Biograd n/m 1936. godine: U veljači 26-ero djece zbog gladi i siromaštva preseljeno na sjever Hrvatske

Na posljednjemu susretu povela se rasprava o našem prilogu iz 2019. godine. Mnogi ne pamte ni što je bilo jučer, a kamo li što je bilo prije tri godine. Uglavnom, akademska zajednica planira dublje istražiti problem koji smo mi tada postavili, zaključak je nakon kraće rasprave. Dakle, trebalo bi dalje istražiti što je kasnije bilo s tom djecom koja su ’30-ih godina prošlog stoljeća zbog siromaštva preseljena u sjeverne krajeve Hrvatske. Jesu li se kao odrasli ljudi vratili u svoj rodni kraj ili su ondje ostali, zasnovali obitelji? Znaju li za svoje biogradske korijene ako jesu ostali i sl.?

Fotografija (1940.) djece, polaznika “dječjeg zabavišta” u Biogradu, rođenih 1936. i kasnije. Djeca su: Ivo Letinić, Nediljko (Neđo) Buljevac, Mišo Dominis, Olga Vulelija, Ankica Colić, Iva Lukačić, Marija Vuletin, Smilja Pelicarić, Anka Labar, Zdenka Lucin, Milka Lucin, Branka Dominis, Fedora Pelicarić, Đurđica Jelić, Mirjana Jurišić, Ada Mrđen, Dobrila Rogić, Miro Jurišić, Branka Tolić, Vlatko Silobrčić, Darija Colić, Ivica Krstinić, Kata Rudić, Ivica Šangulin (Babac), Seka (Sušina) Šangulin, Jagoda Roglić. Sestre Liberata i Antonina Božena brinule su o djeci.

A da biste vidjeli o čemu je riječ, ponovit ćemo tu našu objavu koja je toliko zaintrigirala:

Bio je to egzodus, u odnosu na broj stanovnika, gotovo biblijskih razmjera: s biogradskog područja je radi siromaštva odvedeno i smješteno u sirotište pokraj Zagreba i kod bogatijih seljaka na sjeveroistoku Hrvatske samo u veljači 1936. godine ukupno 26-ero djece, cijeli jedan razred! Sam grad Biograd imao je tada tek nešto više od tisuću stanovnika. Bila je to, za naše krajeve i prilike, jedna nezapamćena humanitarna akcija!

U Jadranskom dnevniku, u broju 28. iz 1936. godine, na petoj stranici,  u rubrici „Život našega grada“, ostao je zabilježen jedan novinski članak o otvorenju današnje Specijalne bolnice za ortopediju u Biogradu na Moru. Članak je objavljen u veljači 1936. godine pod naslovom „Svečano otvorenje nove banovinske bolnice u Biogradu n-m“

Na istoj stranici objavljen je ispod navedenog i članak pod naslovom „Plemenita akcija za spašavanje siromašne dalmatinske djece privodi se kraju“ koji nam je skoro promakao,  a govori o odvođenju siromašne djece s biogradskog područja, ukupno 26 mališana, u sirotište u Hrvatskom Leskovcu (danas je to naselje u sastavu Grada Zagreba) te kod bogatijih seljaka u Đurđevac, koji se nalazi u sjeveroistočnom dijelu Hrvatske, u današnjoj Koprivničko – Križevačkoj županiji.

Iz današnje perspektive uistinu je šokantna činjenica da je cijeli jedan razred djece zbog siromaštva 1936. godine oduzet roditeljima i preseljen kod njima nepoznatih osoba, ma koliko ova akcija imala plemenitu pobudu. No kad se pročitaju zapisi iz tridesetih godina XX. stoljeća, čini se kako je širim biogradskim područjem vladala prava pošast gladi!

U svojoj poznatoj knjizi “Kako živi narod”, Rudolf Bićanić, naš poznati ekonomist i poznavatelj prilika, tridesetih je godina prošlog stoljeća, nakon što je obišao siromašna područja u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, zapisao: “Ima jedna činjenica bez koje se ne može razumjeti gospodarski život pasivnih krajeva: nad tim krajevima stalno lebdi sablast gladi! U njima ljudi moraju kupovati za novac najpotrebniju živežnu namirnicu – kruh naš svagdašnji” (Bićanić,1935.: 8).

Sadržaj članka koji govori o spašavanju djece od siromaštva s područja biogradske općine, objavljenog u broju 28. Jadranskog dnevnika na stranici petoj, u rubrici „Život našega grada“ pod naslovom „Plemenita akcija za spašavanje siromašne dalmatinske djece privodi se kraju“, s požutjelog papira prenosim u cijelosti i možete ga pročitati u nastavku ovoga priloga.

Ovih dana imali smo prilike razgovarati sa narodnim zastupnikom g. Josipom Silobrčićem, koji se povratio iz Zagreba kamo je bio otpratio siromašnu djecu biogradskog kotara. G. Silobrčić bio je vrlo ljubazan te nam je u nevezanom razgovoru ispričao neke vrlo interesantne detalje o spašavanju i smještavanju siromašne djece iz dalmatinske Hrvatske, za koju se brine Hrvatska zadruga „Sloga“ na čelu sa dr. Totom i članice „Hrvatske žene“., te ostale Hrvatice Zagreba koje u ovoj plemenitoj akciji pokazuju pravu majčinsku ljubav.

G. Silobrčić otpratio je 26 mališana iz biogradske općine, te je odmah na kolodvoru u Zagrebu bio dočekan od specijalno određenog odbora.Djeca su tramvajem bila odmah prevezena u prostorije „Hrvatske žene“. Interesantno je spomenuti i to da su građani Zagreba, koji su se vozili tramvajem, odmah izišli i učinili mjesta djeci. U „Hrvatskoj ženi“ mališani su dobili nova odijela i obuću, iako su pažnjom i brigom Hrvatica Biograda na moru bili dobro obučeni. Tu im je odmah dana i hrana, pa su se u pratnji jednog povjerenika uputili u kotar Gjugjevac ( Đurđevac u današnjoj Koprivničko – Križevačkoj županiji), gdje su smješteni kod bogatih hrvatskih seljaka.

Inicijativom gđe. Hirst petorica ovih mališana poslana su najprije u sirotište u Hrvatskom Leskovcu, gdje će naučiti čitati i pisati, a kasnije će biti smješteni na zanat. Tako im je već unaprijed osigurana egzistencija. Jedan od ovih dječaka je siroče nedavno tragično preminulog seljaka iz jednog sela blizu Biograda na moru.  

Ovom prilikom kazao nam je g. Silobrčić da treba najenergičnije demantirati sve one zlonamjerne vijesti o nekom tobožnjem lošem postupku s djecom. Sva su djeca ne samo dobro smještena, nego se njihovi dobročinitelji brinu za njih još više nego li za svoju djecu i primaju ih pravom bratskom ljubavlju. Osim toga svi oni redovito pohađaju školu.

Mališani iz Biograda na moru bili su vrlo veseli , te su se sa suzama u očima oprostili od svog narodnog zastupnika, koji ih je dopratio sve do mjesta njihovog novog boravišta.

Ova plemenita akcija spašavanja siromašna djece iz Dalmacije privodi se intenzivno kraju, pa će kroz malo dana i ostali mališani iz naših zagorskih općina, kao i sa otoka biti smješteni kod bogatijih seljaka Banske Hrvatske, gdje će naći svoj dom i gdje će se osjećati kao kod kuće.

Jadranski dnevnik br. 28, godina III, Split 4. veljače 1936.

Djeca koja su odvođena iz siromašnijih dijelova Hrvatske te Bosne i Hercegovine bila su tih gladnih godina početkom prošlog stoljeća uglavnom smještena u imućnije obitelji u sjevernim krajevima, gdje je bio manji natalitet, a ponegdje je vladala “bijela kuga”. Zabilježeni su mnogi primjeri dirljivog gostoprimstva i topline tih, kako bismo danas rekli, udomiteljskih obitelji. No paralelno sa smještajem i brigom o pristigloj djeci, trebalo je prikupljati pomoć u hrani, odjeći i novcu, kako bi im se osigurala sredstva za život, a obitelji u koje su bili smješteni brinule su se da im bude što bolje.

O povratku, a i ostanku jednog broja djece u sjevernim krajevima također ima dosta zapisa i dokumenata, o čemu će biti riječ u drugim prilozima.

U drugoj polovini devetnaestog stoljeća u Hrvatskoj su nastale brojne humanitarne organizacije, posebno one za pomoć siromašnim obiteljima i djeci. One su na neki način simbolizirale narastanje građanskog društva. Najviše ih je bilo u Zagrebu, ali su isto tako osnivane u drugim gradovima, u Varaždinu, Vinkovcima, Bjelovaru, Slavonskom Brodu, Karlovcu. Spomenute organizacije su svojim djelovanjem, pored ostalog, bile vezane i za Dalmaciju. Tako je 1903. godine u Zagrebu osnovano Društvo za namještanje naučnika u trgovini i obrtu, koje je 1917. godine nazvano “Hrvatski radiša”, a djelovalo je sve do Drugog svjetskog rata. “Hrvatski radiša” prihvatio je i uputio u trgovačka i obrtnička zanimanja mnoštvo siromašne seoske djece iz zaostalih hrvatskih područja, pa tako i iz Dalmacije. Slične je aktivnosti razvijala i spomenuta “Hrvatska sloga”, koju je dvadesetih godina prošlog stoljeća osnovala Hrvatska seljačka stranka.

Biograd n/m 1936./1937,

Izvor: Jadranski dnevnik br. 28, godina III, Split 4. veljače 1936.

BIĆANIĆ, R. (1936.), Kako živi narod, Pretisak, Zagreb, Globus