Plaža Soline u Biogradu na Moru nije samo mjesto odmora i ljetnih radosti. Ona je i prostor gdje se susreću zanimljive književne sudbine. Upravo ovdje 30-ih godina prošlog stoljeća boravili su slovenski pjesnik Oton Župančić (Vinica, 1878. – Ljubljana, 1949.), autor slavne dječje pjesme Ciciban, i hrvatski književnik Rudolfo Franjin Magjer (Zemun, 1884. – Osijek, 1954.).
O njihovom boravku u Biogradu na Moru čuva sjećanje i stara fotografija s plaže Soline iz 1934. godine (na naslovnici), koja nas poput malog prozora u prošlost vodi u vrijeme kada su naše plaže, more, borovi i sunce nadahnjivali stvaralaštvo ovih autora.
Ciciban – pjesnička baština
Župančićev Ciciban već više od stoljeća zauzima posebno mjesto u dječjoj književnosti. Njegovi jednostavni stihovi, ritam i topla pouka o dječjoj nestašnosti i svakodnevnim navikama učinili su pjesmu nezaboravnom za generacije.
Najpoznatija knjiga Župančića je Ciciban, koja je postala klasik slovenske dječje književnosti. Lik dječaka Cicibana, poznatog mnogim naraštajima, stvoren je inspiriran djetinjstvom i prirodom, a kroz pjesmu Ciciban i čebela Župančić prenosi ljubav prema prirodi, znatiželju i čudesnost djetinjstva. Zbirka sadrži pjesme kao što su, već spomenuti Ciciban, Žabe, Mak, Bubamara, te mnoge druge.
Ciciban je simbol nevinosti, radoznalosti i čarolije djetinjstva, a njegove avanture ostavljaju dubok trag u srcima mnogih generacija čitatelja.
Nije teško zamisliti kako je pjesnika inspirirao upravo krajolik Biograda na Moru – more, plaže, borovi i mirisi ljeta, koji je oživio duh njegove poezije i nadahnjivao ga u stvaranju..
Magjer i duh Biograda
Boravak u Biogradu na Moru veže se i uz Rudolfa Franjina Magjera. Njegovi zapisi u djelu „Epigrami biogradski i drugi“, objavljivanima u Narodnoj tribuni 1930-ih godina, bilježe duh vremena, ljude i događaje, ostavljajući vrijedan književni i kulturni trag.
Biograd nije bio samo turističko odredište, bio je i mjesto gdje su stvarali ljudi riječi, pretvarajući obične trenutke u trajnu književnu vrijednost.
Pjesma: Ciciban
Trči mali Ciciban
u lug zelen svaki dan.
Kad on stigne sred šumice,
kliče ptica sa grančice:
“Doš’o nam je Ciciban,
Cicibane, dobar dan!”
Cicibane, što je to?
Kakovo te snađe zlo?
Danas ptica sred šumice
zapjevala sa grančice:
“Doš’o nam je Cicisram,
Neću da mu pozdrav dam.”
Misli mali Ciciban:
“Čemu danas – Cicisram?”
Ruke gleda: “Sada znam.
Nit’ sam miven, nit’ sam pran;
pa je Cicibanac
dječak neopranac.”
Potok teče – skok! skok! skok!
Lak i bistar mu je tok.
Ciciban se u njem pere.
S pjesmom ptić se lugom vere:
“Doš’o nam je Ciciban,
Cicibane, dobar dan!”
