Na Veliki petak dvadeset sedmu godinu zaredom održan je još jedan Križni put prema brdu Kamenjak, smještenom između Radašinovaca i Banjevaca s istočne strane te Vranskog i Murterskog jezera sa zapadne strane, u biogradskom zaleđu na razmeđi Zadarske i Šibenske nadbiskupije.
Na Veliki petak, dan spomena Isusove muke, njegovog razapinjanja i smrti, još jednom je u podnožju brda Kamenjak u selu Radašinovci, započela pobožnost Križnog puta, koji je završio na vrhu brda ispred kapelice Svih svetih. Na taj su način sudionici Križnog puta, njih oko 200, među kojima je bilo pripadnika vojske i policije, odali počast hrvatskim žrtvama stradalim u Drugom svjetskom ratu.
Danas se molilo za više od 80 ljudi koji su živote skončali u jami dubokoj 57 metara na vrhu brda. Penjući se istom onom stazom kojom su nevini bez krivnje i suda odvođeni u smrt, stazom Križnog puta dugom 2.5 km, sudionici Križnog puta razmišljali su o muci Isusa Krista, vjerujući kako upravo u Kristovoj patnji i ljudska ima smisla. Nitko ne može biti ravnodušan na patnju i smrt velikog broja ljudi koji su položili svoj život na ovome mjestu.
„Mi danas postavljamo pitanje, ne znamo zašto. Jedna od povijesnih činjenica je da smo pronašli dokument u kojem sama novina, odnosno novinari iz tada 19. divizije izraza bratstva kažu kako su ubijali taj narod. A ne znamo ni danas zašto.“, za HRT govorio je danas Radoslav Rade Bobanović.
Bobanović nemili događaj spominje u svome stručnom radu „Život žitelja Općine Polača u progonstvu (1991. – 1995.) objavljenom u zborniku radova „Biogradsko – benkovački kraj u Domovinskom ratu“, gdje je ostalo zabilježeno:
„Široj javnosti manje su poznate činjenice oko stradanja stanovništva mjesta Polače u noći 13. na 14. lipnja 1944. godine. Naime, tijekom dana pa sve do u noć, u samom mjestu zapaljena je ili ubijena 41 osoba (djeca, žene i starije osobe), dok su 43 muške osobe i dvije žene svezane žicom i odvedene te ubijene tada na nepoznatom mjestu. U tajnosti se, zbog tada još uvijek vjerojatno živih egzekutora i komunističke vlasti, godinama tražilo mjesto stradanja, no bez uspjeha. Dolaskom demokratskih promjena i mogućnošću govora o tom zločinu, počela su istraživanja o mogućem mjestu masakra. Stariji koji su preživjeli pokolj u Polači ukazivali su na to kako bi lokacija stradanja mogla biti negdje na brdima iznad Vranskog jezera u blizini sela Radašinovci ili bližem okružju, gdje je potom uslijedila opsežna potraga. Stariji mještani Radašinovaca i zaseoka Donji Bakovići pomogli su usmjeravajući pojedine mještane Polače uz vodstvo načelnika Općine Polača Radoslava Bobanovića te Josipa Žilića, jednog od preživjelih tog zlodjela, na brdo prekriveno velikim grmljem crnike, planike, smrike i graba. U narodu poznata “Crnogorka” proteže se skoro čitavom sjevernom stranom Vranskog jezera, duljinom od oko 11 km, a 305 metara ponad mora na jednom od brežuljaka zvanom “Kamenjak”, gotovo 50 godina od tragedije, 6. lipnja 1994., otkrivena je posljednja stanica Polačana kao vjerojatno i drugih nestalih Hrvata iz tog područja za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata. Veća jama nepravilne širine, otvora 2 – 3.5 m, pri dubini seže na 57 m i širi se promjerom površine od čak 35 – 40 m2, istražena je uz pomoć članova Gorske službe spašavanja Zadar. Upravo ta jama prekrivena ljudskim ostacima bila je mjesto tragičnog stradanja i ustanovljena je kao masovna grobnica.“
Bobanović opisuje i prvi veći posjet masovnoj grobnici koji se dogodio na blagdan svetog Ante, 13. lipnja 1994. godine. Prvi veći posjet masovnoj grobnici na Kamenjaku organizirali su prognani Polačani, pripadnici vojske, policije te mještana okolnih sela, kada je postavljen križ na vrhu jame koji je blagoslovio don Igor Ikić, tada polački župnik.Ovom prigodom, premda smo još bili u ratnim okolnostima Bobanović, u svojstvu tadašnjeg načelnika Polače, donosi odluku koja je bila podržana i od strane članova Općinskog vijeća Polače, za izgradnju križnog puta s 14 postaja na putu prema jami.
Svaka od 14 postaja je sačinjena od oblikovane hrpe kamenja do dva metra visine s križem veličine 1,5 m napravljenim od bračkog kamena, a križni put završava nad samom jamom gdje je izgrađena prikladna kapelica.
Ovaj prijedlog predstavljen je tada nadbiskupu Zadarske nadbiskupije msgr. Marijanu Oblaku i vikaru msgr. Ivanu Prenđi. Kada je prijedlog usvojen prognani Polačani su uz pomoć pripadnika Hrvatske vojske pokrenuli izgradnju kamenog puta gdje je do tada postajala tzv. kozja staza. Za izradu križeva od bračkog kamena pomoglo je poduzeće „Kamen Brač“ koje je ostatak neobrađenog kamena dalo za pročelje buduće kapelice.
„Za zidanje kapelice pozvana su dva vrsna kamenoklesara, Branko Bačić – Crni iz Lisičića i Joso Kvartuč iz Šopota, obojica u progonstvu, smještena u zajedničkim prognaničkim objektima po Biogradu n/M.
Radovi su započeli na blagdan Gospe od Blagovijesti, a blagoslov početka radova izvršio je župnik don Igor Ikić. Završni radovi odrađeni su uoči samog dana blagoslova, odnosno povijesnog stradanja. Blagoslov križnog puta i kapelice Svih svetih predvodio je nadbiskup msgr. Marijan Oblak 13. lipnja 1995. na blagdan sv. Ante, godinu dana kasnije. Spomen na žrtve stradanja odale su nepregledne kolone tisuća vjernika iz krajeva Zadarske nadbiskupije, Šibenske biskupije i šire.
Sve prisutne preplavile su emocije toliko da je suzu pustio i sam nadbiskup. U novije vrijeme taj križni put i kapelica na Kamenjaku postaju na Veliki petak posebno mjesto hodočašća Hrvatske vojske, policije i mnoštva katolika, a isto tako i sve posjećenija izletnička točka u sklopu programa Parka prirode Vransko jezero.“, navodi Radoslav Rade Bobanović.
