Na našim stranicama promoviramo umjetnost lokalnih umjetnika, među njima umjetnost u slici i riječi Anke Maksan. Riječ je o suvremenoj pjesnikinji zadarskog književnog kruga i vrsnoj slikarici iz Pakoštana. Na našim mrežnim stranicama o njoj nismo nikad ništa objavljivali, premda ćete na našoj Facebook stranici pronaći brojne njene slike i stihove. Stoga smo početak nove godine iskoristili da ispravimo tu nepravdu. Zapravo, već prve dane ove godine iskoristili smo kako bismo kreirali i na našem YouTube kanalu objavili video koji je u stvari virtualna izložba Ankinih slika uz poneki stih.
Slike smo grupirali tematski, ovisno o motivima koje je ova vrsna umjetnica koristila u nastajanju svojih radova. Tu ćete prepoznati njene Pakoštane, otočić Juštinu i crkvicu Svete Justine u Pakoštanima, makove, masline, lavandu, ptice, detalje s Vranskog jezera, pronaći ćete sakralne i cvjetne motive, morske pejzaže, brodove, zalaske, prekrasne Ankine suvenire i sve ono što je ova umjetnica koristila u svom stvaranju.
Video pogledajte ovdje:
Anka Maksan rođena je u proljeće 1961. godine u ravnokotarskoj Polači kao četvrto dijete u obitelji Kulaš. Nakon završene osmogodišnje škole zapošljava se u Tvornici mreža u Biogradu na Moru. U Pakoštanima, gdje se zapošljava u osnovnoj školi, živi od udaje. Majka je troje djece. Nažalost, rano je postala udovica. Djeca i unuci danas su joj najveća radost. Zahvalna je Bogu na darovima koje ima: daru pisanja i daru slikanja. Premda je ovom prigodom upoznajemo kroz likovnu umjetnost, Anka je objavila nekoliko zbirki pjesama: „Odjek“, „Bljesak“, „Na mjesečevoj stazi“, „Modri vinograd“ i dr., zbirku kratkih priča “Kad vjetar umire” i dr. Sudjelovala je u brojnim pjesničkim manifestacijama i međunarodnim literarnim natječajima gdje je ostvarila zapažen uspjeh. Kao posvetu univerzalnim vrijednostima napisala je roman za djecu i mlade „Djeca planine Runu“. Njezina bajka „Pustolovina jednog mrava“ objavljena je u uglednom časopisu „Hrvatska revija“.
P. S. Oprosti Ane ako smo štogod zaboravili istaknuti i spomenuti. Najvažnije je za kraj reći da je Tvoja umjetnost za nas čisti užitak i da nas dotakne svaki put dok gledamo Tvoje slike, čitamo Tvoje pjesme, priče, romane… I dok uživamo u svemu tome što si nam kroz svoju umjetnost dala, svaki put Tvoja djela oplemenjuju i dotaknu nam u dušu i ondje ostanu zauvijek. Dotaknuti nečiju dušu smatramo da je tek to ono iskonsko umijeće i talent i za nas prava umjetnost.