💔 Odlazak jednog od zlatnog doba Urodovog škvera

Dana 14. listopada 2025., u 101. godini života, napustio nas je Marinko Uroda, član posebne generacije biogradskih brodograditelja – ljudi koji su svojim rukama stvarali temelje današnjeg Biograda na Moru.

Njegovo ime možda nije na pločama ni ulicama, ali živi u tišini jednog kutka Biograda – u „Škveriću“, „Urodovom škveru“.
Živi u drvu, obali, moru, soli i uspomenama.
Na tom se mjestu, tik uz more, nalazilo brodogradilište obitelji Uroda – topli kutak Biograda u kojem su nastajali drveni brodovi i ljudske priče.

⚓ Škverić – više od mjesta

Prema zapisima i sjećanjima, obitelj Uroda potječe iz Betine na otoku Murteru, a u Biograd su stigli 1919. godine, donoseći sa sobom bogatu tradiciju kalafata i brodogradnje. Tada je osnovan i poznati Urodov škver, koji će u sljedećim desetljećima postati sinonim za biogradsku brodogradnju.

Od 1919. do 1941. godine braća Zaharija, Ljubo, Ante, Mile, Marinko i Rade Uroda bavili su se brodogradnjom upravo tamo, gdje se more dodiruje s obalom.
Kasnije, nakon Drugog svjetskog rata, nastavili su rad kroz brodogradilišnu zadrugu, od 1945. godine.

To nije bila samo radionica.
To je bila škola života.
Mjesto gdje se učilo kako se radi, poštuje zanat i drži riječ – bez puno govora, ali s mnogo poštenja.

U svijetu prije interneta, žurbe i asfalta, Škverić je bio živo srce grada – gdje je svaki brod bio priča, a svaki kalafat majstor svog zanata.

🌊 Vrijeme kada se stvaralo, ne trošilo

Marinko i njegova braća pripadali su vremenu kad se nije kupovalo – nego stvaralo, kad se znanje nije tražilo u knjigama, već gledalo u rukama starijih.
Urodov škver bio je mjesto gdje se gradio brod – ali i čovjek.

U sjećanjima Biogradaca i Biograjki spominju se pasare, gajete i leuti koji su iz Škvera Uroda klizali u more. Brodovi su se prepoznavali po čvrstom drvu i mirisu smole, po „rukopisu“ vještih ruku kalafata, majstora od zanata..

Ovdje je Marinko bio tih, ali čvrst.
Prisutan pogledom, rukama i djelima.
Čovjek koji je znao više nego što je govorio, i čije su ruke znale više nego mnogi udžbenici.
Bio je kalafat, ali i svjedok jednog stoljeća – od drvenih brodova do novijih marina.

🌅 Otišao je tiho – kako je i živio

Rođen oko 1924. godine, Marinko je preživio ratove, režime i preobrazbe grada.
Cijelo vrijeme ostao je svoj.
Stajao je čvrsto, kao i brodovi koje je gradio.

U svakom brodu koji je kliznuo niz navoz, u svakoj dasci koju je dotaknuo, ostao je trag jednog života – tihog, ali dubokog.
S njegovim odlaskom, gasne i glas jedne epohe.
Jedne tihe, skromne, postojane.

🌾 Biograd Vas neće zaboraviti

Počivao u miru, Marinko.
Biograd Vas neće zaboraviti.
I dok šum mora dodiruje obalu „Škverića“, Vaše ime i dalje živi u svakom valiću i svakom brodu koji zaplovi iz biogradske luke.

📜 Bilješka

Urodov škver osnovan je 1919. godine dolaskom obitelji Uroda iz Betine. Bio je smješten uz more, na zapadnom dijelu Biograda, u predjelu koji su mještani prozvali „Škverić“.
Tamo su braća Uroda gradila drvene brodove – pasare, gajete i leutiće – koji su obilježili jedno doba grada.
Obiteljsku tradiciju brodogradnje nastavili su i kasniji naraštaji, a ime „Škver Uroda“ i danas se čuva u lokalnom govoru i sjećanju Biogradaca i Biograjki.

🕊️ Izražavamo iskrenu sućut

Obitelji pok. Marinka Urode, nećaku Ivanu Urodi sa suprugom Rajnom, te obiteljima pok. braće Zaharije, Mile i Ante, kao i svoj ostaloj tugujućoj rodbini, prijateljima i znancima – izražavamo duboku i iskrenu sućut.

📚 Izvori

1. Zavičajni muzej Biograd na Moru – povijest brodogradnje i obitelji Uroda
2. Tolić, Marica & Samardžić, Draženko: Mome gradu Biogradu – povijest i priče Biograda
3. Facebook stranica „Škver Uroda“ – fotografije i priče o brodogradilištu: facebook.com/SkverUroda
4. Lokalna sjećanja Biogradaca i Biograjki