Zavičajni muzej Biograd na Moru organizator je javnog predavanja dr. sc. Tonćija Jeličića na temu „Skrivene slike-InfraRedArt“ koje se u sklopu predstavljanja izložbe akademske slikarice i grafičarke Nade Žiljak održalo u subotu, 10. listopada 2020. godine u prostorijama muzeja.
Nadasve poučno i zanimljivo, svježe i neponovljivo bilo je predavanje dr. sc. Jeličića u Zavičajnom muzeju Biograd na Moru. Među malobrojnim ali zainteresiranim slušateljima, koji su se po prethodnoj najavi u novim epidemiološkim uvjetima odazvali na ovo predavanje, bio je umjetnik Vladimir Pilinger, ujak pjevačice Sanje Doležal, koji se nakon 40-godišnje karijere vezane uz balet i života u Francuskoj najzad skrasio na otoku Pašmanu. Bili su ondje meštri od fotografije: Milan Mišo Lakić i dr. Vinko Pešić. Bio je ondje i Josip Tomić koji je s kolegama u Biogradu na Moru nedavno pokrenuo atletsku sportsku školu. Nije ondje bilo lokalnih, ni gradskih medija kako bi kvalitetno popratili ovaj događaj, bilo riječju, bilo da su ga dokumentirali kakvom fotografijom kao neki kulturni događaj koji se najzad dogodio u gradu Biogradu na Moru. Doduše, bila je u Biogradu na Moru i krizma, mnogi su provodili vrijeme sa svojim obiteljima na svečanim ručkovima ii večerama, pa će to biti dovoljno dobar i opravdan razlog za nedolazak na ovo predavanje. Mnogi se, pretpostavljamo, u strahu od koronavirusa nisu odazvali. No, mi idemo dalje.
Na samom ulazu u prostorije muzeja, u hodniku i prvoj prostoriji s desne strane, dočekale su nas neobično lijepe slike Nade Žiljak, akademske slikarice i grafičarke, koje su rađene tzv. infracrvenom tehnikom, te svaka u sebi skriva još jednu sliku koja se ne vidi prostim okom, nego uz pomoć posebne infracrvene kamere.
U novo normalnim uvjetima svi smo na ulazu morali dezinficirati ruke i k tome još – tijekom boravka u prostorijama muzeja, za vrijeme predavanja i razgledanja, nositi zaštitnu masku. Osim slika, dozu multidimenzionalnosti ovome događaju pružio je TV uređaj u hodniku na kojem se vrtjelo 10-ak slika s izložbe, gdje smo mogli pratiti kako se kroz svjetlosne barijere pomiče njihova dvostruka vidljivost – jedna vidljiva prostim okom na dnevnom svjetlu, a druga vidljiva na infracrvenoj valnoj duljini tek pomoću infracrvene kamere. Kako je to izgledalo, pogledajte u video prilogu:
Predavanje dr. sc. Tonćija Jeličića bilo je podijeljeno na dva dijela: na praktični i na teorijski dio. U uvodnom dijelu prikazan je kratki video uradak u kojem se govorilo o fenomenu infracrvene svjetlosti u likovnoj umjetnosti, kada je jedna umjetnička slika rađena u više slojeva tj. u jednoj slici nalaze se dvije slike koje se otkrivaju tek dubinskom analizom slojeva slike. Riječ , reklo bi se, o sinergiji znanosti i umjetnosti te se smatra da je infracrvena umjetnost zapravo – budućnost umjetnosti, gdje se inovativna metoda stvaranja jedinstvene slike dvostruke pojavnosti temelji na infrared teoriji koju je razvio dr. sc. Vilko Žiljak sa svojim timom u kojem su profesorice Jana Žiljak Gršić, Ivana Žiljak Stanimirović te profesor Klaudio Pap s Grafičkog fakulteta.
„Profesor Žiljak meni je bio mentor kada sam diplomirao na višoj grafičkoj tamo negdje pred rat, 1991. godine. Od tada pa sve do nekidan bio mi je profesor, a sada smo kolege. Njegova supruga autorica je ove izložbe u muzeju. Oni nisu mogli ovdje osobno nazočiti zbog aktualne epidemiološke situacije budući da su to ipak ljudi u poznijim godinama koji se ipak moraju čuvati.“, kazao je dr. Jeličić na samom početku predavanja, te se više puta tijekom predavanja vraćao na dr. sc. Vilka Žiljka, emeritusa, svog nekadašnjeg profesora i mentora na Grafičkom fakultetu, koji je, kako nas je podsjetio, s Miroslavom Šutejom dizajnirao novčanice kune. Priča o stvaranju hrvatske nacionalne valute i ulozi dr. sc. Vilka Žiljka u tome zabilježena je u dokumentarnom filmu:
Teško je bilo objasniti nama laicima neku priču koja je vrlo složena, no dovoljno je za početak bilo reći kao je to sve počelo, ta priča o proširenoj stvarnosti. Dr. sc. Jeličić pokušao je s primjerima:
„Postoji ono nešto što naša osjetila ne raspoznaju, ali pomoću raznih uređaja ipak možemo doći do određenih informacija. Primjerice, teleobjektiv nam omogućuje da ono što mi okom ne vidimo ipak doživimo, recimo da na Katarini vidimo tko se ondje kupa. Mikroskop, teleskop, razni medicinski uređaji, rendgen na primjer, su uređaji koji nam pomažu da o onome što okom ne vidimo ipak dobijemo neki film koji je pomoću njih ipak ušao u ovaj naš prostor vidljivosti.“
Priča o proširenoj stvarnosti, koja se tiče vizualnog dijela spektra započela je praktično na forenzičnim osnovama, kada je trebalo utvrditi kako u različitim svjetlosnim barijerama se utvrđuje vrijednost umjetničkog djela, nastavio je dr. sc. Jeličić, te istaknuo da bi se u infrared području ostavio svoj trag na slučajan način, radilo bi se o korištenju različitih vrsta boja s pigmentima koji im daju određena fizikalno-kemijska svojstva koja mi onda vidimo u tom području, a to je već područje forenzike.
„Splitska forenzika uglavnom je medicinski orijentirana, a ja sam prema Američkoj akademiji za forenzične znanosti izdvojio nekakvu jedinstvenu definiciju koja kaže: „Forenzična znanost je primjena znanstvenih načela i tehnološke prakse u svrhe pravednog istraživanja i rješavanja kaznenih i civilnih pitanja te pitanja pravne regulacije.“ Generalno kada pitaš stručnjake u forenzici što je to, oni jednostavno odgovore da je to utvrđivanje što se zapravo dogodilo i što se točno dogodilo. Uvijek se gleda unatrag, tako da forenzika nema futur, osim u nekim posljedicama toga što se dogodilo.“, definirao je dr. sc. Jeličić forenzičnu znanost i objasnio razliku između krivotvorine i falsifikata:
„Drugo što trebamo znati su razlike između krivotvorine i falsifikata, što je pokazao na primjeru novčanice. Ako želimo napraviti novu novčanicu, onda je to krivotvorina. Ako želimo prepraviti staru novčanicu, na primjer, dodati joj jednu nulu, to bi bio falsifikat. Krivotvorine su dokumenti nastali s namjerom zamjene za originalne dokumente, dok su falsifikati dokumenti kojima su dodani ili oduzeti pojedini elementi ili detalji, radi se pretežno o ostavinskim oporukama, važnim ugovorima i sl.“
Doznajte koju zaštitu ima novčanica od 100 kuna u sljedećem video prilogu:
Prisjetio se dr. sc. Jeličić i priloga koji je nedavno odgledao, a tiče se sljedećeg: „Mi smo baš prije neki dan gledali prilog iz Kine, gdje postoji neki grad u kojem su na tisuće umjetnika započeli raditi reprodukcije originalnih umjetničkih djela. Posao im je u međuvremenu narastao radi velike potražnje u svijetu. Sad je pitanje, prodaju li se te vjerne kopije kao originali ili reprodukcije, jer u tom smislu je poštenije i cijena je sasvim neka druga.“
U nastavku je dr. sc. Jeličić istaknuo ustanove koji se bave vještačenjem i različite metode koje koriste:
„U području vještačenja, u Hrvatskoj je par ustanova koje se time bave, koriste se različite metode, a može se podijeliti na vizualni i instrumentalni dio u kojem se koriste različita optička pomagala i uređaji pri različitim izvorima svjetlosti. To se odnosi na vidljiv spektar zračenja, UV i IR zračenje, kružno, bočno i propusno osvjetljenje, očitavanje magnetizma i drugo. Postoje i brojne druge destruktivne metode, kemijske, gdje je CSI, forenzički laboratorij jedan od glavnih rješavatelja problema. Kod nas u Hrvatskoj na nekoliko visokih učilišta i fakulteta razgovara se o ovim pojmovima, a naravno, i na mom, Grafičkom gdje je profesor Žiljak donedavno bio profesor.“
U tome kontekstu istaknuo je dr. sc. Jeličić Grafički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Tehničko veleučilište u Zagrebu, Sveučilišni odjel za forenzične znanosti Sveučilišta u Splitu, spomenuo je, osim profesora Žiljka i profesora Plenkovića, oca aktualnog premijera. Istaknuo je posebno naše najmlađe – Sveučilište Sjever- Sveučilišne centre Koprivnica i Varaždin, kao izuzetno perspektivno i moderno, koje obrazuje kadar koji ima visoku poslovnu budućnost i perspektivu.
Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ pri MUP-u RH u Zagrebu dr. sc. Jeličić drži glavnom institucijom, specijaliziranom ustanovom za forenzična vještačenja u Hrvatskoj. Centar nosi ime, podsjetio je dr. sc. Jeličić, po slavnom izumitelju podrijetlom s Hvara, svijetu poznatim kao utemeljiteljem daktiloskopije, znanstvene discipline otkrivanja zločina pomoću otiska prsta.
„Grana forenzične znanosti, forenzika dokumenata, novca i rukopisa, sad forenzika umjetnina koja se radi prostora je manje. Sjećamo se nekih kolekcionara, sjećamo se slučajeva kada se išlo u postupke utvrđivanja autentičnosti njihovih umjetnina.“, započeo je dr. sc. Jeličić, povezao je i iskarikirao to utvrđivanje s načinom kako epidemiolozi utvrđuju nove slučajeve zaraženih nakon nekih okupljanja, te je u nastavio s teorijom infrared dizajna gdje se primjenjuju nove steganografske metode u zaštiti od krivotvorenja.
„Najjednostavnije objašnjenje steganografije u odnosu na kriptirane poruke jest da je u kriptografiji poruka vidljiva ali nečitka trećoj osobi, dok se u steganografiji skriva postojanje poruke.“, objasnio je dr. sc. Jeličić te usporedio suvremeni način skrivanja u infrared području valnih dužina i nekadašnje povijesne slučajeve skrivanja poruka, primjerice u voštanim tragovima. Spomenuo je dva patenta značajna za infrared tehnologiju staru svega 10-ak godina: infracrveni tisak s procesnim bojama i ZRGB aparaturu za dualnu detekciju, od kojih se potonjim unaprjeđuje autentifikacija umjetničkih djela, koja se potom mogu arhivirati u Z i RGB zapisu i naknadnim integracijskim algoritmima reproducirati u posebnim katalozima s autentifikacijskim karakteristikama. Spomenuti uređaj snima dva stanja, dvije neovisne slike: sliku u NIR području kao Z jednobojni zapis i sliku u V području kao RGB zapis, gdje ove dvije neovisne slike predstavljaju svojstva tvari u području valnih duljina elektromagnetskog spektra od 400 do 1 000nm.
„Razvoj infrared teorije, a povezujem to s onim dijelom forenzike koja je bila zadužena za vjerodostojnost umjetničkih djela, nastala je kao posljedica ove teorije i pokušava se na neki način promovirati kao jedan pravac u umjetnosti koji do danas nije bio. U praktičnom dijelu moći ćemo se malo poigrati s čitačem slika.“, najavio je dr. sc. Jeličić, te istaknuo s kojim ciljem se to danas radi.
“Ranije se to događalo slučajno. Autori su koristili različite boje i s njima dobivali rezultat koji nije bio očekivan. Štedjeli su platno, pa bi preko jedne slike radili drugu, što bi se vidjelo u nekom području, sekcijom boje. Od slučajnog nastajanja dvostrukih slika, došli smo do toga da mi želimo napraviti sliku s nekom osnovom. U ciljevima vidimo da danas time autorski rad, štitimo umjetnika, štitimo ga od kopiranja, umnožavanja, te neadekvatnog restauriranja, dakle služi za zaštitu nečijeg intelektualnog vlasništva.“, smatra dr. sc. Jeličić.
U posljednjem dijelu teorijskog dijela predavanja dr. sc. Jeličić naveo je mogućnost evidentiranja umjetničkih slika kroz vidljivi i infracrveni spektar u cilju zaštite umjetnina od krivotvorenja, jednim dijelom kroz stvaranje jedinstvenog certifikata i drugim dijelom kroz stvaranje jedinstvene baze podataka. Tko bi sve mogao biti zainteresiran za jedan takav sustavan pristup, dr. sc. Jeličić navodi zainteresirane skupine: Republiku Hrvatsku, Ministarstvo kulture u smislu očuvanja kulturne baštine, Ministarstvo financija radi reguliranja trgovine umjetninama, MUP radi kontrole ukradenih djela i daljnjeg provođenja postupaka u istrazi, ali i Ministarstvo pravosuđa koje saznanjima može imati osnovu za kvalitetniju proceduru. Osim toga, smatra da bi koristi imali umjetnici, muzeji i galerije koje bi autentičnost djela potvrdile kupcu. Ukazao je i na sustav za ispis certifikata sa zaštitom od kopiranja, uređaj koji ispisuje certifikate s visokim stupnjem sigurnosti i nadzorom, gdje bi se dokumenti mogli pratiti, provjeravati, a skupa s time i vlasništvo. Naveo je i nekoliko preduvjeta implementacije sustava, od kojih posebno izdvaja prilagodbu informatičke infrastrukture, donošenje akata, uvođenje sustava na institucionalnoj razini, sustavno certificiranje slika, stvaranje jedinstvene baze itd.
Čitačem slika posjetitelji su dešifrirali izložene slike u dijelu koji nije vidljiv prostim okom, te su provjeravali boju odjeće koja se kroz čitač mijenjala u crnu ili bijelu, što je donijelo neku dječju razigranost među posjetitelje. Događaj smo zabilježili galerijom slika objedinjenu u jedan video: