Ovih dana bilježimo 30 godina od prvih topničkih napada na Biograd, koji su uslijedili paralelno s napadom na Polaču, njenu okupaciju i progon mještana, koji su se s nešto malo hrane, lijekova i najnužnijim osobnim predmetima uputili prema Biogradu na Moru i Svetom Filip i Jakovu, gdje su zbrinuti u već pripremljene objekte iz sektora turizma.
U Knjizi dežurstava Mjesne zajednice Biograd na Moru tadašnjeg Štaba civilne zaštite i Narodne obrane od 7. rujna 1991. „Temeljem naređenja Općinskog Kriznog štaba uvedeno je dvadeset četiri satno dežurstvo u prostorijama Mjesne zajednice Biograd na Moru. Stalna dežurstva uvode se u 3 smjene“ do 7. siječnja 1992. godine, dakle vodila se evidencija i ručno pisane zabilješke po danima o bitnijim događajima koji su se odvijali na prostoru grada Biograda na Moru, pri čemu su danonoćno dežurali tajnik Zlatko Jakšić, Marko Miočević, Jere Peraić, Miljenko Mikulić, Jere Uroda, Stipe Ivanović i dr.
Općinski štab civilne zaštite, prema dokumentima u Knjizi, 16. rujna 1991. godine donosi uredbu o prvom djelomičnom zamračivanju grada Biograda na Moru, a ondje je istoga dana u 12 sati zabilježena i prva zračna uzbuna od strane Centra za obavješćivanje.
Već sljedećeg dana, 17. rujna, primljena je dojava o tome da su napadnuti Polača i Jankolovica, te se navodi: „oko 18,00 započeo napad minobacačkim granatama na Jankolovicu. Na Kosi Istok palo oko 16 granata. Nema prijava štete. Oko 18,00 sati dan je i znak za zračnu opasnost. Do 22 još nije dan znak prestanka opasnosti.“
Napadi se nastavljaju i idućeg dana, 18. rujna 1991. godine, gdje prema zapisima nalazimo da je toga dana ujutro u 7,05 sati u minobacačkim napadima oštećena crkva svetog Ivana i više obiteljskih kuća na gradskom predjelu Kosa istok, u 11,43 sata pogođena farma na Jankolovici, u 14 sati palo je više granata na centar Biograda, pri čemu su pogođeni Dom zdravlja, kino dvorana (zgrada Pučkog učilišta), vrt u Splitskoj ulici nasuprot zgrade „Uglovnica“ pokraj osnovne škole, obiteljska kuća Bojmić, krov obiteljske kuće pored crkve svetog Ivana na Kosi istok, vrt u blizini crkve svete Stošije na Poluotoku, obiteljska kuća Rušov na otoku Pašmanu te otočić Babac u Pašmanskom kanalu. Padale su granate u blizini marine Kornati i Ortopedske bolnice, te dvije u more.
U grad pristižu prvi prognani civili iz Polače, u dokumentima se nagovještava panika i mogućnost „samovoljnog organiziranja evakuacije“, gdje su pojedinci brodovima napuštali grad iz smjera Biograd na Moru prema Tkonu na otoku Pašmanu.
Pri kraju drugog dijela dokumentarnog filma „Suza u oku“ Igora Dominisa, od 31:31 minute, vidjet ćemo kako donedavnu mirnu idilu svakodnevnog života i bezbrižnu dječju igru u Biogradu na Moru prekidaju uzbune i razorne granate, tako možemo vidjeti boravak ljudi u skloništima prilikom topničkog napada na Biograd, 18. rujna 1991. godine u prijepodnevnim satima.