Završni koncert polaznika Ljetne glazbene škole u Biogradu na Moru ometen je karnevalskom povorkom. Neka djeca su otišla kući razočarana – a publika ostala bez riječi.
Neka nam netko objasni ovaj organizacijski propust.
Zamislite sljedeće: djeca, nervozna ali uzbuđena, neka od njih prvi put nastupaju pred širom publikom. Tjednima su vježbala. Učitelji, roditelji i prijatelji ponosno ih gledaju.
I taman kad je koncert bio u punom zamahu, oko 20:30 – karnevalska povorka je krenula, prolazeći istim prostorom, istom rutom, uz buku, zvižduke, bubnjeve i glasnu glazbu iz zvučnika.
Umjesto tišine i pažnje koju takav nastup zahtijeva, učenike su ometali zvukovi maskirane povorke. Glazba djece više se nije čula, a neka su – iako su prvi put nastupala pred publikom – ostala zbunjena, razočarana i potištena.
Ne, nije šala. Sve se to dogodilo u isto vrijeme i na istom mjestu, sinoć ispred zgrade gradske uprave u Biogradu na Moru. Dok su učenici ljetne glazbene škole izvodili završni koncert, povorka je prolazila – nenamjerno ometajući nastup. Neka djeca zbog toga su otišla kući uplakana.
Kako je moguće da se ovako nešto dogodi u 2025. godini, u malom gradu gdje “svi znaju sve”? Kako nitko nije razmislio o tome što znači prvi javni nastup za dijete? Gdje je poštovanje prema radu, tišini, umjetnosti – i onome što djeca najmanje, ali sigurno, zaslužuju – podršci?
U moru neorganiziranosti i nebrige, jedno je sigurno: djeca pamte. I publika pamti.
A zajednica – sve glasnije progovara.
Problem je odmah osvanuo u lokalnoj Facebook grupi “Trn u oku… Biograd na Moru”, gdje su se javili roditelji, građani i podržavatelji djece:
“Djeca su doživjela nepravdu i nepoštivanje. Tko će to ispraviti u njihovim mladim dušama?”
“Za učenike glazbene čut će se još godinama. Karneval? Zaboravljen već danas.”
“Bilo je tužno gledati kako se cirkusom prekida jedan tako predivan koncert.”
“Ima dana za sve. Karneval je mogao biti dan poslije.” „Nikakvo čudo u ovom selu. Organizacija za sve je od slučaja do slučaja, red nikakav. Ovaj put je dobro i prošlo.“…
I sve tako…
Zato postavljamo jednostavno pitanje:
Tko je odlučio da se Ljetni karneval i završni koncert djece glazbene škole održe u isto vrijeme u istom mjestu?
Je li itko pomislio na roditelje koji su htjeli biti i na karnevalu i na koncertu svoje djece?
Ili na građane koji su željeli prošetati karnevalom, a istovremeno podržati mlade talente?
Ili na ovu djecu koja su se možda htjela kostimirati ili barem gledati karneval, ali nisu mogla istovremeno nastupati i zablistati na koncertu?
Kad grad prestane slušati – najtiši glasovi prvi stradaju.
A to su često upravo dječji glasovi.
