Na današnji dan, 10. travnja 1922., na otoku Zlarinu rođena je Vesna Parun, jedna od naših najvećih i najpoznatijih hrvatskih pjesnikinja druge polovice 20. stoljeća. To mjesto u hrvatskoj književnosti zauzela je zahvaljujući raskošnosti pjesničkog izraza, bogatstvu tema i motiva i stvaralačkoj plodnosti. Pisala je prozu i drame, a bila je i prevoditeljica. Preminula je u Stubičkim Toplicama 25. listopada 2015. godine u 88. godini života.
Svoje djetinjstvo provodila je u Biogradu na Moru, gdje je pohađala osnovnu školu.
Svoje pismo ovome gradu naslovila je s „MOJ „BELVEDERE“ – BIOGRAD NA MORU!“. O svojim reminiscencijama o svome „belvederu“, gradu svog djetinjstva, pisala je ovako:
„Dopalo me još zarana da tu važnu ulogu u mom životu odigra baš ovaj skroman, jednostavan, a u sjećanju mi čaroban gradić, na čiju bijelu obalu stupih nogom godine 1929., kada me mali parobrod tu doveo s otoka Zlarina. Bilo je to ujedno i moje prvo „dulje“ putovanje.“
Te se jeseni, naime, Vesna Parun u Biogradu na Moru upisala u drugi razred osnovne škole.
„Nisam ovdje napisala svoju prvu pjesmu, ali jesam prvo pismo, upućeno mojima na otok. I nikad neću zaboraviti moje strahopoštovanje pa i strah pred tim za mene tada ritualnim činom. Moju dugu pripremu, tremu i nemoć. Isto doživjeh i svladavajući s mukom pravila pletenja čarapa: moj prvi ručni rad, također neka vrst trofeja odrastanja…“
Prisjetila se poetesa i svog psa, velikog smeđeg Vučka, kojeg je pregazio automobil na cesti za Sveti Filip i Jakov, a njeno pismo završava ovako:
„Biograd je za mene ostao nedovršena priča. Vidim ga u sebi onakva kakav je bio nekad. Između dva naša grada bisera smješten, kao da je desnu ruku ispružio prema Zadru a lijevu prema Šibeniku, i skamenio se ne znajući djetinjast, na koju bi stranu. Volim Biograd. On je moja mala veza tuge, a onaj skroviti „belvedere“ u borovoj šumici, ako još ondje stoji, neka ne zaboravi djevojčicu u bijeloj platnenoj kapi, s košaricom smokava. Neka je ne čeka. Samo neka je pamti!“
Za ovo pismo saznali smo kada je u zimsko doba tijekom prosinca 1997. godine akademski slikar Mario Tomas u Biogradu na Moru imao otvorenu izložbu slika, o čemu je ostao zapisan članak u Zadarskom listu. Ondje je ostalo zapisano i kako je poetesa komunicirala s njegovim slikama:
„A ovom zimskom izložbom slika što ih je nadahnulo kopno i more neka mi njihov autor, slikar Mario Tomas, dopusti da pozdravim sve one kojima, kao i meni, živi uspomena na onaj Biograd i onaj bajkovit vidikovac: neka se modrina i bjelina ovih slika združi s jedrima i valovima njihovih, u njima još odzvanjajućih odminulih dneva…“
U Vodicama su povodom 100. obljetnice rođenja Vesne Parun izveli monodramu, u Biogradu na Moru, gradu njenog djetinjstva, bilo nije ništa.
