Osvanuo je toga ponedjeljka, 18. studenog 1991. godine, u Ravnim kotarima sunčan dan i za mjesec studeni relativno topao, kolnici suhi, vidljivost dobra. Te godine Škabrnja i Vukovar već su treći mjesec odolijevali napadima agresora, srpskih paravojnih formacija potpomognutim jedinicama JNA. Sve do toga kobnoga 18. studenoga. Dogodili su se na današnji dan stravični, nemilosrdni, brutalni zločini i masakri u Škabrnji i Vukovaru i danas ih se s posebnim pijetetom prema svim nevinim žrtvama prisjećamo.
Snažnom raketno – topničkom paljbom započeo je 18. studenog 1991. godine agresor – srpske paravojne formacije potpomognute jedinicama JNA pod vodstvom Ratka Mladića, svoj konačni, zadnji napad na Škabrnju, a nakon toga je s tridesetak tenkova pristiglih iz pravca Zemunika Gornjeg i Biljana ovo čisto hrvatsko mjesto stavio u okruženje.
Ujutro oko 7:30 sati toga dana srpski agresor, pripadnici srpskih paravojnih postrojbi potpomognuti zrakoplovstvom JNA, tenkovima i pješaštvom tzv. Kninskoga korpusa s Ratkom Mladićem na čelu, započeo je svoj krvavi pohod na Škabrnju. Nakon 50-ak odbijenih napada agresora i potom sloma otpora slabo naoružanih hrvatskih branitelja, mještana od kojih su velika većina njih prvi put pušku držali u rukama ali su imali hrabro srce, toga dana započinje križni put Škabrnjana. Iz skloništa podruma i kuća na najbrutalniji način istjerane su žene, djeca i starci… Zločin koji je počinjen toga dana stravičan je. Samo je toga dana u jednome danu u Škabrnji ubijeno 48 civila i 15 branitelja. Pokolji i progoni nastavljeni su idućih dana.
O kakvom je neljudskom činu bila riječ govore podatci s Patološkog odjela zadarskog Medicinskog centra: eksplozivne i strijelne ozljede glave u potiljak i zatiljak, prsnog koša i trbuha zadane iz najveće blizine, zgnječenje glave i prsnog koša izazvane gaženjem tenkom, odsječene uši i mnoge druge strašne ozljede.
Selo je bilo u potpunosti devastirano, uništene su kuće, crkvene građevine i gospodarski objekti. Nakon što je selo uništeno, čitav kraj je miniran, zbog čega je kasnije poginulo još civila koji su pokušali pobjeći iz Škabrnje.
Tijekom višegodišnje okupacije, sve do oslobođenja u Oluji 1995., broj škabrnjskih žrtava povećao se na 86. Još šestero mještana poginulo je nakon rata od zaostalih minsko-eksplozivnih naprava.
Ratko Mladić i 9. Kninski korpus upravo su na Škabrnji „ispekli zanat“ za svoje daljnje krvave pohode diljem Hrvatske, ali i Bosne i Hercegovine. Ovdje se posebno spominje Vasilije Vidović kojeg je 1994. godine Vojislav Šešelj proglasio četnickim vojvodom .
Komemoracijom i kolonom sjećanja “Poginuli u mislima i srcima” obilježava se danas 27. obljetnica stradanja mještana Škabrnje.
Obilježavanje 27. obljetnice stradanja Škabrnje započelo je okupljanjem na ulazu u mjesto gdje se održao komemorativni program te se formirala Kolona sjećanja „Poginuli u mislima i srcima“. Kao i svake godine pristigli su u Škabrnju građani iz cijele Hrvatske i mnogobrojna izaslanstva, na desetke tisuća njih, koji su došli pokloniti se žrtvi Škabrnje.
Kod spomen-obilježja masovne grobnice zajednički vijenac položili su predstavnici Zajednice udruga civilnih stradalnika Domovinskog rata. Pročitana su imena poginulih. U crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije upravo se održava Misa za sve stradale u Domovinskom ratu.
Hrvatski pjesnik Miljenko Mandža napisao je antiratnu pjesničku zbirku nazvanu po mjestu pokolja koji je uslijedio kasnije toga dana, „Zaklana Škabrnja“, a ovo je naslovna pjesma iz zbirke:
Stotine kuća samo jedan dim
Bože Škabrnja gori
ne trešnje ne jabuke ne kruške
ne, vješaju ljude
a sada gola stabla ko božićna drvca
mrtvima okićena
nakiti strave
iz umnobolne glave
Jesen je smirila plodove vaših trudnih ruku
a nećete dočekati svadbe
dozrijeva vino u bačvama
vime vinograda na dugim sijelima
nećete ga piti
Kako će sutra zatrudnjeti njive
U smrti ste izmiješali imena
što zbore vaše ugašene oći
nevini težaci
što rasporenih grudi gledate u nebo
stiskaju se prestravljene njive
kao da se mole
tuguju ucviljene za vašom ljubavlju
odjedanput toliko smrti
odlazite mnogi ne oplakani
A psi idu od kuće do kuće
i ne mogu prepoznati svoje gospodare
isječene mržnjom
Škabrnja gori
iz dima u zrak katedrala raste
prema nebu
i moja olovka plače
kao dijete bez naručja