Njega ne treba posebno predstavljati: legendarni Stipe Ivanović Cipre, iskusni ugostitelj, dugogodišnji turistički radnik, kalafat, nadasve zaljubljenik u Dalmaciju. U ljetnim mjesecima svojim brodom „Stella Maris“ iz Biograda na Moru za Tkon svakodnevno polazi u ponoć i vraća se na kopno pola sata iza ponoći. Vikendima i po potrebi s biogradske rive polazi i kasnije, u jedan sat iza ponoći, a na kopno se vraća u 1:30 sati. Ove jeseni odlučio je Cipre Biograjski.com počastiti i oplemeniti svojom autentičnom dalmatinskom besidom i aktualnom tematikom. Rič ima Cipre…
U današnjem tiskanom izdanju Jutarnjeg lista na zadnjoj stranici otkrivena nam je dugo čuvan tajni projekt ruske vlade: super pilići, genetski modificirano pile jamstvo je da Rusi više nikad neće gladovati. Nema, dakle, zime za Ruse, američke sankcije ne mogu im nauditi, pogotovo njihov (ne)izvoz kokoša.
A ja, kao autor koji naročito dobro pozna prilike američke i ruske, poručio bih Rusima da se ostave proizvodnje kokoša, jer će na kraju doživit neuspjeh u smislu ka šta san nagovijestija još prije deset godina u kolumni pod naslovom „Jadne ptice i kokoše“ (to prilažem na kraju). Zato bih poručija Rusima da se posvete uzgoju snježnih ovaca i proizvodnji ruske svinjetine, a ostavite prirodni uzgoj kokoša mojim prijateljima Meksikancima koji pri uzgoju još uvijek koriste domaći kukuruz.
Amerima poručujem ma pustite vi lipo kokoše na miru, bavite se svojim bivolima i kravama. A našoj vladi – pustite Hrvatima, Istrijanima i Dalmatincima, neka se bave proizvodnjom brodova i upravljanje njima, jer smo u tome najbolji na svitu.
U nastavku ide moja kolumna od prije desetak godina pod naslovom „Jadne ptice i kokoše“.
Jadne ptice i kokoše
Tek što su se smirile medijske histerije i strasti zbog salmonele pronađene u pilećem mesu i jajima, kad eto nam nove/stare pošasti zvane ptičja gripa, kao „vrlo zarazna bolest peradi i drugih prtica“. U tom smislu evo moga osvrta na istu temu od prije nekoliko godina, jer poruke su još uvijek aktualne…
Ptičja gripa širi se svijetom velikom brzinom. Strah je prisutan u svim zemljama; jednak u razvijenim i nerazvijenim. Prve informacije su bile da oboljele ptice stižu iz dalekog Sibira, pa onda slijedom Turska, Mađarska, Hrvatska i Slovenija. Nakon toga slijede zabrane uvoza piletine iz jedne u drugu zemlju, jer su tobože samo „naše zdrave“. Potpuno krivi pristup problemu! Ptice ne poznaju granice, nemaju ni putovnice, a ni zdravstveni karton. Kada se uvidjelo da se na taj način nemoguće zaštititi, donose se odluke o pogubljenju peradi na malim domaćinstvima. Poslije će doći odluka o uništenju i „divljih“ ptca, a s njima i našeg galeba. Bože kakva će to biti Dalmacija bez našeg galeba, simbola slobode i lipote?! Nećemo moći više ni pisme o njemu pivati!
Sve je to nažalost krivi pristup problemu. Pokušavamo riješiti posljedice umjesto uzrok! Ptice, a ni naše domaće, donedavno zdrave kokoši, najmanje su krive za sve ovo što im se događa. Svemu ovome kriv je čovjek kojeg neobuzdani kapital tjera da zagađuje okoliš, a od toga zagađenja najviše stradavaju oni koji su najmanje krivi za to zagađenje.
Taj isti divlji kapital je i ovu zadnju nezgodu iskoristio u svoju korist. Svoje kokoši je proglasio jedinom zdravom. A te jadne kokoši uzgajaju u neprimjerenim prostorima; na tisuće kokoši na malo kvadrata, dobro nafilane medikamentima tako da nisu opasne po ljudsko zdravlje na kraće razdoblje, ali zato truju čovječanstvo polako, na duže vrijeme. Takove farme čak i uređena Njemačka zabranjuje snimati da građani ne mogu vidjeti što jedu. Ameri su išli još dalje: proizveli su kokoš bez perja s četiri batka. Zbog velike težine ne mogu ni hodati, a kamoli letjeti!
Možda je tu istu tehnologiju pokušala i Rusija u hladnom Sibiru, pa su se tako razgolićene kokoši prehladile, a kao rezultat toga je ova naša, zasada samo ptičja gripa!
U Biogradu na Moru,
Stipe Ivanović – Cipre
