Nedavno nam se javio jedan dragovoljac Domovinskog rata sa zamolbom da mu pošaljemo neke ratne priče, slike i videa koje smo do sada objavljivali, budući da je mijenjao mobitel i više ih ne može pronaći, pa smo mu poslali što ga je zanimalo. Uvijek se nastojimo prisjetiti ratnih zbivanja s nakanom – da se ne zaboravi. I ponavljati ih. Tako će možda našim novim čitateljicama i čitateljima biti novost i ova uspomena koja se tiče blagdana Duhova ratne 1992. godine, u vrijeme kada ih nismo slavili kao danas, a o tome svemu postoji i video zapis.
Duhovi su se te ratne 1992. godine, uvjetno rečeno, slavili odnosno obilježavali 7. lipnja. Biograd i okolica, kao i cijela Hrvatska, zahvaćeni ratnim zbivanjima, Biograd bez struje i vode. Na području Biograda i okolice djelovala je u obrani 134. brigada ZNG-a RH, a toga dana dodijeljena joj je ratna zastava. Zastavu je osobno uručio i taj svečani čin u Biogradu svojom nazočnošću uveličao je Gojko Šušak, tada u svojstvu ratnog ministra obrane.
Tijekom Domovinskog rata Gojko Šušak bio je jedan od najbližih suradnika prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Kao ratni ministar dao je nemjerljiv doprinos ustrojavanju, jačanju i ratnim operacijama Hrvatske vojske. Njegovo kratko izvješće: „Gospodine predsjedniče, zadatak je izvršen!“ postalo je sinonim za sve pobjedničke operacije Hrvatske vojske i hrvatskih snaga vođenih tijekom Domovinskog rata.
Povijesno autentičan i neprocjenjivo vrijedan dokumentarni film „Suza u oku“ Igora Dominisa, nedavno preminulog dragovoljca Domovinskog rata, sadrži snimke dodjele ratne zastave 134. brigadi ZNG-a RH. Na teniskim terenima, rekli smo 7. lipnja 1992. godine na blagdan Duhova i feštu koju danas u miru obilježava i slavi Biograd, pukovniku Rodoljubu Bariću, tadašnjem zapovjedniku 134. brigade ZNG-a RH, pripala je čast u ime svih njenih pripadnika pozdraviti ministra obrane Gojka Šuška, zatim doministra u ministarstvu za socijalnu skrb Tomislava Duku, tadašnjeg predsjednika Općine Biograd Milu Maretića, predsjednika Izvršnog vijeća Općine Biograd Petra Baričića, zapovjednika Sektora Josipa Tuličića, zapovjednike brigada Franu Šarića i Marka Čulinu.
„Drago mi je i hvala im što su došli u našu sredinu. Nažalost, ovdje smo sami bez naših sugrađana, bez svih boraca naše brigade, samo vi kao njihovi predstavnici. Kažem nažalost prije svega zbog blizine bojišnice i mogućnosti neprijateljskog topništva i njegovog eventualnog djelovanja.“, govorio je u svom pozdravnom govoru pukovnik Barić.
Ratnu zastavu 134. brigade ZNG RH od ministra obrane tada je primio budući zapovjednik ove brigade Darko Banić, u pratnji pok. Silvestra Trtice i Žarka Kruneša, i postavio na čelo postrojbe, što je zabilježeno na snimci. Silvestar Trtica je pola godine nakon toga dana, 22. siječnja 1993. godine, nažalost poginuo izvršavajući ratne zadaće ove postrojbe.
Smatra se da je ovo značajan događaj za hrvatske branitelje koji su sudjelovali u obrani jer se ratna zastava njihove postrojbe, koju je tada posvetio vojni kapelan fra Joakim Gregov, po prvi put i službeno zavijorila na tlu Biograda na Moru i na širem području njenog djelovanja i zone odgovornosti. Snimka se može vidjeti na samom početku video priloga:
Govor ratnog ministra obrane u Biogradu na Moru na blagdan Duhova, 7. lipnja 1992. godine
Govor ministra obrane Gojka Šuška nije snimljen u cijelosti. Autentični svjedoci danas tvrde da je on govorio mnogo duže od ovog što je prikazano na snimci, a ovo što mi imamo danas tek je dio snimljenog govora:
„Dragi borci, dragi prijatelji, niste mogli izabrati bolji dan, Duhovi i primanje zastave. Dan Duhova baš kada možemo zahvaliti Bogu da smo se rodili u generaciji koja je dočekala slobodnu i nezavisnu državu Hrvatsku. Svaki hrvatski čovjek u domovini i izvan domovine je učinio prema svojim mogućnostima. Vi ste prednjačili, jer ste bili spremni dati i goli život za domovinu. U ime Vlade Republike Hrvatske, u ime Vrhovnog zapovjednika, ja vam čestitam na svemu što ste do sada napravili…
Ja vas i molim i kad skinete uniformu, kad se riješimo ovoga zla, a to više nije pitanje dugog vrimena i čekanja, ostanite ponosni na ono što smo danas primili kao ljudi pod ovim barjakom. Deseci generacija su poginuli i raselili se cijelim svijetom očekujući ovo što smo konačno doživjeli.
Nije nam bilo lako u svakom trenutku ni danas u nekoliko riječi objasniti, ali razumite da ste vi samo dio sveukupnog mozaika i pokret u Zadru ili pokret u Šibeniku bi nam se drukčije odrazio u Osijeku il’ u Sisku i morali smo voditi politiku kakvu smo vodili, jer nije bilo prijatelja, nije bilo niti jedne zemlje čiji državnik je prije godinu dana podržao ideju samostalne i slobodne hrvatske države. Mi smo morali, vodeći rat koji nismo tražili…
Onima koji su spremni umrijeti, ja riječi nemam, ja vam se mogu samo divit’ da ste učinili što ste učinili, da ste pokazali spremnost koju ste pokazali i disciplinu i ne mislim da u onim momentima kad smo se morali i povlačiti da to je bio kukavičluk. To su ljudski..ljudske vrline, ja bi ih zvao, i plašiti se i biti hrabar u isto vrijeme – i jedno i drugo to je ljudska kvaliteta. …
Putem razuma ne treba hrabrosti koja je nepromišljena, treba odvažnosti i dostojanstva znati kako doći do cilja. Ja vas ne bih opterećivao dalje. Još jedanput čestitam, ja bih rađe bio gore s vama negdje na fronti i često puta vjerujte da nam je bilo, ne znam kako opisati, teže dobiti poziv iz Zadra, iz Vukovara,iz Gospića, a ne biti u stanju pomoći vam, a po dužnosti to bi trebalo biti u stanju. Ali to je bila situacija kod koje se našla naša država. Ja vam zahvaljujem na razumijevanju, nekad ste i naglo reagirali, a da sam bio na vašem mjestu reagirao bih isto kao i vi, ali vam se zahvaljujem i na razumijevanju i na disciplini i na strpljenju. Do oslobođenja zadnje stope hrvatskog teritorija – živili!“
Po završetku svog govora ministar Šušak je izjavio: „Imam želju rukovati se s momcima“, te je uslijedilo rukovanje ministra obrane s braniteljima.
