Njega ne treba posebno predstavljati: legendarni Stipe Ivanović Cipre, iskusni ugostitelj, dugogodišnji turistički radnik, kalafat, nadasve zaljubljenik u Dalmaciju. U ljetnim mjesecima svojim brodom „Stella Maris“ iz Biograda na Moru za Tkon svakodnevno polazi u ponoć i vraća se na kopno pola sata iza ponoći. Vikendima i po potrebi s biogradske rive polazi i kasnije, u jedan sat iza ponoći, a na kopno se vraća u 1:30 sati. Još ove jeseni odlučio je Cipre Biograjski.com počastiti i oplemeniti svojom autentičnom dalmatinskom besidom i aktualnom tematikom. Rič ima Cipre…
Vrijednosti koje nam nagovještava nažalost u dnevnom tisku i javnim medijima vidimo samo ružne slike koje su pune nasilja među mladima a i obiteljima. Čak i poslanica kardinala Bozanića, koja bi trebala biti svjetionik za budućnost da nestane nasilje u bilo kakvom obliku, a sljedbenici današnje aktualne politike u prosvjeti i školstvu, pa čak i sam vrh je tu propovjed kritički ocijenio, umjesto da je skupa s kardinalom donosilo odluke o raznim kurikulima (i Istambulskim konvecijama) koji bi utjecali na kulturu hrvatskog čovjeka (pogotovo mladeži). Jer gospodo, nije jednako školstvo u dalekom Islandu ili na hrvatskom jugu. Svako podneblje ima svoj pogled na kulturu i svatko ima svoje vrijednosti.
Evo i mog doprinosa da bi se smanjilo nasilje i ružne slike na televiziji, pogotovo nasilje u obitelji i naravno nasilje prema nemoćnima (mladima) od raznih grubijana (šerifa).
Moj osvrt: Nasilje među mladima i obitelji
Puno se piše i raspravlja o obiteljskom nasilju i to većinom nad ženama, a i među mladima. Razne udruge, da im ne nabrajamo imena, onda natpisi ”Stop nasilju”, onda razni brojevi telefona za pomoć. Ali izgleda da sve to daje malo rezultata, čak se nasilje još više širi i sve je agresivnije, nisu rijetka ni ubojstva.
Moramo se zamisliti što nam se to događa. Govorim da idemo k civilizaciji, školujemo se, ali nikako nasilje da prestane.
U raznim tribinama kad se govori o nasilju često se sudionici rasprava optužuju tradicionalni i patricionalni odgoj, optužuju se tradicionalne kulture. Mislim da griješe u pristupu problema. Problem nasilja u obitelji mnogo je kompleksniji nego što službeno i deklerativno promovirate da nasilje treba strože kažnjavati.
Svaki prostor ili ”podneblje” triba problemu prilaziti adekvatno, kulturno i shodno nasljeđu i tradiciji. Naši jadranski prostori su donedavna bili bez tog zla nazvano obiteljsko ili bilo kakvo nasilje. Nije bilo ni udruga ni raznih poziva na telefon, a ipak se je skladno živjelo i bez nasilja.
Ili recimo primjer dalekog Japana gdje je spoj tradicije i napretka, ali više tehnologije a manje napretka zla. U školama je čak sačuvan tradicionalni odgoj kojeg su prisvojili krajem 19. stoljeća od naših prostora, bolje rečeno stare Austrije. Cjelodnevna škola, čak i đačka uniforma slična je tim vrimenima. Sačuvan je tradicionalni odnos žena-muškarac-djeca. Nemaju nasilja nad ženama ili je zanemariv broj. Žene su mudrije, čak i po odijevanju sliče ženama, a na mudar način su i gospodari kuće.
A kod nas koji smo zapustili tradiciju, a s njom i kulturu ponašanja, zato i imamo sve više nasilja u velikom broju obitelji, a s propasti obitelji se povećava i nasilje među mladima. Bez zdrave obitelji nema kulturnog društva ni skladnog življenja bez nasilja. Neće nas spasiti poziv na telefon, ni udruge, ni razni spotovi protiv nasilja a ni udruge B.A.B.E. A ni razni novi kurikuli. Nasilja će biti sve više i više i bit će sve agresivnije, pa će nam se urođenici smijati da kakva nam je to civilizacija i škola kad smo gori od njih jer, eto, i oni imaju pravila igre i kodeks ponašanja.
Stipe Ivanović, Cipre
Blagoslovljen Božić, puno zdravlja, ljubavi i pogotovo mira!