Dana 14. listopada 2025., u 101. godini života, napustio nas je Marinko Uroda, Älan posebne generacije biogradskih brodograditelja ā ljudi koji su svojim rukama stvarali temelje danaÅ”njeg Biograda na Moru.
Njegovo ime možda nije na ploÄama ni ulicama, ali živi u tiÅ”ini jednog kutka Biograda ā u āÅ kveriÄuā, āUrodovom Å”kveruā.
Živi u drvu, obali, moru, soli i uspomenama.
Na tom se mjestu, tik uz more, nalazilo brodogradiliÅ”te obitelji Uroda ā topli kutak Biograda u kojem su nastajali drveni brodovi i ljudske priÄe.
ā Å kveriÄ ā viÅ”e od mjesta
Prema zapisima i sjeÄanjima, obitelj Uroda potjeÄe iz Betine na otoku Murteru, a u Biograd su stigli 1919. godine, donoseÄi sa sobom bogatu tradiciju kalafata i brodogradnje. Tada je osnovan i poznati Urodov Å”kver, koji Äe u sljedeÄim desetljeÄima postati sinonim za biogradsku brodogradnju.
Od 1919. do 1941. godine braÄa Zaharija, Ljubo, Ante, Mile, Marinko i Rade Uroda bavili su se brodogradnjom upravo tamo, gdje se more dodiruje s obalom.
Kasnije, nakon Drugog svjetskog rata, nastavili su rad kroz brodogradiliŔnu zadrugu, od 1945. godine.
To nije bila samo radionica.
To je bila Ŕkola života.
Mjesto gdje se uÄilo kako se radi, poÅ”tuje zanat i drži rijeÄ ā bez puno govora, ali s mnogo poÅ”tenja.
U svijetu prije interneta, žurbe i asfalta, Å kveriÄ je bio živo srce grada ā gdje je svaki brod bio priÄa, a svaki kalafat majstor svog zanata.
š Vrijeme kada se stvaralo, ne troÅ”ilo
Marinko i njegova braÄa pripadali su vremenu kad se nije kupovalo ā nego stvaralo, kad se znanje nije tražilo u knjigama, veÄ gledalo u rukama starijih.
Urodov Å”kver bio je mjesto gdje se gradio brod ā ali i Äovjek.
U sjeÄanjima Biogradaca i Biograjki spominju se pasare, gajete i leuti koji su iz Å kvera Uroda klizali u more. Brodovi su se prepoznavali po Ävrstom drvu i mirisu smole, po ārukopisuā vjeÅ”tih ruku kalafata, majstora od zanata..
Ovdje je Marinko bio tih, ali Ävrst.
Prisutan pogledom, rukama i djelima.
Äovjek koji je znao viÅ”e nego Å”to je govorio, i Äije su ruke znale viÅ”e nego mnogi udžbenici.
Bio je kalafat, ali i svjedok jednog stoljeÄa ā od drvenih brodova do novijih marina.
š OtiÅ”ao je tiho ā kako je i živio
RoÄen oko 1924. godine, Marinko je preživio ratove, režime i preobrazbe grada.
Cijelo vrijeme ostao je svoj.
Stajao je Ävrsto, kao i brodovi koje je gradio.
U svakom brodu koji je kliznuo niz navoz, u svakoj dasci koju je dotaknuo, ostao je trag jednog života ā tihog, ali dubokog.
S njegovim odlaskom, gasne i glas jedne epohe.
Jedne tihe, skromne, postojane.
š¾ Biograd Vas neÄe zaboraviti
PoÄivao u miru, Marinko.
Biograd Vas neÄe zaboraviti.
I dok Å”um mora dodiruje obalu āÅ kveriÄaā, VaÅ”e ime i dalje živi u svakom valiÄu i svakom brodu koji zaplovi iz biogradske luke.
š BiljeÅ”ka
Urodov Å”kver osnovan je 1919. godine dolaskom obitelji Uroda iz Betine. Bio je smjeÅ”ten uz more, na zapadnom dijelu Biograda, u predjelu koji su mjeÅ”tani prozvali āÅ kveriÄā.
Tamo su braÄa Uroda gradila drvene brodove ā pasare, gajete i leutiÄe ā koji su obilježili jedno doba grada.
Obiteljsku tradiciju brodogradnje nastavili su i kasniji naraÅ”taji, a ime āÅ kver Urodaā i danas se Äuva u lokalnom govoru i sjeÄanju Biogradaca i Biograjki.
šļø Izražavamo iskrenu suÄut
Obitelji pok. Marinka Urode, neÄaku Ivanu Urodi sa suprugom Rajnom, te obiteljima pok. braÄe Zaharije, Mile i Ante, kao i svoj ostaloj tugujuÄoj rodbini, prijateljima i znancima ā izražavamo duboku i iskrenu suÄut.
š Izvori
- ZaviÄajni muzej Biograd na Moru ā povijest brodogradnje i obitelji Uroda
- ToliÄ, Marica & SamardžiÄ, Draženko: Mome gradu Biogradu ā povijest i priÄe Biograda
- Facebook stranica āÅ kver Urodaā ā fotografije i priÄe o brodogradiliÅ”tu: facebook.com/SkverUroda
- Lokalna sjeÄanja Biogradaca i Biograjki

