIĆ Ž. VICINA (majka Bepa i Ankice) iz Biograda, 2. N.N. s otoka Iža, 3. N.N. (dječak) iz otoka Iža, 4. ALVIŽO JELIČIĆ iz Biograda, 5. ANKICA COLIĆ djev. URODA iz Biograda, 6. ANKA JELIČIĆ iz Biograda, 7. i 8. Po redu su dva brata, dječaci, KRNETA iz Kistanja i 9. STARICA, baka koja sjedi KRNETA iz Kistanja.

Sustavna denacionalizacija i svakodnevni primjeri gušenja sloboda i građanskih prava, uhićenja, poniženja, maltretiranja i drugi postupci, bili su obilježja fašističke okupacije Biograda koja je trajala od 13. travnja 1941. godine do 1. listopada 1944. godine. Ne ponovilo se.

Izvor: Božulić, Gorka. 2013. Biograd u Drugom svjetskom ratu, godine obnove i izgradnje. Zavičajni muzej Biograd na Moru. Biograd na Moru.

IN MEMORIAM: Preminuo mons. Ivan Mustać, omiljeni svećenik Zadarske županije

U 65. godini života i 40. godini svećeništva danas je u Zagrebu preminuo mons. Ivan Mustać, omiljeni svećenik Zadarske nadbiskupije.

Mons. Ivan Mustać, po svom izuzetno angažiranom svećeničkom, pastoralnom radu zaslužni i značajni, poznati i među pukom omiljeni svećenik Zadarske nadbiskupije, župnik župe sv. Stošije u Biogradu n/m, preminuo je u ponedjeljak 21. siječnja u Kliničkoj bolnici Dubrava u Zagrebu, uslijed bolesti srca čijem je tretmanu liječenja intenzvino bio podvrgnut zadnja dva mjeseca. Umro je u 65. godini života i 40. godini svećeništva.

Kao generalni vikar Zadarske nadbiskupije od 2001. do 2010. godine, mons. Mustać bio je bliski suradnik blagopokojnog zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe i predsjednik Organizacijskog odbora za doček sv. pape Ivana Pavla II. u Zadru 2003. godine.

Mons. Mustać je koordinirao i operativno bio nositelj svakog organizacijskog aspekta u dočeku pape Wojtile kojega je i osobno u svom životu neizmjerno volio, poštovao i njegove pastoralno-evangelizacijske smjernice slijedio. Od 2006. do 2012. godine bio je župnik katedralne župe sv. Stošije u Zadru, a od 2012. godine do svoje smrti župnik Biograda n/m.

Mons. Mustać rođen je 24. rujna 1955. godine u Privlaci. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1980. godine u Zadru.

Obavljao je sljedeće službe župnika u Zadarskoj nadbiskupiji: Polača (1980.), Pristeg, Radošinovac (1981.), dekan Benkovačkog dekanata (1988.), voditelj župa Benkovac, Korlat i Raštević (1990.), privremeni upravitelj župe Uznesenje BDM u Zadru i sv. Šimuna i Jude Tadeja (Bokanjac), voditelj Dijecezanskog vijeća za katehizaciju (1992.), dekan Zadarskog dekanata (1994.), župnik župe Uznesenja BDM u Zadru (1996.), povjerenik za katehizaciju Zadarske nadbiskupije. Godine 2002. dobiva počasni naslov kapelana Svetoga  Oca.

Bio je član Svećeničkog vijeća i Zbora konzultora (2011.) i član Svećeničkog vijeća Zadarske nadbiskupije (2016.).

Don. Mustać ostat će zapamćen po svom izuzetno angažiranom svećeničkom, pastoralnom radu a bio je poznat i među vjernicima omiljeni svećenik Zadarske nadbiskupije.

Jedna od posljednjih snimki na kojoj se vidi mons. Mustać, za njegova života, snimljena je u Biogradu na Moru u subotu 13. listopada 2018. godine ispred zgrade gradske uprave.

Zbogom dragi svećeniče. Počivao u miru Božjem! :'(

Izvor: ezadar.hr

Ivan Pelicarić “Đovanin”, posjednik i sokolaš, prvi starosta i doživotni predsjednik biogradskog Sokola

U Biogradu je 4. kolovoza 1854. rođen Ivan Pelicarić “Đovanin”, posjednik i sokolaš. Pučku školu pohađao je u rodnom mjestu, a klasičnu gimnaziju u Zadru. U rad zadarskog sokola uključio se krajem devedesetih godina XIX. stoljeća, a 1907. jedan je od pokretača osnivanja Hrvatskog sokola u Biogradu kojemu je bio prvi starosta, kako se tada kod sokolaša nazivala funkcija predsjednika.

Otvor Hrvatskog sokola u Biogradu 1907. godine

Bio je neko vrijeme i podstarosta Sokolske župe Ban Paližna u Zadru. Tijekom ratnih zbivanja vezano uz Prvi svjetski rat i kraće talijanske okupacije od 1919. godine, prelazi u Split te se ponovno vraća u Biograd 1923. godine, kada su Talijani napustili njegov rodni grad. Iste godine, uz najdugovječnijeg biogradskog načelnika Huberta Borellija, obnavlja rad biogradskog Sokola čiji je rad bio prekinut početkom Prvog svjetskog rata.

Kako je stara biogradska sokolana bila uništena dao je sokolskom društvu jednu svoju zgradu za djelovanje, da bi kasnije, kada društvo mijenja naziv u Jugoslavenski sokol, oporučno, dok god društvo djeluje, ostavio na trajno korištenje prostorije u zgradi ovome društvu. Društvo ga je za uzvrat i za njegove zasluge 1926. godine imenovalo doživotnim predsjednikom. Umro je deset godina kasnije, 1936. u Biogradu.

U zgradi Ivana Pelicarića je kasnije sjedište sportskog društva “Partizan”, a danas je na tome mjestu restoran i hotel “Carpymore”.

Biograd 1928./1930. godine: Društveno-politička krema Biograda

Uz društvo Hrvatski sokol, u čijem je okrilju i iznikla, Gradska glazba Biograd odigrala je značajnu društvenu ulogu, osobitu u prvom kvartalu prošlog stoljeća. U različitim izvorima javlja se pod nekoliko naziva; Biogradska općinska glazba, Glazba na limenim instrumentima, Puhačka glazba, Pleh glazba, Limena glazba, Glazbeno društvo Biograd i Puhački orkestar.

 

Zbog siromaštva iz biogradske općine 26-ero djece u veljači 1936. godine preseljeno i smješteno u sjeverne hrvatske krajeve

Bio je to egzodus, u odnosu na broj stanovnika, gotovo biblijskih razmjera: iz biogradske općine je radi siromaštva odvedeno i smješteno u sirotište pokraj Zagreba i kod bogatijih seljaka na sjeveroistoku Hrvatske samo u veljači 1936. godine ukupno 26-ero djece, cijeli jedan razred! Sam grad Biograd imao je tada tek nešto više od tisuću stanovnika. Bila je to, za naše krajeve i prilike, jedna nezapamćena humanitarna akcija!

U Jadranskom dnevniku, u broju 28. iz 1936. godine, na petoj stranici,  u rubrici „Život našega grada“, ostao je zabilježen jedan novinski članak o otvorenju današnje Specijalne bolnice za ortopediju u Biogradu na Moru. Članak je objavljen u veljači 1936. godine pod naslovom „Svečano otvorenje nove banovinske bolnice u Biogradu n-m“

Na istoj stranici objavljen je ispod navedenog i članak pod naslovom Plemenita akcija za spašavanje siromašne dalmatinske djece privodi se kraju“ koji mi je skoro promakao,  a govori o odvođenju siromašne djece s područja biogradske općine, ukupno 26 mališana, u sirotište u Hrvatskom Leskovcu (danas naselje u sastavu Grada Zagreba) te kod bogatijih seljaka u Đurđevac, koji se nalazi u sjeveroistočnom dijelu Hrvatske, u današnjoj Koprivničko – Križevačkoj županiji.

Iz današnje perspektive uistinu je šokantna činjenica da je cijeli jedan razred djece zbog siromaštva 1936. godine oduzet roditeljima i preseljen kod njima nepoznatih osoba, ma koliko ova akcija imala plemenitu pobudu. No kad se pročitaju zapisi iz tridesetih godina XX. stoljeća, čini se kako je širim biogradskim područjem vladala prava pošast gladi!

U svojoj poznatoj knjizi “Kako živi narod”, Rudolf Bićanić, naš poznati ekonomist i poznavatelj prilika, tridesetih je godina prošlog stoljeća, nakon što je obišao siromašna područja u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, zapisao: “Ima jedna činjenica bez koje se ne može razumjeti gospodarski život pasivnih krajeva: nad tim krajevima stalno lebdi sablast gladi! U njima ljudi moraju kupovati za novac najpotrebniju živežnu namirnicu – kruh naš svagdašnji” (Bićanić, 1935.: 8).

Sadržaj članka koji govori o spašavanju djece od siromaštva s područja biogradske općine, objavljenog u broju 28. Jadranskog dnevnika na stranici petoj, u rubrici „Život našega grada“ pod naslovom Plemenita akcija za spašavanje siromašne dalmatinske djece privodi se kraju“, s požutjelog papira prenosim u cijelosti i možete ga pročitati u nastavku ovoga priloga.

Jadranski dnevnik br. 28, godina III, Split 4. veljače 1936.

Ovih dana imali smo prilike razgovarati sa narodnim zastupnikom g. Josipom Silobrčićem, koji se povratio iz Zagreba kamo je bio otpratio siromašnu djecu biogradskog kotara. G. Silobrčić bio je vrlo ljubazan te nam je u nevezanom razgovoru ispričao neke vrlo interesantne detalje o spašavanju i smještavanju siromašne djece iz dalmatinske Hrvatske, za koju se brine Hrvatska zadruga „Sloga“ na čelu sa dr. Totom i članice „Hrvatske žene“., te ostale Hrvatice Zagreba koje u ovoj plemenitoj akciji pokazuju pravu majčinsku ljubav.

G. Silobrčić otpratio je 26 mališana iz biogradske općine, te je odmah na kolodvoru u Zagrebu bio dočekan od specijalno određenog odbora.Djeca su tramvajem bila odmah prevezena u prostorije „Hrvatske žene“. Interesantno je spomenuti i to da su građani Zagreba, koji su se vozili tramvajem, odmah izišli i učinili mjesta djeci. U „Hrvatskoj ženi“ mališani su dobili nova odijela i obuću, iako su pažnjom i brigom Hrvatica Biograda na moru bili dobro obučeni. Tu im je odmah dana i hrana, pa su se u pratnji jednog povjerenika uputili u kotar Gjugjevac ( Đurđevac u današnjoj Koprivničko – Križevačkoj županiji), gdje su smješteni kod bogatih hrvatskih seljaka.

Inicijativom gđe. Hirst petorica ovih mališana poslana su najprije u sirotište u Hrvatskom Leskovcu, gdje će naučiti čitati i pisati, a kasnije će biti smješteni na zanat. Tako im je već unaprijed osigurana egzistencija. Jedan od ovih dječaka je siroče nedavno tragično preminulog seljaka iz jednog sela blizu Biograda na moru.  

Ovom prilikom kazao nam je g. Silobrčić da treba najenergičnije demantirati sve one zlonamjerne vijesti o nekom tobožnjem lošem postupku s djecom. Sva su djeca ne samo dobro smještena, nego se njihovi dobročinitelji brinu za njih još više nego li za svoju djecu i primaju ih pravom bratskom ljubavlju. Osim toga svi oni redovito pohađaju školu.

Mališani iz Biograda na moru bili su vrlo veseli , te su se sa suzama u očima oprostili od svog narodnog zastupnika, koji ih je dopratio sve do mjesta njihovog novog boravišta.

Ova plemenita akcija spašavanja siromašna djece iz Dalmacije privodi se intenzivno kraju, pa će kroz malo dana i ostali mališani iz naših zagorskih općina, kao i sa otoka biti smješteni kod bogatijih seljaka Banske Hrvatske, gdje će naći svoj dom i gdje će se osjećati kao kod kuće.

Djeca koja su odvođena iz siromašnijih dijelova Hrvatske te Bosne i Hercegovine bila su tih gladnih godina početkom prošlog stoljeća uglavnom smještena u imućnije obitelji u sjevernim krajevima, gdje je bio manji natalitet, a ponegdje je vladala “bijela kuga”. Zabilježeni su mnogi primjeri dirljivog gostoprimstva i topline tih, kako bismo danas rekli, udomiteljskih obitelji. No paralelno sa smještajem i brigom o pristigloj djeci, trebalo je prikupljati pomoć u hrani, odjeći i novcu, kako bi im se osigurala sredstva za život, a obitelji u koje su bili smješteni brinule su se da im bude što bolje.

O povratku, a i ostanku jednog broja djece u sjevernim krajevima također ima dosta zapisa i dokumenata, o čemu će biti riječ u drugim prilozima.

U drugoj polovini devetnaestog stoljeća u Hrvatskoj su nastale brojne humanitarne organizacije, posebno one za pomoć siromašnim obiteljima i djeci. One su na neki način simbolizirale narastanje građanskog društva. Najviše ih je bilo u Zagrebu, ali su isto tako osnivane u drugim gradovima, u Varaždinu, Vinkovcima, Bjelovaru, Slavonskom Brodu, Karlovcu. Spomenute organizacije su svojim djelovanjem, pored ostalog, bile vezane i za Dalmaciju. Tako je 1903. godine u Zagrebu osnovano Društvo za namještanje naučnika u trgovini i obrtu, koje je 1917. godine nazvano “Hrvatski radiša”, a djelovalo je sve do Drugog svjetskog rata. “Hrvatski radiša” prihvatio je i uputio u trgovačka i obrtnička zanimanja mnoštvo siromašne seoske djece iz zaostalih hrvatskih područja, pa tako i iz Dalmacije. Slične je aktivnosti razvijala i spomenuta “Hrvatska sloga”, koju je dvadesetih godina prošlog stoljeća osnovala Hrvatska seljačka stranka.

Umjetnička slika: Tolićevo guvno, položaj današnje Ilirije

Izvor: Jadranski dnevnik br. 28, godina III, Split 4. veljače 1936.

BIĆANIĆ, R. (1936.), Kako živi narod, Pretisak, Zagreb, Globus

VIDEO: Umirovljenika pitali strahuje li od gripe, njegov odgovor postao apsolutni hit! Pojavila se i duža verzija…

Stručnjaci su u subotu u Klinici za infektivne bolesti “Fran Mihaljević” pokušali smiriti mini-histeriju oko gripe u Hrvatskoj poručivši da nema mjesta panici i da je situacija pod kontrolom.

S njima se, čini se, složio i jedan vitalni umirovljenik kojeg su novinari N1 televizije uhvatili na Cvjetnom trgu u Zagrebu i u sklopu anketiranja građana upitali plaši li se gripe. Uglađen i fin gospodin nije se dao smesti, te je dao odgovor koji je ubrzo postao hit na svim društvenim mrežama.

”Ne postoji gripa, zlato moje. Imam 82 godine, nikad bolestan, nikad kod doktora. To zapamtite svi. Sramota, penzioneri su uništili zdravstvo. Boli me ruka, boli me noga, sve me boli… Vježbaj, p**** ti materina!”, rekao je, zasad neimenovani, gospodin.

Novinar i urednik N1 televizije, Ilija Jandrić podijelio je po društvenim mrežama video zapis koji je snimljen u sklopu ankete koju je provodila novinarka Ivana Kopčić. Odrješiti gospodin svojim je originalnim odgovorom odmah potom postao prava senzacija na internetu.

Video sa senzacionalnim umirovljenikom u glavnoj ulozi samo na Facebooku je u roku od nekoliko sati nakon objave podijelilo oko 4.500 tisuće ljudi, a sam video u jedno poslijepodne postigao preko 400.000 pregleda. Pogledati se može i na Twiteru, YouTube-u…

Prva snimka koja je objavljena traje 13 sekundi, a uskoro je Jandrić objavio i dužu verziju. Integralan video od minutu i osam sekundi u kojem gospodin, u međuvremenu smo saznali da se zove Toni,  opširnije daje svoje zdrave savjete ne propustite pogledati 😀

BIOGRAD NA MORU: „Netko sustavno truje životinje!“

Već neko vrijeme po društvenim mrežama kruže upozorenja da je na određenim lokacijama po Biogradu na Moru postavljen otrov kojim se truju životinje, osobito psi i mačke. Najbolje je slučaj opisala ženska osoba, koja je htjela ostati anonimna, u svom obraćanju medijima. Zadarski.hr ovo je njeno pismo 17. siječnja ove godine objavio u cijelosti, a u sadržaju piše

“Zbog nedavnih dogadaja u Biogradu na Moru kojima se trenutno ne nazire kraj, odlučila sam javnost obavijestiti o situaciji trovanja mačaka i pasa u Biogradu kako bi se ovome stalo na kraj. Na Badnjak se moj pas otrovao pužomorom kraj Srednje škole u Biogradu na Moru, a kasnije sam imala čuti da se ponovilo trovanje dva psa kod plaže Dražica u Biogradu.

Danas preko Facebooka čitam objavu jedne poznanice kojoj se otrovala mačka, a protekle godine je zapravo uvijek bilo slučajeva trovanja na području Biograda sto možete provjeriti na stranici Veterinarske ambulante Dado u Biogradu. Napominjem da je jedini razlog zašto je moj pas danas živ zapravo Veterinarska ambulanta Dado koja ga je spašavala tijekom Badnjaka i na tome mu neopisivo hvala.

Otrov koji se baca je uvijek prikladno smješten na području gdje se okupljaju mačke, kod Srednje škole, u Solinama, kod gradskog groblja, na Dražici, te je uvijek isti otrov – pužomor umiješan u hranu za mačke. Taj otrov pojedu i druge životinje, a ne samo mačke koje su lutalice – primjer mog psa koji nije lutalica i kojeg gledamo i pazimo kao člana obitelji.

Fotografija iz Facebook grupe s ciljem, kako sam naziv grupe sugerira: Pronaći monstruma/monstrume koji truju životinje po Biogradu!

Otrov je nemarno postavljen uz cestu, kraj šetalista gdje prolaze ljudi sa kućnim ljubimcima i djecom koja su isto ugrožena u svemu ovome jer mogu neznajući taknuti otrov i ne oprati ruke. Truju se kućni ljubimci koje ljudi vole kao da su njihova djeca, u koje ulažu vrijeme i novac te stvaraju uspomene s njima. Moja susjeda je tako nedavno ostala bez mačke zbog trovanja (isti otrov koji je pojeo moj pas) koja joj je predstavljala društvo i utjehu.

Ljudi u Biogradu sumnjaju na neku organizaciju koja to provodi, jer nije više za vjerovati da je sve te slučajeve trovanja počinila jedna osoba. Nemamo nikakvih dokaza, osim ovih fotografija, ali radim na tome da se sazna tko je odgovoran kako bi se stalo na kraj trovanju i ubijanju nedužnih životinja ali i trovanju prirode.

Nismo više sigurni puštati pse ni u šumu od straha da nešto ne pojedu, jer svakih mjesec dana javi se novi slučaj trovanja. Ostavljam vam slike otrova kraj Srednje škole u Biogradu kojim je otrovan moj pas.”

Osim pisma upućenog medijima ljubitelji životinja, a koji su pretežno iz Biograda na Moru, okupljaju se u Facebook grupi s ciljem, kako sam naziv grupe sugerira: Pronaći monstruma/monstrume koji truju životinje po Biogradu! Grupu je osnovala Lucija Pribilović, a trenutno broji 60-ak članova.

Važno je napomenuti da su slučajevi  trovanja životinja kazneno djelo kojima se treba pozabaviti policija. Trovanje životinja zabranjeno je Zakonom o zaštiti životinja (čl. 4, st. 2, tč. 14), a propisana kazna za fizičke osobe je od 10 do 15 tisuća kuna. Također, trovanje je kažnjivo i Kaznenim zakonom (čl. 205, st. 1), a predviđena je kazna zatvora do jedne godine. Za sada nije poznato jesu li slučajevi trovanja životinja po Biogradu prijavljeni policiji.

Fotografije: Facebook, Pixabay (naslovna)

VIDEO: VRO Maslenica – 5 minuta za sjećanje

Upravo u operaciji Maslenica neprijatelj je doživio prvi veći poraz u nizu onih koji će uslijediti do njegova potpunog sloma. Hrvatski sjever i jug ponovno su povezani. Pontonski most izgrađen nedaleko od srušenog osigurao je ponovno prometovanje Novskim ždrilom do izgradnje novog Masleničkog mosta. Hrvatskom je narodu vraćena nada i dostojanstvo, no ono što je možda bilo i najvažnije, bio je to početak stvaranja vojne sile spremne donijeti slobodu cijeloj Hrvatskoj…

U ranojutarnjim satima 22. siječnja 1993. hrvatske su snage pokrenule operaciju Maslenica u kojoj su istodobno oslobodile zadarsko zaleđe s Novskim ždrilom i dijelom Velebita te područje oko HE “Peruća” kod Sinja, ukupno oko 1050 četvornih kilometara. Bila je to prva veća i po mnogočemu jedinstvena hrvatska vojno-redarstvena operacija u Domovinskom ratu koja je označila svojevrsnu prekretnicu u njegovu tijeku.

Kratki povijesni prikaz vojno-redarstvene operacije Maslenica u siječnju 1993. u zadarskom zaleđu:

Operacija je planirana pod kodnim nazivom Gusar i izvedena u potpunoj tajnosti. U samo 72 sata i uz sudjelovanje svih triju grana OSRH oslobođena su 92 četvorna kilometra dotad okupiranog hrvatskog teritorija i ostvareni svi glavni ciljevi operacije. Jedna je od njezinih posebnosti bilo sudjelovanje gardijskih brigada: 4. te dijelova 1., 2., 3. i 9. čija se uloga pokazala ključnom. Svaka je na svoj način pridonijela i uspjehu same operacije i očuvanju dostignutih borbenih položaja, iako su neke bile tek u osnivanju, a druge prebačene na bojišnicu sa stotinama kilometara udaljenih područja i uvođene u borbu iz pokreta. Uz njih su na surovim, velebitskim snijegom okovanim vrletima djelovale koordinirano i snage Specijalne policije MUP-a ovladavajući dominantnim kotama i komunikacijama, a značajan su doprinos dale i pričuvne brigade HV-a te domobranske pukovnije.

Hrvatska vojska i policija u napadna su djelovanja krenule iz nekoliko pravaca i već prvog dana oslobođeni su Rovanjska, Maslenica, Novsko ždrilo, Podgradina, Islam Latinski, Islam Grčki i Kašić. Idućih je dana oslobođena i zračna luka “Zemunik” te brojna mjesta zadarskog zaleđa. Strateški iznimno važno bilo je i preuzimanje nadzora nad širim područjem Velike i Male Bobije, Tulovih greda i Malog Alana, ključnih položaja na Velebitu s kojih su hrvatske snage mogle nadzirati Obrovac, Gračac, Benkovac. Do završetka operacije oslobođeno je cijelo područje “ružičaste zone” u zadarskom zaleđu i osiguran strateški bitan prostor Novskog ždrila.

Premda su glavni ciljevi operacije ostvareni u vrlo kratkom vremenu, zbog pritiska međunarodne zajednice 25. siječnja zaustavljeno je hrvatsko napredovanje nadomak Obrovca i Benkovca. Neprijatelj je to iskoristio za pojačanje svojih snaga i protunapad pa su borbe potrajale još nekoliko dana. No, hrvatske su snage, ojačane postrojbama koje su helikopterima prebačene iz Slavonije, zadržale dostignute crte. Bio je to dotad prvi helikopterski desant postrojbi HV-a. Pobijeđen taktički i operativno unatoč brojčanoj nadmoći, neprijatelj na završetku operacije pribjegava još jednom očajničkom potezu. U znak odmazde 27. siječnja prijeti rušenjem brane “Peruća”. Unatoč aktiviranju 30 tona eksploziva, oštećena brana nije popustila. Katastrofa koju bi izazvao vodeni val izbjegnuta je, a snage Hrvatske vojske spriječile su daljnje neprijateljsko napredovanje i ubrzo ovladale kompletnim područjem. Borbe do kraja ožujka i okončanja operativnih djelovanja na širem području zadarskog zaleđa nisu, nažalost, prošle bez žrtava. Svoje je živote za domovinu položilo 127 hrvatskih vitezova, a 158 ih je ranjeno.

Zahvaljujući spremnosti i sposobnosti gardijskih brigada te Specijalne policije u izvođenju borbenih djelovanja, uspješnost operacije bila je višestruko zajamčena.
Upravo u operaciji Maslenica neprijatelj je doživio prvi veći poraz u nizu onih koji će uslijediti do njegova potpunog sloma. Hrvatski sjever i jug ponovno su povezani. Pontonski most izgrađen nedaleko od srušenog osigurao je ponovno prometovanje Novskim ždrilom do izgradnje novog Masleničkog mosta. Hrvatskom je narodu vraćena nada i dostojanstvo, no ono što je možda bilo i najvažnije, bio je to početak stvaranja vojne sile spremne donijeti slobodu cijeloj Hrvatskoj.

Oni su Hrvatska – njima je dugujemo, poslušajte na kraju u filmu Bernarda Kotlara njihova imena, imena poginulih hrvatskih branitelja:

Izvor: Hrvatski vojnik

Fotografije: Ivan Perica; izvor: Facebook

Liga protiv raka Zadar – podružnica Biograd u Biogradu na Moru obilježila Dan mimoze

Svake se treće subote u mjesecu siječnju tradicionalno obilježava Dan mimoze i Nacionalni dan borbe protiv raka maternice. Cvijet mimoze izabran je za zaštitni simbol ove javnozdravstene akcije, jer mimoza u mnogim kulturama simbolizira ženu, njenu emancipaciju i osjećajnost, samim time što cvjeta u ledenim uvjetima i time pokazuje snagu i otpornost koju bi svaka žena trebala imati, osobito kada je u pitanju njeno vlastito zdravlje.

Grančica mimoze, Fotografija: Mirjana Zorić

Liga protiv raka Zadar u suradnji sa Zavodom za javno zdravstvo Zadar ove je subote u prijepodnevnim satima na Narodnom trgu u Zadru dvanaesti put zaredom obilježila Dan mimoze, dan posvećen borbi protiv raka vrata maternice. Istovremeno je taj dan prva podružnica Lige prigodno obilježavala i u Biogradu na Moru.

Podružnica Lige je, zbog najavljenih loših vremenskih prilika, Dan mimoze obilježila u prostoru trgovačkog centra Bure centar u Ulici dr. Franje Tuđmana 82 u Biogradu na Moru. Uz humanitarno dijeljenje grančica mimoze, članice Lige dijelile su i edukativne brošure o važnosti prevencije raka vrata maternice. Osim toga, kao izraz tople dobrodošlice i poziv na druženje, pripremile su i dijelile  tople napitke i svoje domaće proizvode. Također su zainteresiranim prolaznicima osigurale i poklone sponzora koji u Biogradu na Moru prate i podržavaju njihov rad.

12. Dan mimoza obilježen i u Biogradu

„Odaziv sugrađana povodom obilježavanja Dana mimoze je i više nego dobar. Iz iskustva znam da su ljudi naročito senzibilizirani kad je riječ o ljudima koji su bolesni, no ovom prigodom pokazali su interes za našim edukativnim materijalima te mjerama prevencije, a sve to naročito je važno za srednjoškolsku i studentsku populaciju, da imaju saznanja o tome što što je Papa – test, što je glavni uzročnik raka vrata maternice, tko najčešće obolijeva  i tako dalje. O svim mogućim načinima prevencije mogu pronaći osnovne informacije u našim lecima koje smo danas dijelili.“, kazala je Ljubica Wagner, prva predsjednica biogradske podružnice Lige protiv raka, koja se ujedno zahvalila svim članicama i članovima Lige.

“Zahvaljujem se svim tim divnim ljudima, članicama i članovima Lige, koji su svojim trudom i zalaganjem, svatko na svoj način, doprinijeli da se Dan mimoze dostojanstveno obilježi i u našem Biogradu. Posebna čast mi je surađivati sa svima njima skupa u svim akcijama koje poduzimamo od osnutka biogradske podružnice .”, dodala je Ljubica Wagner.

Glavni cilj ove javnozdravstvene akcije jest podići svijest žena o važnostima i mogućnostima prevencije raka vrata maternice te ih informirati o važnosti odlaska na redovite preglede, jer je rano otkrivanje raka jedan od preduvjeta za smanjenje smrtnosti i broja novooboljelih od raka vrata maternice. Uz to su važni i edukacija o odgovornosm spolnom ponašanju, osobito mladih, te mogućnost besplatnog cijepljenja protiv HPV virusa.

GRADSKA KNJIŽNICA BIOGRAD NA MORU: „Upoznaj Hrvatsku osobno, Teslin priručnik za hodače“, multimedijalno predavanje i predstavljanje knjige

U ponedjeljak, 14. siječnja 2019. godine s početkom u 18 sati,  u Gradskoj knjižnici Biograd na Moru održat će se multimedijalno predavanje i predstavljanje knjige „Upoznaj Hrvatsku osobno, Teslin priručnik za hodače“.

Autor knjige je putopisac Nikola Horvat, koji je proveo ukupno 104 dana na „Croatian Long Distance Trailu“ i prešao ukupno 2 200 kilometara od Iloka do Prevlake.

O svojem pothvatu održat će u Gradskoj knjižnici Biograd na Moru predavanje i predstaviti svoju knjigu te nas upoznati s ljepotama Hrvatske: u ponedjeljak, 14. siječnja 2019. godine s početkom u 18 sati.

HNK Primorac: Trener Dominis zakazao pripreme

Vrijeme odmora je iza nogometaša trećeligaša HNK Primorca.Trener Jugo Dominis je zakazao okupljanje svojih igrača u ponedjeljak u 16 sati na igralištu Kazimira i Silvia u Biogradu na Moru.

Na prozivku trebaju doći svi igrači, a stručni stožer će iznijeti plan i program priprema do početka natjecanja u Trećoj HNL – Jug u ožujku ove godine.

U prvom dijelu priprema radit ćemo na fizičkoj spremi igrača, nakon toga uslijedit će uigravanje linija i igranje prijateljskih utakmica. Sve treba učiniti da se dobro spremimo za početak natjecanja u ligi.“, kazao je za Zadarski.hr trener Jugo Dominis.