Dan uoči najveće hrvatske oslobodilačke operacije, zapovjedništvo neprijateljske 3. pješačke brigade izvješćuje o visokoj borbenoj spremnosti svojih 1329 vojnika u Šopotu kod Benkovca. Samo 24 sata kasnije – počinje Oluja.
Na današnji dan, 3. kolovoza 1995. godine, samo dan uoči početka operacije Oluja, u selu Šopot kod Benkovca sastavljeno je izvješće zapovjednika 3. pješačke brigade Srpske vojske Krajine, potpukovnika Janka Đurice. U njemu se Komandi 7. korpusa iznosi situacija u zoni odgovornosti brigade, uz procjenu da je „spremnost jedinica brigade na nivou koji omogućava uspješno izvršenje postavljenih zadaća“.
S današnje vremenske distance osobito je znakovito čitati izvješće koje navodi da se upravo u Šopotu, tik uz Benkovac, nalazilo čak 1329 borbeno spremnih neprijateljskih vojnika – dan prije početka velike hrvatske oslobodilačke operacije.
Izvješće je objavljeno u knjizi Dokumenti vojne provenijencije „Republike Srpske Krajine“ (svibanj – listopad 1995.), sedamnaestoj u nizu iz serije Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. – 1995. – Dokumenti, koju od 2007. godine sustavno objavljuje Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata. Knjiga prikazuje dokumente iz arhive „Republike Srpske Krajine“ koji se čuvaju u Centru i drugim arhivskim ustanovama Republike Hrvatske. Svi su dokumenti vjerno prepisani uz nužne transkripcijske prilagodbe radi bolje čitljivosti, dok se originali ili njihove preslike nalaze u posjedu Centra.
Jedan od brojnih objavljenih dokumenata upravo je ovaj, naslovljen „Redovni borbeni izveštaj“, datiran 3. kolovoza 1995. godine. Nastao je u Šopotu, prvom selu južno od Benkovca, u zoni odgovornosti 3. pješačke brigade neprijateljske vojske.
Izvješće obuhvaća više segmenata: Aktivnosti neprijatelja; Aktivnosti sopstvenih snaga; Vanredni događaji; Aktivnosti UNPROFOR-a; Stanje u tampon zoni; Odsustvovanje starešina i vojnika; Upotreba m/v borbenih vozila i utrošak goriva; Zadaci za naredna 24 časa i angažovanje komande brigade; Zahtevi.
Pod rubrikom „Aktivnosti neprijatelja“ stoji:
„U zoni odgovornosti 3.pbr. u protekla 24 časa neprijatelj nije otvarao vatru, niti je ispoljavao bilo kakve aktivnosti.“
Zanimljiv je i dio „Aktivnost sopstvenih snaga“, u kojem stoji:
„U protekla 24 časa naše snage nisu ispoljavale nikakva borbena dejstva, niti je za to bilo potrebe. Sve aktivnosti izvođene su u skladu sa planom rada Komande brigade i po odluci Komadanta brigade. Starešine komande brigade vršile su obilazak jedinica, s ciljem sagledavanja stanja, ukazivanja na slabosti i otklanjanja uočenih nedostataka.
U zoni odgovornosti angažovano je oko 1329 v/o i starešina, odsutno je 214 v/o i starešina (angažovano na borbenim zadacima van zone brigade 210, na radnoj obavezi 3 i neopravdano odsutno 32 v/o). Neopravdano odsutne privodimo u jedinice i preduzimamo odgovarajuće mere protiv istih, zavisno od toga da li su zaista neopravdano odsutni.
Smatramo da je gotovost i spremnost jedinica 3. pbr. na nivou koji omogućava uspešno izvršenje postavljenih zadataka.“
U izvješću se navodi i da su 32 vojnika „neopravdano odsutna“, uz napomenu da ih, piše „privodimo u jedinice i preduzimamo odgovarajuće mere protiv istih, zavisno od toga da li su zaista neopravdano odsutni“. Ovakav iskaz može se čitati i kao rani signal raspada morala i početka samovoljnog napuštanja položaja, što će se dan kasnije, s početkom Oluje, pretvoriti u masovni bijeg.
I gle, stvarno. Kakva je stvarna bila ta “gotovost i spremnost” neprijateljskih postrojbi iza crte, zorno se vidjelo već dan kasnije, 4. kolovoza, kada je započela Oluja. A kako fotografija nerijetko kaže više od tisuću riječi – dovoljno je samo pogledati ovu u prilogu. Na njoj su svi oni, koji su prema izvješću bili “spremni”, skupa sa svojim nesretnim civilima, u bijegu…

Ovako je govorio Janko Đurica 5. veljače 1995. godine:
“U augustu mjesecu 1991. godine, izvršena je mobilizacija, a nešto kasnije JNA je prestala igrati ulogu mirovnih snaga i aktivno se uključila u borbu protiv Ustaša u obranu srpskog naroda i prostora. Svi naši borci i starješine shvatili su da je ovo trenutak, a možda i posljednje šansa da jednom za svagda razgraničimo sa Hrvatima i da stvorimo jedinstvenu srpsku državu.”
