Postoje mjesta koja su tijekom Domovinskog rata prestala biti samo točke na karti i postala simboli ljudske patnje. Bruška je jedno od njih. Malo selo u kamenom srcu Bukovice, danas gotovo nijemo i pusto, nosi teret zločina koji ni nakon više od tri desetljeća nije dobio pravosudni epilog.
Tijekom rata Bruška je bila sjedište kapetana Dragana i prostor sustavne brutalnosti. U tada već od Hrvata potpuno „očišćenoj“ Bruškoj djelovao je nastavni centar tzv. specijalnih policijskih snaga „Alfa“, kroz koji je prošlo oko tisuću i pol srbočetnika, domaćih i dovedenih iz Srbije. Ono što je ondje naučeno i uvježbano, uskoro je bilo primijenjeno nad civilima.
Danas u tom kamenom moru, nepunih 13 kilometara od Benkovca, stalno živi tek nekoliko ljudi. Kuće su obnovljene, ali tišina je ostala. Ona ista tišina koja je zavladala nakon pucnjeva u prosincu 1991.
Božićni masakr Marinovića
Na današnji dan, 21. prosinca 1991. godine, samo nekoliko dana uoči Božića, u zaseoku Gornji Marinovići dogodio se zločin koji je zauvijek promijenio to selo. U njihovim domovima, pred kućnim pragovima, strijeljano je deset nedužnih civila, a dvoje je teško ranjeno. Nisu bili vojnici. Nisu bili naoružani. Bili su to civili, obični ljudi u svojim kućama.
Taj dan ostao je trajno upisan u sjećanje Bruške i šireg benkovačkog kraja kao „Božićni masakr Marinovića“.
Potresno svjedočanstvo
Posebnu težinu ovom zločinu daje svjedočanstvo tada 15-godišnje Jasne Marinović, danas Jasne Denona, jedne od ranjenih. Njezina ispovijest objavljena je u knjizi „Koracima nade u istinu“ (2011.), u izdanju Udruge „Žene u Domovinskom ratu – Zadar“.
„Imala sam tada svega 15 godina… Završila sam osmi razred. Upisala srednju kemijsku u Benkovcu. Prvi dan škole šok! Program je počeo na srpskom jeziku, na ćirilici. Tata, dvije sestre i brat bili su u Zadru, a ja sam ostala s mamom, tetkom i babom na selu, u Bruškoj. Volim je.
Moje selo Bruška, zaselak Marinovići, smješteno je u srcu Bukovice. Kamen i zelenilo. Mir…“
Iz njezinih riječi izbija mir koji je postojao prije nego što je nasilje pokucalo na vrata.
„U našem selu je živio i Srbin Sveto Drača, koji se ponašao kao Hrvat…“
Sveto Drača bio je jedan od onih koji nisu pristali na mržnju. I upravo je zato ubijen.
Noć napada
„Toga dana, bolje rečeno te noći 21. prosinca 1991. g. oko 20 sati bila sam u kući s majkom…“
U nekoliko minuta, mir jedne kuće pretvorio se u kaos.
„Milicija Krajine – MARTIĆEVCI!!!!“
Rafali su prekinuli djetinjstvo.
„Vidjela sam metke iza sebe kako svjetlucaju u mraku… Tada sam pogođena s dva metka, u kuk i desnu ruku.“
Petnaest godina. Dva metka. Noć bez povratka.
„Ajme meni, ubiše mi Jasnu!“
Majčin krik ostao je odzvanjati Bukovicom.
Mrtvo selo
„Nakon višesatnog skrivanja i iščekivanja vratile smo se kućama…“
Povratak nije donio spas, nego spoznaju smrti.
„Oni su bili postrojeni uza zid i strijeljani… Dragana su odveli iz moje kuće i ubili ga ispred njegovog dvorišta skupa s njegovom majkom Ikom.“
Selo je u jednoj večeri ostalo bez obitelji, bez mladosti, bez starosti, bez ljudi.
„Bila je to noć užasa, koju je teško opisati…“
Borba za život
„Sutradan, 23 sata nakon mog ranjavanja…“
Borba za život nastavila se u bolnicama, uz strah, bol i poniženje ispitivanja.
„Bila sam haaški svjedok u procesu protiv Miloševića i Martića. Zaborav ne dolazi u obzir, ali ni oprost!!“
Cijelo ovo potresno svjedočanstvo pročitajte OVDJE.
Žrtve koje obvezuju
Te večeri, 21. prosinca 1991., mučki su ubijeni:
Krste Marinović (65), Draginja Marinović (61), Petar Marinović (68), Roko Marinović (61), Dušan Marinović (35), Dragan Marinović (24), Stana Marinović (65), Manda Marinović (64), Ika Marinović (53) i Svetozar Drača (35).
Teško su ranjeni Ante Marinović Rokov (31) i maloljetna Jasna Marinović Borina (15).
U godini koja je uslijedila, smrtno je stradao i Joso Marinović (50).
Civilne su ovo žrtve Gornjih Marinovića za koje praktički nitko nikada nije kazneno odgovarao. Počinitelji su ostali nekažnjeni, kao i za više od 230 ratnih zločina nad civilima na širem benkovačkom području.
Dokumentarni film „Bruški Martirij“, temeljen prema svjedočanstvima o ovom brutalnom masakru, premijerno je prikazan na HRT-u 21. prosinca 2020. godine, na godišnjicu zločina.
Danas, 21. prosinca 2025., obilježena je 34. godišnjica ovog zločina. U Bruškoj je služena sveta misa zadušnica. Da žrtve nisu zaboravljene svjedoče članovi obitelji ubijenih, Predstavnici MUP-a RH, članovi Udruge Hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata Zadarske županije, članovi udruga proizišlih iz Domovinskog rata s područja Benkovca, gradonačelnik Grada Benkovca Tomislav Bulić i drugi, koji su na spomen-obilježju u Gornjim Marinovićima položili vijence i zapalili svijeće u spomen na nevino stradale civile.
Za ovaj zločin – još uvijek – nitko nije osuđen.
