Obilježavajući Međunarodni dan nestalih osoba i Dan sjećanja na nestale osobe u Domovinskom ratu, 30. kolovoza, iskazujemo poštovanje prema 1744 nestalih osoba i članovima njihovih obitelji, koji i dalje neumorno tragaju za svojim najmilijima.
U Polači, 29. rujna 1991. godine, dan je koji je zauvijek promijenio živote obitelji Kulaš. Toga dana nestao je Zoran Kulaš, čovjek čiji je život bio isprepleten s ljubavlju prema svojoj obitelji, životinjama i svom imanju. Iako se nije činilo da bi to mogao biti posljednji trenutak njegova života, sudbina je odlučila drugačije. Nestao je bez traga, ostavivši za sobom bolnu prazninu i neizvjesnost koja i danas boli srca svih koji su ga voljeli.
U vremenu kada su mnogi bježali pred nemilosrdnim prijetnjama rata, Zoran je odlučio ostati. Odabrao je brinuti se o onome što je volio, o životinjama i svojoj kući, o svome ognjištu. No, tog kobnog dana, nestao je – nestao je iz svog doma, kao da je neka velika tama progutala njegovu dušu i tijelo, ostavivši mnoge s pitanjima na koja nitko ne može dati odgovor. Detalji o nestanku Zorana Kulaša sadrže osnovne, općenite informacije, navedeni su u Nacionalnoj evidenciji nestalih osoba u poveznici OVDJE.
Strateški napad na Polaču – ratna oluja koja je promijenila sve
Rujan 1991. bio je mjesec kada je Polača, poput mnogih drugih mjesta u Hrvatskoj, postala simbolom borbe i razaranja. Kobnog 17. rujna, JNA i pobunjeni Srbi počeli su žestok napad na zadarsko zaleđe, između ostalih i na sam grad Biograd na Moru.
I Polača je bila na njihovoj meti, a već 18. rujna pala je u njihove ruke. Polača je bila bitan strateški cilj JNA i pobunjenih Srba, jer su njenim padom mogli potpuno kontrolirati cestovnu komunikaciju prema Biogradu na Moru, a preko Galovca bi se spojili sa snagama na ZB Zemunik i na taj način bi doveli područje Škabrnje, Nadina, Zemunika Donjeg u potpuno okruženje.
Polača je u to ratno vrijeme postala mjesto posebnog stradanja, tuge i progonstva. Za Zorana Kulaša, ostati u takvom okruženju bilo je hrabro i požrtvovno. Odlučio je, baš kao i mnogi drugi, da će ostati i brinuti o svom domu, o svom ognjištu, o životinjama koje je volio. No, rat je donio samo razaranje, neizvjesnost i duboku bol. Njegovo imanje bilo je uništeno, a njegova obitelj i susjedi protjerani. Njegova sudbina ostala je nepoznata, kao i sudbina mnogih drugih nestalih u tim teškim vremenima.
Tragedija i nada – neizvjesnost koja boli
Zoran Kulaš nestao je u nemilosrdnim ratnim vremenima, a njegova sudbina ostala je i dalje misterij. Iako je traganje započelo odmah, nikada nisu pronađeni njegovi posmrtni ostaci. Svjedoci su govorili različite stvari – neki su ga navodno vidjeli u tada okupiranom Kninu, dok su drugi tvrdili da ga tamo nisu vidjeli. Bez jasnih dokaza ili traga, obitelj je ostala sama s pitanjima na koja nitko ne može odgovoriti.
Za njegovog sina, pokojnog Zorana Kulaša, potraga za ocem bila je životna misija. Cijeli je život nosio teret neizvjesnosti, nadajući se da će jednog dana saznati istinu. Nažalost, Zoran je preminuo 23. svibnja 2021., bez da je dočekao odgovor na svoja pitanja. Iako više nije među nama, njegova ljubav i želja za pravdom i dalje žive u srcima njegovih najbližnjih.
Posljednji susret i bolne uspomene
Dva dana prije njegova nestanka, 27. rujna 1991. godine, Zoran mlađi pokušao je uvjeriti svog oca da se povuče i skupa pobjegnu od rata. No, Zoran stariji, čvrst u svojoj odluci, ostao je na imanju, brinući se o životinjama. Slika tog posljednjeg susreta ostaje mu kao trajan podsjetnik na čovjeka koji je odlučio ostati i suočiti se s neizvjesnošću.
Nije bilo dana kada obitelj Kulaš nije mislila na njega, na njegov osmijeh, na njegov glas. Nadali su se da će pronaći barem njegove posmrtne ostatke, da će mu pružiti dostojan oproštaj i konačan mir. No, do danas, to ostaje samo san, nedostižna želja.
Nadahnuće nade i bol – simbol neizvjesnosti
Sjećanja na Zorana Kulaša starijeg i dalje žive u srcima njegove obitelji. Ne možemo ni zamisliti jedan dan borbe s nadom, s tugom i s pitanjem: što se zaista dogodilo? Duge 34 godine čeka se da pravda i istina izađu na vidjelo, da se pronađu njegovi posmrtni ostaci.
Na Međunarodni dan nestalih osoba i Dan sjećanja na nestale osobe u Domovinskom ratu, bol i nada isprepliću se. Svaka nova godina bez odgovora samo produbljuje prazninu, ali i jača vjeru da će istina jednom izaći na svjetlo. Do tada, Zoran Kulaš ostaje simbolom hrabrosti, odanosti i ljubavi prema svom domu, a njegova sudbina podsjetnik na sve one koji su nestali u vihoru rata, ali nikada nisu zaboravljeni.
Neka ovo bude poticaj svima nama da nikada ne odustajemo od pravde i istine. Jer, svaki nestali čovjek zaslužuje da bude pronađen i dostojno pokopan.
Za njegovog sina, pokojnog Zorana Kulaša, potraga za ocem bila je životna misija. Cijeli je život nosio teret neizvjesnosti, nadajući se da će jednog dana saznati istinu. Nažalost, Zoran je preminuo 23. svibnja 2021., bez da je dočekao odgovor na svoja pitanja.