Iz Biograda na Moru na posljednjem Ispraćaju Jean-Michela Nicoliera članovi Udruge dragovoljaca MUP-a i ZNG-e 90-91 🇭🇷

Danas su članovi Udruge dragovoljaca MUP-a i ZNG-e 90–91 sa sjedištem u Biogradu na Moru nazočili posljednjem ispraćaju Jean-Michela Nicoliera, dragovoljca i heroja Domovinskog rata rodom iz Francuske.

Na Ovčari kod Vukovara i na Petrovačkoj doli tijekom rujna provedena je ekshumacija u kojoj su sudjelovali pripadnici Hrvatske vojske. Tom prilikom nakon više od tri desetljeća traženja pronađeni su posmrtni ostaci četvorice žrtava Domovinskog rata: Zorislava Gašpara, Josipa Batorela, Dragutina Štita i Jean-Michela Nicoliera.

U četvrtak je na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru pokopan Jean-Michel Nicolier, francuski dragovoljac ubijen na Ovčari 1991. godine, čiji su posmrtni ostaci identificirani 29. listopada u vukovarskoj bolnici.

Obiteljima koje su napokon mogle dostojno pokopati svoje najmilije izražavamo iskrenu sućut.
Jean-Michelu i svim poginulim hrvatskim braniteljima – vječna slava i hvala za žrtvu, svu muku i bol podnesene za slobodu Hrvatske.
🕯️ Počivali u miru Božjem.

Put mladog Francuza u obranu Vukovara

Jean-Michel Nicolier rođen je 1. srpnja 1966. godine u Vesoulu, mirnom gradiću na istoku Francuske.
Odrastao je kao srednje dijete uz dva brata, Pierrea i Paula, u obitelji na čijem je čelu bila majka Lyliane Fournier.

Jean-Michel je bio povučen dječak, sklon knjigama i glazbi. Volio je Davida Bowieja, pisao poeziju i promišljao o svijetu.
Majka ga je opisivala kao mladića velikih ideala koji još nije pronašao istinsku sreću i ispunjenje. Taj unutarnji nemir i potraga za višim smislom oblikovali su njegove životne odluke.

Godine 1991. radio je u Švicarskoj, na osiguranju imanja jedne imućne obitelji, no misli su mu sve više bile usmjerene prema jugoistoku Europe.
Te iste godine, dok je većina Europe promatrala rat u Hrvatskoj kroz televizijske ekrane, Jean-Michel je osjećao poziv da djeluje. Snimke razaranja, patnje civila i hrabrosti hrvatskih branitelja duboko su ga pogodile.

Za njega to nisu bile samo vijesti iz daleke zemlje, osjetio je potrebu da pomogne. Nije ga vodila ideologija, nego čisti altruizam i empatija.
Vratio se u Francusku, pozdravio se s obitelji i rekao majci riječi koje su ostale zapisane kao svjedočanstvo njegove plemenitosti:

“Želim pomoći tim ljudima, oni me trebaju. Ja moram ići, ali vratit ću se.
Ti znaš da sam ja divlja trava koja nikada ne nestaje.

U srpnju 1991. sjeo je sam u vlak i stigao u Zagreb.
Nije poznavao nikoga, nije znao hrvatski jezik, ali je znao zašto je došao.
Ubrzo se priključio redovima Hrvatskih obrambenih snaga (HOS), postavši jedan od 481 stranog dragovoljca koji su se borili za Hrvatsku.

Njegov ratni put započeo je na karlovačkom ratištu, uz rijeku Kupu, u Mejaškom Selu.
Suborci su ga opisivali kao mladog i neiskusnog, ali iznimno hrabrog i odlučnog borca.
Tu, u blatnim rovovima Banovine, francuski idealist postajao je vojnik.

Svakim danom sve više je osjećao da je epicentar borbe i patnje – Vukovar.
Krajem rujna 1991., s posljednjom skupinom dragovoljaca, uspio je ući u potpuno opkoljeni grad.
Njegov put od mirnog djetinjstva u Vesoulu do prvih linija obrane Hrvatske bio je put sazrijevanja i ostvarenja ideala.

Hrabrost i žrtva u Vukovaru

U obrani grada Jean-Michel je pokazao iznimnu hrabrost i humanost.
Početkom studenoga ranjen je i prebačen u vukovarsku bolnicu, gdje je dočekao kraj herojske obrane.

Njegov posljednji dan bio je 20. studenoga 1991. godine. Nekoliko sati prije smrti dao je dirljiv intervju francuskoj novinarki Agnès Vahramian, svjedočeći o svojoj ljubavi prema Hrvatskoj i njezinim braniteljima.

U tom razgovoru rekao je:

“Izgubio sam previše prijatelja, vidio sam previše ljudi kako plaču, previše patnji.
Više su mi puta predložili da izađem iz Vukovara i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao.
Izgubili smo. Znao sam da će biti teško, ali nisam mislio da će biti tako strašno, osobito za civile.
Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je bio moj izbor – i u dobru i u zlu.”

Na pitanje što za njega simbolizira Vukovar, odgovorio je samo:

“Klaonica. Klaonica. Klaonica.”

Prema svjedočanstvu preživjelog s Ovčare, Dragutina Berghofera – Belog, Nicoliera su pripadnici srpskih paravojnih postrojbi brutalno tukli zajedno sa Sinišom Glavaševićem.
Polumrtvog Jeana-Michela iz mučionice je izvukao Spasoje Petković – “Štuka”, tada aktivni vojnik JNA, te ga ubio metkom i iz džepa mu uzeo 20 franaka, svjedočili su osuđenici za zločin na Ovčari.

Njegovi posmrtni ostaci nestali su zajedno s osobnim stvarima i fotografijama koje je nosio.
Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su tek 2025. godine, nakon više od tri desetljeća potrage. Fotografije i osobni dnevnik koji je vodio nisu pronađeni.

Sjećanje i zahvalnost

Jean-Michel Nicolier bio je mladić koji je vjerovao da jedan čovjek može učiniti razliku.
Nije tražio slavu, već smisao – i pronašao ga je u žrtvi za druge.
Njegova majka Lyliane Fournier danas s ponosom govori da je njezin sin “postao sin Hrvatske”.

“Blago vremenu u kojem postoji netko s tim vremenom nepomirljiv.”

Jean-Michel Nicolier
(1966., Vesoul, Francuska – 1991., Vukovar)

🇭🇷 Merci, Jean-Michel Nicolier. Vječna Ti slava i hvala!

📚 Izvori