Godina je 1929. kada je u dnevnom listu „Novo doba“ 7. veljače izašao afirmativan članak pod naslovom „Oblasne bolnice za Sjevernu Dalmaciju“ i podnaslovom „Gdje je najpodesnije mjesto za bolnicu“. Članak na str. 4. govori o tome zašto je baš Biograd najprikladniji za novu bolnicu koja će se ovdje zaista i otvoriti nekoliko godina kasnije. O svečanosti otvorenja nove Banovinske bolnice u Biogradu ste već čitali (u linku). Dodatna zanimljivost ovog članka jest da ga potpisuje don Kažimir Perković, vrijedni svećenik i kulturni radnik, osnivač Muzeja hrvatskih starina u Biogradu na Moru, preteče današenjeg Zavičajnog muzeja Biograd na Moru. Njegov skromni grob nalazi se u starom groblju u središtu Biograda na Moru. Iz „Novog doba“ prenosimo cijeli članak u izvornom obliku:
„Od nekidan piše se po novinama da Oblasni Odbor misli u najkraće vrijeme osnovati dvije bolnice za sjevernu Dalmaciju: Jednu glavnu a drugu pomoćnu. Ovih dana obilazila je naročita komisija razna mjesta koja dolaze u obzir za smještanje rečenih bolnica. Sad se očekuje stručno mišljenje i odmah se nakon toga ima pristupiti ostvarenju nauma, toliko potrebita pučanstvu sjeverne Dalmacije.
Kako sam razumio od jednog člana spomenute komisije, koji je ujedno član Oblasnog Odbora, Oblasni je Odbor već davno stvorio odluku da se glavna bolnica izgradi u Biogradu, već davno je pitao u općine da mu ustupi prikladno mjesto za bolnicu, što je općina odmah i učinila te ustupila za tu svrhu krasan komad zemljišta pri moru da takova nema ni jedan grad u Dalmaciji. Pored toga u Biogradu je komisija ustanovila da ima gotova jedna stara zgrada, i jedna velika nova zgrada da je pri kraju odgradnje od 36 soba, i da se u jednoj ili drugoj može odmah smjestiti glavna bolnica, dok se ne izgradi nova zgrada.
Oblasni odbor postupao je u tom pogledu sasvim ispravno, vodeći se načelom da je glavna bolnica okružna ustanova i da mora biti smještena u sijelu okruga, gdje će biti smještene i ostale okružne ustanove kao Okružni sud, razne srednje škole, a za početak i biskupska stolica obnovljene biogradsko-ninske biskupije.
Tu je Oblasni Odbor išao tragom narodnih tradicija, jer je Biograd od pamtivijeka bio glavni grad sjeverne Dalmacije, negdašnje keltske Liburnije, što mu i samo ime kaže. U keltsko doba Biograd je bio Sardona, po rimskom izgovoru, a u keltskom jeziku izgovaralo se Sardun, Sar znači glavni, a dun znači grad. – Valjda će se naći koji historičar koji će nepobitnim dokazima dokazati da glavni grad konventa liburnskoga nije bio Skardun nego Sardun, i da je Grgur Ninski zaklopio svoje trudne oči u Sardunu a ne u Skardunu.
U doba hrvatsko Biograd je bio sijelo župana, te prijestolnica kralja, a u doba hrvatsko-ugarskih kraljeva stolica bana do svoga razorenja 1126.
U ujedinjenoj otadžbini čeka Biograd najljepši čas, da se u njemu izvrši krunisanje narodnoga kralja Aleksandra, da u staroj prijestolnici hrvatskoj obnovi u svojoj osobi stare tradicije hrvatskih kraljeva.
Oblasni Odbor vodio se i tom mišlju da na Pašmansko-Ugljanskom kanalu mi mora da imamo grad koji će nas dostojno zastupati na moru i biti duševno središte i kopna i primorja i ostrva sjeverne Dalmacije, a sve uslove za to ima samo jedini Biograd.
Oblasni odbor u stvaranju odluke vodio se i tom mišlju, da je Biograd napola obnovljen grad, koji će do skora imati vodovod i električnu rasvjetu, i koji iz svog bogatog zaledja iz zemlje i iz mora dobiva sve životne potrebštine koje jednom gradu trebaju, a poimence svu naravsku opskrbu za raznovrsne bolesnike.
Oblasni Odbor nije se osvrnuo na tvrdnje nekih da je Biograd prejužno, jer se nigdje na svijetu ne uzimlje za središte općinskih, sreskih, okružnih, oblasnih i državnih sijela geografska sredina, već o tom odlučujuponajviše historijski i kulturni razlozi. No sasviim tim Biograd nije prejužno kako neki misle, već je pravo pravcato središte Sjeverne Dalmacije. Kako je svakome poznato,, Sjeverna Dalmacija ili stara Liburnija jest zemlja koja je omedjena Velebitom, rijekom Krkom od Očestova do svog ušća, te lancem ostrva od Žirja do Raba. Kad izmjerimo čitavu obalu od Nina do ušća rijeke Krke, uvjerit ćemo se, da iznosi ravnih 60 hrvatskih milja i da prava sredina pada tačno na Biograd, koji je tridesetak milja udaljen od Nina, a 30 milja od ušća rijeke Krke.
Hrvatska milja, po kojoj narod i danas računa dalečineod sela do sela, od grada do grada, iznosi 100 hrvatskih dvostrukih koraka ili 5000 hrvatskih stopa što iznosi 1531 metar. No u stvari ništa se ne mijenja ako se hrvatska milja prilagodi metričkim mjerama, te ako joj se odredi vrijednost na 1500 metara ili 1 i po kilometar. Ovo budi mimogred rečeno da narod zna da je vazda imao svoju milju i koliko ona iznosi.
Izmjerimo li i ostale dalečine od Biograda do raznih općina po kopnu Sjeverne Dalmacije, uvjerit ćemo se na svoje vlastite oči, da je svim općinskim sijelima bliže u Biograd nego u bivše središte Zadra, izvan općina Nina i Zemunika, koje stoje u neposrednoj blizini Zadra. Tako je Biograd bliži nego Zadar općinskim sijelima: Smilčić, Novigrad, Obrovac, Benkovac, Stankovac i Kistanje, a pogotovo općinskim sijelima: Tijesno, Vodice i Skradin koje su nepogodom vremena isključene sklopu Srednje Dalmacije, što je pogotovo za Skradin bilo ubitačno.
Ostvrskim općinama Sali, Iž, Preko, sasvim je zgodan pristup u Biograd a ostvrskim općinama: Rab, Pag, Silba, Novalja i Božava dalje je Biograd nego li je bilo u Zadar za samih 18 hrvatskih milja, što je na moru neuračunljivo.
No pošto put do Biograda iz Ninske općine, te ostrvskih općina Rab, Pag, Silba i Novalja vodi mimo Zadra i kako smo rekli Zadar je svima bliži za 18 milja, to postoji opasnost da bi se narod iz ovih općina ipak mogao navraćati u bolnicu u Zadar, osobito u prijekim slučajevima. Oblasni Odbor uočio je i ovu opasnost, te odlučio za ovaj najzapadniji dio Sjeverne Dalmacije osnovati pomoćnu bolnicu u Petrčanima kod Nina, jer tu postoji već gotova bolnica za kužne bolesti koja dosad nije nikada poslužila svojoj svrsi. No Pomorska Vlast kojoj pripada rečena bolnica zakratila je da je dade na uporabu Oblasnom Odboru. Radi toga nije ostalo Oblasnom Odboru drugo nego da u gradu Ninu smjesti pomoćnu bolnicu ili u preudešenim dosadašnjim zgradama ili da zgradi nove zgrade. da nijedno drugo mjesto osim grada Nina ne ulazi u obzir za smještenje pomoćne bolnicenajočitije je dokaz taj, što rečene ostrvske općine: Rab, Pag, Novalja i Silba gravitiraju na najbliže primorsko mjesto, a to je grad Nin, prva prijestolnica i kolijevka Hrvatske narodne države.
Mnogi su se pojagmili da svrate bolnicu u svoje selo. Kad bi se moglo smoći, to bi najbolje i bilo, ali račun dokazuje da ni pojedine općine ni pojednini srezovi ne mogu da izdrže troškove oko uzdržavanja bolnice, već jedino to mogu okruzi, pak se pred tom gornjom činjenicom svak treba da ustegne i da ne traži ono što je nemoguće.
U Gradu Biogradu, dne 23.1.1929.
Kažimir Perković“
„Novo doba“ je dnevni list. Prvi broj izašao je 9. lipnja 1918., s potpisom Vinka Kisića kao glavnoga urednika, a posljednji broj 22. travnja 1941. List je izdavalo Nakladno društvo s.o.j., a poslije se kao vlasnik upisuje Štamparsko poduzeće „Novo doba“. Inicijativa za njegovo pokretanje došla je iz kruga osnivača Narodne organizacije. Tijekom 23 godine neprekidnog izlaženja „Novo doba„ je bio najvažniji splitski dnevni list s izgrađenom pozicijom koja je nadilazila lokalne okvire. Vinko Kisić, urednik i jedan od njegovih vlasnika, vodio ga je do smrti 1927. godine. Nakon toga pa sve do 18. travnja 1941. uređivao ga je Vinko Brajević, a posljednjih nekoliko brojeva potpisuje Daniel Crljen. „Novo doba“ je danas važan dokument o međuratnim zbivanjima u Splitu, Hrvatskoj i tadašnjoj Jugoslaviji. Osim domaćih i inozemnih političkih pregleda, list je pratio najvažnija gospodarska zbivanja, društvene i socijalne mijene, događanja i probleme u kulturi i znanosti, posebno u prilozima za Uskrs i Božić. Bogato je ilustriran reklamama, posebice usmjeren prema ženama kao kupcima i kao čitateljicama lista. Prilogom „Novo doba za djecu“ stvarao je mladu čitateljsku publiku, a tjednim prilogom „Jadranski sport“ informirao je čitatelje o sportskim događanjima i popularizirao sport kao novo zanimljivo područje javnosti.