Dana 24. studenoga 2021. godine napustio nas je Igor Dominis, ratni snimatelj, dragovoljac Domovinskog rata i čovjek koji je Biogradu na Moru ostavio neprocjenjivu vizualnu baštinu.
Ove godine navršavaju se četiri godine od njegova odlaska, a upravo ta vremenska distanca još snažnije ističe koliko je njegovo djelo trajno, važno i nezamjenjivo.
Kamera kao jedini zid koji nije srušen
Kao ratni snimatelj 134. brigade i 134. domobranske pukovnije, Dominis je bio ondje gdje su se stvarala i ispisivala najteža poglavlja najnovije povijesti Biograda na Moru. Bilježio je prve granate 1991., život civila u skloništima, ratna razaranja i devastaciju civilnih objekata, škole, vrtića, bolnice, hotela, tržnice i gotovo svakog dijela grada.
Učinio je to izložen, bez ikakve osobne zaštite, s kamerom kao jedinim oružjem.
Njegove snimke danas su:
- rijetki dostupni vizualni dokazi o razaranju Biograda,
- važan izvor za istraživače, kroničare i medije,
- materijal koji se pokazuje kada se više nema gdje izložiti originalne artefakte.
Biograd mu je 2017. dodijelio Grb Grada, priznanje koje i onda i danas zvuči gotovo kao isprika, jer je svoje životno djelo već tada nosio na svojim umornim plećima. Zbog bolesti nije bio u mogućnosti osobno preuzeti nagradu, koja mu je naknadno uručena.
„Suza u oku“ – film koji čuva sjećanje na ratne godine
Dokumentarni film „Suza u oku“ jedan je od njegovih najvažnijih radova. Strukturom podijeljen u četiri dijela, film donosi cjelovit prikaz Biograda na Moru, od mirnog razdoblja prije rata, preko prvih granata i dugotrajnih napada, pa sve do obrane grada i konačne slobode.
U filmu se isprepliću:
- stare fotografije i razglednice Biograda, prikaz grada kakav je bio prije rata
- osnovne povijesne informacije o Biogradu i njegovim simbolima
- prikazi gradskog života početkom 1990-ih: ulice, more, škola, vrtić, bolnica, tvornica mreža, limena glazba, klapa Biograjke…
- snimke susreta starih brodova Mare Croaticum ’91
- sveta misa, procesija za Tijelovo i posveta spomenika kralju Tomislavu
- zabilježeni prosvjedi i okupljanja “Bedema ljubavi”
- prvi topnički napadi na Biograd 17. rujna 1991. i prizori ljudi u skloništima
- razaranja na civilnim objektima: tržnica, bolnica, škola, kolodvor, hoteli, obiteljske kuće…
- prisega pripadnika brigade ZNG RH 15. siječnja 1992.
- dolazak predstavnika UN-a i obilazak položaja
- dokumentacija materijalnih šteta tijekom ratnih godina
- dodjela ratne zastave 134. brigadi 7. lipnja 1992. godine
- humanitarna pomoć prognanicima i izbjeglicama
- imena poginulih i završnica uz riječi Božidara Rebića
Ovaj dokument nije važan samo zbog ratne kronologije, nego i zbog emocije koju prenosi. Igor je znao snimiti izraz lica, značajniji pogled, trenutke odlučnosti ili nade, sve one važne trenutke koji i danas zrače istinom i snagom vremena.
Čovjek koji je zabilježio ono što su drugi proživjeli
Najvrjedniji dio njegove ostavštine upravo je u tome što je ostao vjeran istini, ne tražeći zauzvrat ništa za sebe.
Njegovi materijali danas su jednako snažni kao i u trenutku kad su nastali:
svjedoče o ljudima, gradu, bolu i hrabrosti i to – bez dramatizacije, bez patetike, već onako iskreno, autentično, samo s poštovanjem.
Igorov rad omogućuje budućim generacijama da vide ono što bi im inače ostalo nedostupno, jer se o ratu sve manje govori, nema izložbi ni prostora u kojima bi se ta prošlost mogla upoznati, a mnoge priče ostale su, nažalost, već i bez svojih živih svjedoka. On je, svojim osjećajem za trenutak, sačuvao sjećanje na vrijeme koje je tih ratnih godina obilježilo živote mnogih.
Sjećanje na Igora Dominisa
Gotovo svaki Biogradac koji ga je poznavao pamtio ga je kao čovjeka koji je bio „svugdje gdje je trebalo“.
Jednostavnog, skromnog, ali čvrstog čovjeka koji nije odustajao od toga da se istina zabilježi.
Njegova „Suza u oku“ nije samo film.
To je zapis srca jednog grada.
Hvala Ti, Igore, na svakom isječku, na svakom kadru, na svemu što si ostavio Biogradu na Moru i svima nama.
Počivao u miru Božjem. Vječna Ti slava i hvala. 🎥🕊️🇭🇷