Svjetski dan djece, koji se obilježava svake godine 20. studenoga, podsjetnik je na dan kada je 1989. godine usvojena Konvencija o pravima djeteta, temeljni međunarodni dokument koji definira što svako dijete treba imati kako bi moglo rasti, razvijati se i sudjelovati u društvu. Konvencija jasno naglašava da sva djeca, bez iznimke, imaju pravo na jednake mogućnosti, a države se obvezuju osigurati uvjete koji će im to omogućiti.
Republika Hrvatska se već više od tri desetljeća poziva na iste te vrijednosti, ističući važnost zaštite i unapređenja prava djece. Javne politike i nacionalni programi u velikoj mjeri govore o poticanju uključivosti, dostupnosti obrazovanja i razvoja potencijala svakog djeteta. No, stvarni život često pokazuje da se jednaka prava ne ostvaruju uvijek na jednak način, osobito na lokalnoj razini, gdje odluke jedinica lokalne samouprave izravno utječu na svakodnevicu djece i njihovih obitelji.
Kada nagrađivanje zamijeni ulaganje
Grad Biograd na Moru u posljednje vrijeme dodjeljuje novčane nagrade djeci koja postižu uglavnom sportske uspjehe, ali i druge školske i obrazovne rezultate. Takva praksa svakako može biti poticajna i motivirajuća za mali broj djece koja svoje talente već ostvaruju na visokoj razini. No ona otvara i važno pitanje: pružamo li time jednaku šansu svakom djetetu?
Novčane nagrade dolaze nakon rezultata. A rezultati u velikoj mjeri ovise o tome ima li dijete dovoljno podrške, financijskih mogućnosti i pristupa kvalitetnim treninzima, opremi i stručnim voditeljima. Time se nagrađuje ono dijete koje je već imalo priliku, dok mnoga druga ta prilika zaobiđe. Novčane nagrade, koje iznose tek 100–200 eura, predstavljaju simboličnu pohvalu, ali su znatno manje od stvarnog iznosa koji roditelji ulažu u treniranje, opremu i podršku svojoj djeci tijekom cijele godine. Time se nagrađuje samo mali dio truda i resursa, dok mnogi drugi nemaju ni približno iste mogućnosti.
Uz to, obavezno fotografiranje s gradonačelnikom često ima višestruku ulogu. Osim što ističe postignuća djece, doprinosi i PR prepoznatljivosti i vidljivosti lokalne vlasti te simbolično pokazuje njihovu brigu za djecu, iako istovremeno ne zamjenjuje stvarna ulaganja u jednaku dostupnost aktivnosti za svu djecu.
Zato se nameće pitanje bi li sredstva uložena u nagrade mogla imati veći društveni učinak kada bi bila usmjerena u sustavno sufinanciranje ili potpunu financijsku potporu izvanškolskim aktivnostima. Primjerice, izdvajanje 30 eura po djetetu svaki mjesec moglo bi omogućiti većem broju djece redovno sudjelovanje u različitim aktivnostima, pri čemu bi sredstva bila uplaćivana roditeljima ili starateljima, koji bi osiguravali da njihova djeca dosljedno sudjeluju u tim aktivnostima. Na taj način svako dijete, neovisno o imovinskom statusu svojih roditelja, imalo bi jednake početne uvjete za sudjelovanje u sportskim, kulturnim, edukativnim i drugim programima.
Jednake prilike počinju jednakim pristupom
Izvanškolske aktivnosti nisu luksuz. One dokazano poboljšavaju:
- fizičko i mentalno zdravlje djece
- razvoj socijalnih vještina i samopouzdanja
- školsku motivaciju i uspjeh
- uključivanje djece u zajednicu
Kada su financijski nedostupne, djeca iz obitelji slabijeg imovinskog statusa gube više od hobija. Gube priliku.
U kontekstu Konvencije o pravima djeteta, ulaganje u jednak pristup aktivnostima postaje pitanje ostvarivanja temeljnih prava, a ne dodatne pogodnosti.
Što bi značila drugačija politika?
Kad bi Grad Biograd na Moru usmjerio veći dio sredstava u sufinanciranje aktivnosti za svu djecu, a ne samo nagrađivanje najuspješnijih, učinak bi bio višestruk:
- više djece uključilo bi se u sport i druge programe
- smanjile bi se socijalne razlike među djecom
- povećala bi se opća razina sportskih i drugih postignuća
- zajednica bi dugoročno profitirala kroz zdravije, aktivnije i zadovoljnije mlade
Nagrade za uspjehe i dalje bi imale svoje mjesto, ali kao dodatak sustavu koji je prije svega usmjeren na dostupnost, a tek onda na rezultate.
Svjetski dan djece podsjetnik je na odgovornost odraslih
Obilježavanje Svjetskog dana djece nije samo formalnost, to je prilika da preispitamo vlastite odluke i politike. Konvencija o pravima djeteta obvezuje nas da svako dijete ima pravo na razvoj svojih potencijala. To podrazumijeva dostupnost obrazovanja, kulture, sporta i slobodnih aktivnosti, bez obzira na okolnosti u kojima odrasta.
Vrijeme je da se lokalne zajednice, pa tako i Biograd na Moru, okrenu modelima koji djeci pružaju početne uvjete za uspjeh, a ne samo nagrade za već postignuto.
Jer jednake prilike nisu privilegija, one su pravo.
